Prije jednog stoljeća rođen je jedan od najboljih igrača i trenera s ovih prostora

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije točno stotinu godina, 24. studenog 1923. u Zagrebu je rođen legendarni Zlatko "Čik" Čajkovski, hrvatski i jugoslavenski nogometni reprezentativac i nogometni trener.

Nadimak Čik (opušak) dobio je zbog svog omanjeg rasta, naime bio je visok samo 164 cm.

Igrao je za HAŠK, Partizan iz Beograda, 1. FC Köln i Hapoel iz Haife. Igrajući za beogradski Partizan osvojio je 2 prvenstva Jugoslavije (1947., 1949.) i 3 kupa (1947., 1952., 1954.).

Naime, nakon Drugoga svjetskog rata, kad su bili ugašeni svi najveći zagrebački nogometni klubovi, Zlatko Čajkovski je završio u Beogradu i priključio se Partizanu.

Zanimljivo, njegov mlađi brat Željko, također izniman nogometaš, ostao je u Zagrebu. Premda su ga stiskali, nagovarali i nudili mu štošta, Željko nije htio otići iz Dinama za koji je od 1945. do 1956. odigrao 447 utakmica i postigao 275 pogodaka.

Reprezentativna karijera

Za odabrano hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je Čik dva puta (1. studenog 1942. u Stuttgartu protiv Njemačke, 1:5, i 6. lipnja 1943. u Bratislavi protiv Slovačke, 3:1).

Za reprezentaciju bivše Jugoslavije nastupio je 55 puta, s kojom je sudjelovao na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiji, osvojivši oba puta srebrnu medalju, nastupio je i na dva Svjetska prvenstva 1950. i 1954.

Godine 1953. nastupio je u momčadi FIFA–e protiv Velike Britanije (4:4), s Bernardom Vukasom, Vladimirom Bearom i Brankom Zebecom.

Bio je desni half, sjajan defenzivac, ali i jednako dobar ofenzivac. Čik je bio neumorni trkač, koji je pokrivao cijelo igralište. Za momčad je bio strahovito bitan, jer je igri davao ritam i nikad se nije predavao. No on je imao i drugih odlika: bio je tehničar i dribler.

Alberto Honsi, sportski komentator dnevnika O Globo, u izvješću s utakmice Brazil - Jugoslavija (2:0, SP 1950.) napisao je:

"Najistaknutiji igrač Balkanaca bio je onaj s brojem 4 (Zlatko Čajkovski). Kako samo taj oniski majstor igra nogomet! Na igralištu je gospodario. Gdje je bila lopta, tu je bio i on. Prilijepio se za loptu zubima i noktima."

Zlatko Čajkovski bio je najbolji jugoslavenski igrač na SP-u 1950. No bila je to samo jedna velika epizoda u velikoj karijeri velikog nogometaša.

Na igralištu je znao biti veliki fakin, On je, a ne Dragoslav Šekularac, bio prvi koji je u YU-nogometu usred utakmice, baš s Crvenom zvezdom, sjeo na loptu na centru. Tad je to bio štos, kojemu su se gledatelji smijali i koji su godinama prepričavali.

Trenerski uspjesi

Diplomirao je nakon igračke karijere za zvanje nogometnog trenera na Njemačkoj športskoj akademiji u Kölnu, u klasi profesora Hennes Weisweilera.

"Čik" je najveće uspjehe postigao kao trener klubova FC Bayern München, 1. FC Köln i Kickers Offenbach.

Svoj prvi veliki trenerski uspjeh ostvaruje osvojivši prvenstvo SR Njemačke 1962. s 1. FC Kölnom.

Godine 1963. preuzima FC Bayern München, kojeg iz druge dovodi u prvu ligu, dva puta osvaja njemački kup, te jednom europski Kup pobjednika kupova, pobijedivši u finalu škotskog Glasgow Rangers FC 1967. godine.

Kroz tadašnju momčad su se dokazali danas legendarni njemački internacionalci, vratar Sepp Maier, Franz Beckenbauer i Gerd Müller, koji su tada, iako 20-ogodišnjaci, činili okosnicu jedne od najjačih europskih momčadi.

Njemačka je bila prvak svijeta 1974., a u toj momčadi, na što je Čik bio iznimno ponosan, igrala su petorica njegovih igrača: Beckenbauer, Müller, Maier, Overath i Schwarzenbeck.

Poslije toga "Čik" Čajkovski je trenirao Hannover 96, 1. FC Nürnberg, Kickers Offenbach, s kojima je kao drugoligašima osvojio njemački kup 1970. godine. Nakon toga vodi zagrebački Dinamo i 1. FC Nürnberg.

Ponovo se vraća u 1. FC Köln i onda opet u Kickers Offenbach. Odlazi zatim u Švicarsku preuzeti FC Zürich (1978. – 1980.), pa FC Grenchen (1980.). Zadnja momčad koju je vodio bio je Grazer AK 1981. godine.

Preminuo 27. srpnja 1998. od dijabetesa u Münchenu, a pokopan je u Beogradu. (Izvori: Wikipedia i Sportske novosti)