Mali vodič za slabije upućene – Grupe A i B

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Favoriti, veliki, blagi i oni treći, autsajderi i potencijalne „bombe“, sve ćemo vam probati sažeti u ovom  kratkom pregledu stanja stvari prije početka velike nogometne fešte. Pa, krenimo redom, od domaćina i njegove Grupe A, kako je već i red.

Rusija – E, moje Baćuške, onolika zemlja, dovoljno vremena da se sastavi momčad za domaći Mundijal – i ništa! Capello im je uzeo ozbiljnu lovu za nikakav rezultat, a nije sklopio ni momčad koja je trebala igrati veliku ulogu na SP-u. Otišao je Capello, pokupio pare, a sve nakon toga je tužna krpljavina. Igra bez okusa i mirisa, nedostatak istinskih velikana i umjetnika s loptom, kakve je nekad Rusija znala imati. Da skratimo – jebeš reprezentaciju kojoj je utakmica istine sa Saudijskom Arabijom!

Saudijska Arabija – To što igraju na otvaranju im je gotovo kao da su u finalu - u startu su najveći autsajder natjecanja, pa im je puno lakše, što god da uhvate, dobro su uhvatili. Uglavnom igraju domaći igrači iz klubova Al-Ahli i Al-Hilal. No, Juan Antonio Pizzi ima iznenađujuće elastičnu i hitru momčad, koja uopće nije loša na lopti, a i igrači se odlično poznaju. Naravno da im nedostaje vrhunskih igrača i objektivnog kvaliteta, ali, nije to više Saudijska Arabija kojoj je Miro Klose trpao golove kad bi mu palo na pamet. Uostalom, neki dan su visokim presingom i hitrim povlačenjem u aktivnu obranu solidno izjalovili istu tu Njemačku.

Egipat – U žiži jer imaju zvijezdu sezone - bez Salaha su skoro kao Saudijska Arabija, samo malo sporiji. Sa Salahom su nešto brži, ali pitanje je što može reprezentacija kojoj se sve vrti oko jednog igrača, i to onog kojeg svi već poznaju. Vjerojatno će ostati upamćeni po tome što imaju najstarijeg igrača svih vremena, još uvijek žilavog vratara Essama El Hadaryja, kojem je još u siječnju počela četrdeset šesta. Pripremne utakmice odigrali su prilično loše, čini se da ni na Mundijalu neće biti puno uvjerljiviji.

Urugvaj – dvostruki svjetski prvaci opet su tihi favoriti za dogurati do četvrtfinala, ali objektivna kvaliteta nije za otići dalje, osim ako ih ne pomazi neka luda sreća. Urugvaj je godinama praktično identičnog sastava i kvalitet je uglavnom u napadu, gdje su Cavani i Luis Suarez. Obranom rukovodi beskompromisni Diego Godin, te njegov klupski kolega iz Atletica Jose Gimenez, koji je jedan od rijetkih mlađih igrača u Urugvaju, u reprezentaciji u kojoj je većina igrača odavno otpuhala trideset svijeća s torte. Favoriti su grupe, a ostalo što Bog dadne, jer nemaju razigravača iz sredine i znaju biti užasno teretni.

Grupa B

Portugal – Nije što ih trenira bivši grčki izbornik Santos, ali mogu biti dosadni i uporni baš kao Grčka. Imaju taj neki mentalitet. Aktualni europski prvak neobično loše kotira na kladionicama, što je čudno kada svi znamo kako Portugal sa svakom reprezentacijom na svijetu može odigrati utakmicu u kojoj neće izgubiti. A to je, da se razumijemo,  na turnirima najbitnije. Iako, da budemo skroz realni, Portugal sa svakim može odigrati i utakmicu u kojoj neće ni pobijediti, što bi se moglo pokazati točnim u grupnoj fazi, jer nisu imuni na siv dan. I da, Ronaldo ima još malo pa 34., ali je još uvijek Ronaldo. Što hoćete, Ricardo Quaresma je stariji dvije godine, Pepe također, tako da govorimo o reprezentaciji koja je miks starijih i mlađih, što je dosta puta upalilo, pogotovo kada postoji kohezija koja počinje od trenera. Uostalom, ponovimo, u pitanju je aktualni europski prvak i ne smije ga se otpisivati.

Španjolska – iako važi za jednog od najvećih favorita, i dalje je nepoznanica u pogledu stvarnih mogućnosti za osvajanje pokala. Razbiju Argentinu, pa se muče sa Švicom i Tunisom, što jasno govori da ne cvate cvijeće baš svaki put, ponajviše jer se još ne zna udarna postava. Nakon što su se dobro prosuli i potrošili sjajne igrače sa polusenilnim Del Bosqueom na zadnjim velikim natjecanjima, bivši prvaci Svijeta i dvaput Europe pokušavaju vratiti se na tron, ali pitanje je koliki je stvarni kapacitet izbornika Julena Lopeteguija. Španjolski rezervoar dobrih igrača je gotovo neiscrpan, ali činjenica je da ipak nemaju nekoga kalibra Neymara, Messija ili Ronalda, dok se svi ostali znaju nepotrebno sudarati na istim pozicijama, što često zna rezultirati nepotrebno jalovom igrom s previše pimplanja, u kojoj prednjače Iniesta i Silva. Drugim riječima, biti će teško pred svaku utakmicu izabrati optimalnih 11, a da ne govorimo o velikom teretu na leđima, jer španjolska javnost, nakon što su Atletico i Real pokorili Europu, sada traži novi trofej. Sigurno prolaze grupu, a onda vjerojatno lako i do četvrtfinala. Nakon toga sve će biti u rukama Lopeteguija, što može biti problem, jer nije ovo reprezentacija koja igra baš sama od sebe.

Maroko – neće se tako lako predati ni Španjolcima, ni Portugalcima, moguće da će jedne iznenaditi i uzeti im bod, ali ipak za prolazak dalje moraju pobijediti bar jednu od te dvije reprezentacije, što je ipak gotovo pa nemoguća misija. Benatia, Dirar, Hakimi, Amrabat i Fajr nisu nepoznanica europskim ljubiteljima nogometa, kompaktna su momčad koja je u kvalifikacijama ostala nedirnute mreže i usput razbila Obalu Bjelokosti i Mali, a trenutno su u finoj formi i igraju bez pardona. Mogli bi biti osvježavajući faktor u svakoj svojoj utakmici.

Iran – slično kao i Maroko, momčad koja se dobro poznaje i koja nema što izgubiti u grupi sa dvije reprezentacije koje su izraziti favoriti. Očekujemo ih u defanzivi i igri na nulu, čak i sa Marokom, jer je objektivno u pitanju najmanje kvalitetna ekipa u skupini koja će ode li kući s bodom biti prezadovoljna. Neće biti lopta za nabijanje, a ako već neće proći dalje, bar mogu pomrsiti račune nekom drugom, sjetimo se kako su prije četiri godine držali Argentinu na 0:0 sve dok se u sudačkoj nadoknadi nije ukazao Messi. A onda su primili tricu od Džeke, Pjanića i Avdije Vršajevića.