Pepi Bican - stroj za golove

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Koliko puta ste se namjerno ili ne našli u raspravi tko je to najbolji nogometaš. Prošlosti, sadašnjosti, svejedno. Pa onda se uglavnom priča vraća do Brazila i Pelea, nastavlja s Maradonom ili završava posljednjih desetak godina na duelu Cristiano Ronaldo - Messi.

Naravno, oni koji bolje prate, koji eventualno "barataju" s nekim drugim podacima će ubaciti povremeno ime kao što je Di Stéfano, Puskás, ali slika uglavnom ostaje ista. Međutim, povijest kaže, da je velikih zvijezda, klasnih igrača, ubojitih strijelaca bilo nekada davno.

Iz današnje perspektive jako davno. Jedan od njih je Austrijanac češkog porijekla Josef Pepi Bican koji je u službenim susretima zabio čak 805 golova i to u 530 nastupa. Iza njega su Pele, Romario, Gerd Muller, Messi. Čovjek koji je bio prava mašina za golove.

Otac tragično preminuo

Pepi je rođen 25. rujna 1913. u Beču. Njegov otac František bio je iz Sedlica u južnoj Češkoj, majka Ludmila bečka Čehinja. František je preživio Prvi svjetski rat, ali je nesretno preminuo nakon jedne utakmice 1921. godine. Igrao je u to vrijeme za Herthu iz Beča i na jednoj utakmici zaradio je neki neugodni udarac ili više njih  u bubrege. Zanemario je mišljenje liječnika kako je potrebna operacija, pa je umro.

Josef je imao osam godina i majka je nakon te tragedije pod svaku cijenu nastojala svog sina skloniti s igrališta. Usput morala se brinuti kako prehraniti ostatak obitelji s obzirom na veliko siromaštvo koje je stiglo kao posljedica rata. Tako je Josef određeno vrijeme provodio kod bake u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

''I baka je bila siromašna, ali to vrijeme koje sam provodio kod nje za mene je bilo posebno'', sjećao se Pepi koji je tako mogao bez problema od jutra do mraka šutirati nešto što je bilo nalik lopti a što su zvali "hardrak".

Počeo brzo igrati i zarađivati

Pepi je igrao bosonog, što mu je kasnije samo pomoglo u karijeri. Ludmila nije uspjela, pa je Josef kao mlad, kao dječak od nekih dvanaest godina počeo igrati upravo za očevu Herthu, naravno u mlađim uzrastima. Već tada je pokazao kakav osjeća za postizanje golova ima.

Jedan od klupskih sponzora je bio je toliko impresioniran, ponudio je da Bicanu dodijeliti šiling za svaki gol. Tako je Pepi kao golobradi dječak počeo zarađivati od onoga što najbolje zna raditi. Igrati nogomet i zabijati golove.

U to vrijeme nogomet je bila jako važna stvar, političari, akademici, mediji, svi su radili na razvoju ove igre. Polako iz godine u godinu nogomet je bio sve važniji, stvar nacionalnog ponosa.

Čak je i majka Ludmila krenula ići na stadione. Legenda kaže da je jednom prilikom ušla u teren kako bi kišobranom napala igrača koji je startao na sina Josefa. Možda su joj uspomene tragedije supruga na nogometnom igralištu bile prevelike, pa je odustala od odlazaka na stadione.

Potpisuje za Rapid

Dolaskom u veliki bečki Rapid, igrao je tjedno za 150 šilinga.

''To je bio ogroman novac, ne samo za mene već za mnoge ljude, jer radnici su tada radili za nekih 20-25 šilinga'', govorio je godinama kasnije Bican.

Već do dvadesete godine je imao ugovor na 600 šilinga, igrao je sve bolje i bolje. Za četiri godine u Rapidu nije prošla niti jedna utakmica bez njegovog gola. Ukupno je postigao 52 u 49 utakmica. Nakon Rapida slijede dvije sezone u Admiri. Već tada su ga novinari opisivali kao nevjerojatno preciznog igrača, čovjeka promašuje jednu od dvadeset šansi.

