Luis Suárez prije Luisa Suáreza

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Četrdesete godine prošlog stoljeća. U to vrijeme nije bilo poslovnih zgrada i stambenih blokova koji se sada nalaze uz aveniju de Hércules.

U lijepoj luki La Coruñe, duši Galicije. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata u ovom skromnom kvartu bilo je vrlo malo imućnih građana. Živjelo se poprilično skromno, klinci su odrastali igrajući se lopte, s nečim što se može tek nazvati lopta. A bila je ustvari krpenjača kako se tada zvala. Kojom je bilo jako teško ovladati za kišnih dana i po jakom vjetru kojeg je bilo u izobilju.

Kada nije radio u obiteljskoj mesnici, Luis Suárez Miramontes (u obitelji poznat kao Luisito) se igrao s ostalim klincima. Kombinacija neke skromne lopte, loše obuće, jakog vjetra koji je stvarao velike probleme onoj momčadi koja je igrala uz vjetar, kod malog Luisita razvila je nevjerojatnu tehniku, osjećaj za igru i loptu. Koji će kasnije postati jedan od najboljih europskih, španjolskih igrača ikada. Jedan od koji nikada nije bio svjetski prvak.

A igrao je u reprezentaciji s Di Stefanom, Kubalom, Gentom, vrhunskim igračima. Ali valjda je to ta draž nogometa. Jer sa Španjolskom će Luis Suárez biti najbolji u Europi 1964. godine, ali tada je to već bila selekcija bez Di Stefana bez Kubale.

Krenuo iz Depora

Godine 1952., zahvaljujući sjajnim nastupima za lokalne momčadi kao što su Accion Catolica de Santo Tomas, Hercules de la Coruña i Perseverancia, Luis Suárez se na kraju probio u omladinsku postavu Deportiva.

Samo dvije godine ranije, pod vodstvom argentinskog izbornika, Alejandra Scopellija, Depor je završio na drugom mjestu u ligi, samo jedan bod iza prvaka Atlético Madrid. Odmah po dolasku u klub, Scopelli je osnovao omladinsku školu u kojoj se našao i Suárez.

Morao je jednu sezonu na posudbu, međutim vrlo brzo se nakon jedne sezone vratio u Depor. Dječak koji je odrastao u nekim teškim uvjetima, siromaštvu, sada je mogao uživati u jednoj vrsti luksuza, novim kopačkama, trenirkama, toploj vodi.

Jedino je i dalje teren bio jako loš, ali je Suárez briljirao i nije razmišljao o uvjetima. Naprotiv, kasnije je tvrdio da mu je trening na takvim terenima pomogao da razvije inteligenciju i tehniku igre koja će mu tako dobro poslužiti u karijeri.

Odlazak u Barcelonu

U to vrijeme Barcelona je pregovarala o kupnji Deporovog urugvajskog napadača Dagoberta Molla, ali nakon što je gledao utakmicu u Gijónu sportski direktor Barcelone, Antoni Tamburini je tražio da u paketu zajedno s Urugvajcem bude i Suárez. Za dva igrača, Katalonci su tada izdvojili 800.000 peseta.

''Kao i gotovo svi mladi dječaci u to vrijeme, igrao sam nogomet na ulici. Imao sam dva velika brata i oni su također igrali. U prvu momčad Deportivo La Coruñe sam stigao sa samo 18 godina. Bio sam tamo samo godinu dana, manje od godinu dana! Sve dok Barça nije došla i dok nisam potpisao ugovor. Potpisati ugovor s Barcelonom u tom trenutku, to je bilo nešto posebno, jer sam samo godinu ranije od istih igrača autograme! Istina je da nisam mogao učiniti velike stvari u svom domaćem timu ... ali bila je to Barca i stvari nisu izgledale loše. Mojoj majci se nije svidjelo što joj je sin otišao igrati u Barcelonu. Ali znate, majke su takve'', reći će u jednom interviewu legendarni Luis Suárez.

Zašto mu zvižde?

Narednih osam sezona, Suárez će igrati u Barceloni u tijekom svog boravka na Camp Nouu, Luisito se etablirao kao kreativan veznjak koji može i zabiti. Pomogao je klubu da osvoji dva uzastopna naslova prvaka, dva domaća Kupa dok je Europi Barcelona dva puta otišla do kraja u tadašnjem Inter-Cities Kupu.

U to vrijeme dres Barcelone su nosili Ladislao Kubala, Zoltán Czibor, Sándor Kocsis, Ramallets i Evaristo. Sandro Puppo, Ferenc Plattko, Domènec Balmanya, Helenio Herrera, Enric Rabassa, Ljubiša Bročić i Enrique Orizaola su treneri Barcelone iz tog perioda.

Sa svima je Suárez izgradio korektan odnos, iako je pristup kod nekih bio potpuno drugačiji.

''Ferenc Plattko je mislio kako sam previše lagan, pa sam morao udarati u tu vreću. Nakon svakog treninga pola sata u jednoj maloj prostoriji. Nakon tjedan dana otišao sam ga vidjeti u njegov ured i rekao mu:
Šefe, ne vraćam se u tu sobu. Došao sam igrati nogomet, a ne boks''.

