Franjo Vladić
VIDEO I Kulje - čarobnjak s loptom
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Čisti, suhi talent. Ništa ne dirnuto. Baš onako prirodno. Kako na terenu, tako i van njega. S loptom je mogao što je želio. Ako hoćeš neki dobar centaršut može. Ako hoćeš slobodnjak može i to. Dribling, neki potez za raju. Svejedno. Tu je bio Kulje.
BMW
S loptom je mogao sve, koliko je htio. Samo emocija, želja za nadigravanjem. Najbolje vrijeme romantičnog nogometa. Romantika nogometa, romantika Veleža. Trofeji, novac, ništa. Samo je bitan trenutak. Super, zabio je gol na Wembleyu, ali već sutra je u svom filmu. Recimo negdje u štiglićima. Takav je bio Kulje. Jedan od trojice iz neponovljivog Veležovog BMW-a.
Sa 17 godina je debitirao u dresu Veleža, legendarni Peko Dilberović je "doveo" Kulju na treninge, Sulejman Rebac ga je "preuzeo". Počeo je u generaciji u kojoj jesu bili Marić i Bajević, ali u kojoj su igrali još Alajbegović, Čolić, Prskalo, Pecelj, Topić, Salem Halilhodžić, Kordić. Prošao je sedamdesete, dočekao i osamdesete.
Devetka, desetka...
Otišao malo do Grčke, kod Bajevića u AEK a onda se opet vratio u Mostar, još malo u Velež. Da igra u ekipu u kojoj je Marić i dalje na golu, ali oni mlađi Kajtaz, Mili Hadžiabdić, Goran Jurić, Tuce, Karabeg, ili malo iskusniji Đurasović, Matijević, Okuka, Krstičević. Nanizao je preko 300 nastupa, došao do brojke 361, barem kada su pitanju službene utakmice.
U tom periodu je bilo utakmica i utakmica u kojima je Kulje stvarao čaroliju. Asistirao i zabijao. Recimo protiv Dinamu u Zagrebu 1971. godine. Vladić je dobio devetku od izvještača Sportskih Novosti, što oni koji se sjećaju tih vremena su mogli samo rijetki. Kulje je isporučio dva komada na Maksimiru, za 2:0 slavlje Veleža.
Pa recimo famozna Veležova petica Hajduku. Ne, nije Kulje postigao niti jedan gol, ali taj dan se pretplatio za driblinge, asistencije, izluđivanje protivnika. Nije dao niti jedan gol Dinamo u legendarnoj "šestici" iz svibnja 1970. godine. Dvojica igrača Veleža su nakon te utakmice dobila desetke. Jedan je bio Salem Halilhodžić četverostruki strijelac, druga je pripala Vladiću. Posebna priča je naravno utakmica protiv Derbyja. Zabio je Kulje u gostima, zabio i kući. Nakon Wembleya.
Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 24 utakmice. U periodu 1972-1977.godina. Morao je igrati daleko više, ali nije.
Gol na Wembleyu
Mnogi navijači Veleža, Mostarci su razočarani vratili iz Zapadne Njemačke, jer Kulje nije bilo na terenu na Svjetskom prvenstvu. Nije ga bilo iako je morao biti u početnoj postavi. Taj debi u dresu reprezentacije Jugoslavije mnogi pamte.To je bila utakmica na kultnom Wembleyu, Vladić je postigao gol i ispunio obećanje popularnom "Stampiju" (Izetu Mujiću) dato u hotelu Bristol.
Igračku karijeru je završio 1984. godine. Određeno vrijeme je nastavio raditi u omladinskoj školi Veleža, kasnije nastavio u Zrinjskom. Gledao je mlade igrače, pomagao trenerima. Na ovaj ili ona način. Uglavnom savjetima. Išao je i gledao utakmice Zrinjskog dok je zdravlje dozvoljavalo.
Najteža utakmica
Prije sedam godina, Vladić je doživio težak moždani udar. Pokušavao se opraviti, boriti koliko je mogao. Kako je vrijeme prolazilo, utakmice koje je "igrao" u posljednje vrijeme postajale su sve teže.
Na kraju je Franjo Vladić Kulje preminuo u 74. godini života. Ostali su oni stariji koju su imali tu sreću da ga gledaju ili igraju s njim i mladi koji još uvijek mogu da slušaju priče u kojima se ponavlja ona mostarska "kakav je to igrač bio".