Sjajno fizički građen, brz poput najboljih atletičara, svoju igru je kroz treninge dovodio do savršenstva. Naravno, zaigrao je Pepi i za onaj čuveni Wunderteam Huga Meisla koji je od 31 utakmice izgubio tri. Bili su Austrijanci favoriti, ali su zaustavljeni u polufinalu od Italije. Švedski sudac Ivan Eklind je večerao s Mussolinijem, pa je Italija otišla do kraja.

Neće u Juventus, bježi u Slaviju

Josef je je već tada mogao u Juventus, ali je upravo odustao zbog lošeg iskustva sa Svjetskog prvenstva. Ni na drugom nije zaigrao 1938. godine. Hitler je pokorio Austriju, a Pepi i još neki igrači Wunderteama su odbili igrati za selekciju ujedinjene Njemačke i Austrije. Ipak, Bican je uspio pred rat pobjeći u Prag, gdje oblači dres Slavije.

Tamo ga baš suigrači nisu primili najbolje, oni ljubomorni. Imali su i razloga jer često su trenirali odvojeno, Pepi je zabavljao publiku, navijači su dolazili na treninge. Tih jedanaest godina su bile fenomenalne, jesu ratne, ali po rezultatima fenomenalne. Što se tiče Pepija on je uspio u 217 utakmica postići nevjerojatnih 395 golova. Slavija je bila šest puta prvak, tri puta pobjednik kupa, Josef je čak jedanaest sezona najbolji strijelac lige. Na tri susreta je uspio postići po sedam golova.

''Novinari kažu da je tada bilo lakše postizati golove. Što oni misle? Nije točno!“ često je objašnjavao godinama poslije.

Komunistima nije najbolje legao

Za Pepija su pravi problemi počeli nakon završetka rata. Jer ipak je u onim u tom periodu kao velika zvijezda Slavije dobro zarađivao, lijepo živio. Čak je i Bican odlučio promijeniti klub, potpisavši za Vitkovice, radnički klub pod okriljem Željeznice. Tamo se nije dugo zadržao i već nakon godinu dana prešao je u Hradec.

''Bio je 1. svibnja i nekako su me nagovorili da sudjelujem na paradi. Od čelnika ste tada mogli čuti samo 'živio predsjednik Antonin Zapotocky', ali obični ljudi su odgovarali sa 'živio Pepi Bican'. Istog trenutka pozvali su me na sastanak i rečeno mi je da će me 'dva druga' ispratiti do stanice. Jedva su mi dali vremena da spakiram stvari. Na putu prema stanici presrela grupa od pedesetak radnika iz neke tvornice. Zaustavili su nas i pitali me ima li problema. Odgovorio sam da nema, a jedan od njih kazao je da je to u redu jer bi inače stupili u štrajk. S ove distance mi je drago što sam tako rekao jer da nisam, oni bi vjerojatno završili na teškoj robiji zbog izazivanja štrajka'', sjećao se Pepi koji privodi kraju u Slaviji 1955. godine.

Nije mogao dobiti niti putovnicu Čehoslovačke, pa je posljednje Svjetsko prvenstvo na kojem je nastupio bilo ono u Italiji.

Kasnije priznati golovi

Za razliku od igračke karijere, po završetku se Pepi mučio. Nije mogao pronaći posao, pa je postao fizikalac na željezničkoj stanici Holešovice u Pragu. Ljudi u savezu nisu bili spremni pružiti ruku. Tek je nakon Praškog proljeća otišao malo raditi do Belgije, ali to je bilo sve. Pao je u zaborav, skoro ga više nitko nije ni spominjao. Tek kada je Pele zabio svoj 1000, počelo se pričati o golovima Bicana.

Problem je ležao u činjenici da Pepiju nisu priznavali golove iz Drugog svjetskog rata, pod izgovorom da Čehoslovačka nije bila samostalna država?! Kada su se u obzir uzele sve utakmice koje je igrao u karijeri, došlo se do nevjerojatne brojke od 1.468 golova iz 918 utakmica. Kasnije je Bican nagrađen i titulom Zlatna kopačka 20. stoljeća po IFFHS-u. Preminuo je 12. prosinca, 2001. godine. Imao je 88 godina. Još jedan velikan europskog nogometa Matthiasa Sindelara, je jednom prilikom rekao:

''On ne hoda po terenu, već lebdi u svoj toj eleganciji...''