Barcelona je u to vrijeme prošle na drugo stadion, novoizgrađeni Camp Nou koji je bio nešto sasvim drugo u odnosu na stari na kojem je igrala Barcelona.

''Bila je sjajna atmosfera i navijači su bili jako blizu na starom stadionu. Mogao si osjetiti njihovu toplinu, bilo je veličanstveno! Camp Nou je bio nešto drugačije, iako je bio i ostao sjajan stadion na kojem se može igrati nogomet.

Kreator na terenu velikog Intera

Iako je već tada Luis Suarez bio vrhunski igrač, kako je vrijeme prolazilo tako su zvižduci postajali sve jači, glasniji. Navijači su smatrali kako se razvilo suparništvo između mene i Kubale koji je bio jedan vrhunski igrač.

''Fanovi Barcelone su smatrali kako ja uzimam Kubali mjesto u momčadi iako nikada nismo igrali na istoj poziciji, međutim navijači su odlučili su krenuti drugim putem, krenuli su protiv mene'', naglasio je Suarez.

Veliki trener, koji je ustvari bio mentor Suarezu, Helenio Herrera nije puno oklijevao, Inter je platio velikih, ogromnih 25 milijuna peseta. Barceloni je taj novac itekako dobro došao u tom trenutku s obzirom na to da su se istrošili za izgradnju stadiona.

Nije neočekivano, jer Herrera je znao što znači dolazak jednog takvog igrača u momčad Intera. Igrača koji je godinu ranije postao prvi Španjolac koji je osvojio Zlatnu loptu. Prvi igrač rođen u Španjolskoj. Od Barcelone se Suarez oprostio porazom u finalu Kupa prvaka od Benfice. U Interu će slijediti nove sjajne godine.

00Vratio sam se Heleniju Herreri. On je bio ključni čovjek u mojoj karijeri. Nakon Barcelone, nastavili smo raditi u Interu s kojim smo bili tri puta prvaci Italije, dok su u Europi dvije godine zaredom bili nedodirljivi u Kupu prvaka. Jednom smo dobili Real Madrid, drugi put Benficu. Helenio Herrera bio je, više od svega, vrijedan radnik.

Živio je 24 sata dnevno za nogomet. Uvijek je želio pobijediti. Bio je ispred svog vremena što se tiče fizičke pripreme. Godine prije dolaska Herrere i one kada je vodio momčad Intera se jednostavno ne mogu porediti. Uz dvije titule u Europi, dvije godine zaredom smo uzimali i Interkontinentalni kup, pa možemo reći kako je Inter u to vrijeme bila jedna od najboljih momčadi u svijetu00, prisjetio se jednom prilikom Suarez.

Na kraju titula sa reprezentacijom

El Arquitecto je u pravom smislu riječi bio graditelj igre Intera, reprezentacije Španjolske u to vrijeme. Grande Inter je u prvom finalu Kupa prvaka 1964. godine sredio Real Madrid 3:1. I to Real u kojem su igrali Amaro, Di Stefano, Puskás i Gento.

Međutim, Inter je u to vrijeme imao igrače poput Mazzole, Facchettija, Picchija. Sljedeće godine je Inter bio bolji od Benfice 1:0, dok je u Interkontinentalnom Kupu sredio Independiente s kojim je u dvije godine odigrao čak pet utakmica. Između uspjeha s Interom, došla je i titula prvaka Europe sa Španjolskom.

Suarez je imao ogromni utjecaj izvan terena na samo momčad, što je baš bilo vidljivo u pripremi utakmice finala protiv Reala.Suárez je primijetio da mnogi iz momčadi Intera sa strahopoštovanjem gledaju u Di Stefana.

Čak i među profesionalcima, čovjek poznat kao "Plava strijela" tretiran je kao legenda i idol. Suárez je osjetio da njegovi igrači nisu usredotočeni na posao i učinio je sve kako bi suigrače opustio. I uspio je.

Nakon devet godina u Interu, Suarez je odigrao još tri u dresu Sampdorije, u kojoj je zaključio svoju igračku karijeru. Trenerska je također jako dugo trajala. Promijenio je pet klubova, prije nego što će se vratiti kući, u La Coruñu.

Jedna sezona u Deporu, osam na klupi mlade reprezentacije Španjolske. Koja je u tom periodu jednom bila u finalu, jednom osvojila naslov prvaka Europe. Kasnije će preuzeti i onu najbolju selekciju koju će zaustaviti Jugoslavija u osmini finala Svjetskog prvenstva 1990. godine.

Nakon umirovljenja nije se vratio u Španjolsku, radije je umjesto toga ostao u Milanu, mjestu koje sada smatra svojim domom.

Međutim, nije izgubio dodir sa svojim korijenima i nastavlja posjećivati A Coruñu, gdje njegovi nećaci i dalje žive u kući u kojoj je rođen.