Prije 45 godina tragično je okončan život jednog od najvećih nogometaša

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 45 godina, 22. srpnja 1979. izvršio je samoubojstvo proslavljeni mađarski nogometaš Sándor Kocsis.

Rođen je u Budimpešti 21. rujna 1929. godine, a karijeru je počeo u mađarskim nogometnim klubovima Kobanyai TC, Ferencvárosu i Honvédu.

S ekipom Ferencvárosa (1946–50) bio je prvak Mađarske, ali s Honvedom SE Budimpešta osvojio je čak 5 prvenstava (1949/50., 1950., 1952., 1954., 1955) i bio najbolji ligaški strijelac (1951., 1952., 1954).

Za Ferencváros je u 89 nastupa postigao 70 golova, a za Honved 153 golova u 145 nastupa.

Godine 1956., Sovjetski Savez napao je Mađarsku. Nogometaši Honvéda, među kojima i Sándor Kocsis, tada su bili izvan zemlje, jer su nastupali u Kupu prvaka. Odlučili su, da se neće vratiti kući. Organizirali su turneje po Italiji, Portugalu, Španjolskoj i Brazilu na kojima su igrali utakmice i sakupljali novac, da prežive. 

Morali su pauzirati godinu dana, jer nisu dobili dozvolu za igranje. Karijeru je Kocsis nastavio u Švicarskoj nastupajući za Young Fellows iz Berna (1957–58), te za Barcelonu (1958–65), s kojom je osvojio 2 španjolska prvenstva (1959., 1960), 2 kupa (1959., 1963) i Kup velesajamskih gradova (1960).

Na ukupno 335 prvoligaških utakmica postigao je 294 pogotka. Za reprezentaciju Mađarske (1948–56) odigrao 68 utakmica i postigao 75 pogodaka. Sudjelovao na SP-u (1954) u Švicarskoj kada je Laka konjica osvojila drugo mjesto. S 11 pogodaka bio je najbolji strijelac SP-a (5 utakmica – prosjek 2,2 pogotka).

Kao izrazit strijelac odlično je pucao objema nogama, a za razliku od mnogih "topnika" svjetskog nogometa imao je i snažan udarac glavom, zbog čega je i zvan "Zlatna glava".

Svoj prvi međunarodni hat-trick postigao je 1949. protiv Švedske, sljedeći hat-trick imao je protiv Finske. Kocsis je postigao ukupno šest golova na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine kada je mađarska reprezentacija osvojila zlatnu medalju.

Bio je član "zlatne reprezentacije" Mađarske koja između 1950. i 1954. na 34 utakmice nije doživjela poraza. U tandemu sa slavnim Puskásom bio je "stroj za golove".

Zajedno s Ferencom Puskásom, Zoltánom Cziborom, Józsefom Bozsikom i Nándorom Hidegkutijem činio je okosnicu te legendarne momčadi.

Pročitajte još

Kocka Kocsis, ubojiti strijelac koji je tragično završio

U Kocsiseve velike uspjehe također se ubrajaju dvije nezaboravne utakmice mađarske reprezentacije protiv Engleske.

Prva je bila 1953. godine na Wembleyu i rezultat je bio 6:3 za Mađare, a druga 1954. godine u Budimpešti gdje je rezultat bio 7:1 za Mađare. Na utakmici na Nep stadionu u Budimpešti, Kocsis je dao dva gola.

Nakon igračke karijere kraće vrijeme bio je trener u Hérculesu iz Alicantea (1970–71), a potom je u Barceloni vodio restoran.

Uskoro su ga počele stizati bolesti, jedna za drugom. Tromboza, karcinom želuca, amputacija noge. Posljednje dane je proveo u klinici, u Barceloni. Uz sve bolove koje je trpio, tugovao je za svojom Mađarskom.

Nije želio čekati prirodni kraj, toga dana izveo je svoj posljednji skok...