Nikad lošiji Rusi protiv hitrih Saudijaca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Konačno kreće nogometno ludilo. Velika fešta za sve stasale ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu, zabava i za najmlađe, koji će utvrditi u ovih mjesec dana gradivo i iz nogometa i iz geografije. Kao što to obično biva, nakon smotre svečanog otvorenja (druga riječ za blentavo trošenje novca), a koju ćemo svi brzo zaboraviti, ukoliko se nešto epohalno ne dogodi, uslijedit će prva utakmica na turniru.

Domaćini ne otvaraju baš svaki put

Nisu uvijek domaćini otvarali, recimo da su na SP-ima 1998. I 2002. prvu utakmicu igrali aktualni svjetski prvaci, u Francuskoj Brazil protiv Škotske, a u Koreji i Japanu Francuska protiv Senegala (senzacionalnih 0-1), u Italiji 1990. otvorenje je pripalo Argentincima i Kamerunu (opet senzacija 0-1), ali je u SAD-u 1994, Njemačkoj 2006., pa i na dva zadnja turnira, domaćin imao čast otvoriti manifestaciju.

Tako će i Rusija, u skupini u kojoj je, izgledalo je tako kad su izvučene skupine, žrijeb bio neobično naklonjen domaćima. Na prvu – Urugvaj, kao nekakav favorit, Rusija kao broj dva, pa tek onda Egipat i Saudijska Arabija, kao ekipa za odstrel. Tako se doimalo, zar ne? No, u međuvremenu se dogodilo i previše toga – Salah je poludio i postao jedna od središnjih figura svjestkog nogometa, Juan Antonio Pizzi ukrotio je  rekreativno raspoložene Saudijce, a Rusi, nažalost, nisu pokazali ni najmanji znak napretka.

Rezervni golman kao Spasitelj?

Stanislavu Čerčesovu (Cherchesov), rezervnom vrataru Rusije sa SP-a 1994. i 2002., pripala je neugodna „čast“ vaditi  vruć krumpir iz vatre, u trenutku kada je Fabio Capello ostavio nedovršenim posao gradnje tima za domaći Mundijal, a Leonid Slutskij na slabim temeljima koji su ostali iza talijanskog ljubitelja milijuna nije izgradio ni prvi kat. Iako Čerčesov poručuje naciji da vjeruje u njegovu reprezentaciju, malo tko mu vjeruje, nakon serije loših nastupa u pripremnim utakmicama. Rusi su gubili od Austrije i Argentine, uvjerljivo od Brazila i Francuske, Španjolci su im poklonili remi, a ništa više od remija nisu uspjeli ostaviti niti protiv Turske i Irana.

Onolika Rusija, na žalost, trenutno nema bolju momčad od one koja počinje „kikserom“ Akinfejevim, vratarom koji jednostavno mora primiti gol. Veteran Ignašević i dalje je u obrani, Granat, Kudrjašov i Smoljnikov su vjerojatno uz njega, veznjak Golovin još je i najveći adut Rusije, skupa sa Semedovim i Smolovim u napadu. Koliko Rusi nisu u međuvremenu napravili ništa govori nam i činjenica da će u prvih jedanaest igrati veteran Žirkov, koji je najbolje godine ostavio u Chelseau, prije skoro deset godina!

Koliko ih je zbilja dotjerao Pizzi?

S druge strane, Saudijci su neopterećeni, većina igrača, baš poput Rusa dolazi iz domaće lige, ali samo iz dva kluba – Al-Ahlija i Al-Hilala. Juan Antonio Pizzi, bivši trener Valencije, stesao je kroz natjecateljske i prijateljske mečeve reprezentaciju koja je puna vižljastih igrača koji igraju brzo, ali prema ozbiljnim reprezentacijama izgledala je do prije koju godinu tek kao skup veselih rekreativaca. Sada Saudijci znaju i ugrist', a predvođeni Al – Jassimom, kojem će danas biti 133. utakmica za repku, hitrim špicom Al-Muwalladom i najboljim strijelcem Al-Sahlawijem, nekako smo dojma da mogu dobro namučiti Ruse. Pogotovo jer obrana Arabije nije loša, a vratari su im već na visokom nivou, posebno Al – Mayoof.

Uostalom, rekli smo da Saudijci nemaju apsolutno što izgubiti, a intenzivno ulaganje u nogomet mora se jednom isplatiti. Je li danas njihova prilika? Svakako, jer iako statistika kaže da domaćini ne gube prve utakmice, nego ih uglavnom i pobjeđuju, Rusija ne ulijeva preveliko povjerenje, makar je klasioničasrka kvota na njihovu pobjedu čak i ispod 1,50! Još ako pritisak javnosti i trema zbog otvaranja domaćeg Mundijala padne teško na labilnu slavensku dušu, svašta je moguće…