Stasi, Sammer i dva gola za odlazak u povijest jedne reprezentacije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ljeto promjena. Godina je 1989. Ispred zgrada veleposlanstava tadašnje Zapadne Njemačke u Mađarskoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj sve je više ljudi. Ljudi iz Istočne Njemačke koji traže zaštitu, koji žele pobjeći na zapad, u susjedstvo. Stalno predstavništvo Zapadne Njemačke u Istočnom Berlinu šalje jasnu poruku, više od stotinu osoba je odbijeno. Nisu dobili dozvolu za izlazak iz DDR-a, a predstavništvo je zatvoreno. Zato se pojačao pritisak na druge.

Dolaze promjene

Pregovarale su vlade jedne i druge Njemačke, aktivni su naravno Sovjeti, Shevardnadze, šatora je bilo sve više. Ljudi također. U jednom trenutku se spominje mogućnost transporta željeznicom onih koji žele ići na Zapad. Centralna figura je Hans-Dietrich Genscher u to vrijeme ministar vanjskih poslova Zapadne Njemačke. On pregovara, traži neko rješenje. U jednom trenutku slijedi povijesni izlazak na balkon zgrade veleposlanstva i izgovara onu famoznu nikad završenu rečenicu:

"Dragi sunarodnjaci, došli smo ovamo reći vam da je danas vaš izlazak iz zemlje..." Kraj rečenice je nestao u oduševljenom klicanju mase.

Bio je 30. rujan. Odluka je pala. Osobe koje se ilegalno nalaze u veleposlanstvima će biti deportirane. Prvi vlak s izbjeglicama napušta Prag u pravcu Dresdena. Još četiri vlaka ga slijede u razmacima od dva sata, njegova posljednja stanica je jedan mali gradić Hof na granici dvije Njemačke.

Više od 5000 ljudi je te noći odnosno u prvim jutarnjim satima stupilo prvi put nogom na tlo Zapadne Njemačke. Imali su klasični status izbjeglica, jer su im dokumenti bili oduzeti. Njihov izlazak i dolazak je bio najava nečega što će ići nezaustavljivo u danima ispred. Što će dijelom mijenjati i nogometnu povijest.

DDR na bod do Italije 1990. 

U to vrijeme reprezentacija Istočne Njemačke poznatija kao DDR, igrala je svoje kvalifikacije za SP u Italiji 1990. godine. U kvalifikacije koje su na kraju bile posljednje ikad su krenuli sa  igračima koji naravno u tom trenutku igraju Oberligu.

Kada danas pogledate tu selekcije vidjet ćete da ona opće nije bila loša. Matthias Sammer, Ulf Kirsten, Andreas Thom, Olaf Marschall. Rezultatski nije išlo, na pola puta, legenda Magdeburga Manfred Zapf je morao dići sidro. Eduard Geyer, uspješni trener Dynamo Dresdena, koji je osvojio titulu prvaka s ovom ekipom dobio je priliku da kvalifikacije jednostavno privede kraju.

Geyer nije imao što izgubiti, ali je mogao dobiti puno. U formaciji 3-5-2 odlučio je pomaknuti Sammera bliže golu protivnika, Kirstenu je dodao Thomasa Dolla. DDR je tukao Island, a onda je došla jedna od najvećih pobjeda. Ona protiv Sovjetskog Saveza. Sada je Geyer izabrao 4-4-2, veliki posao su obavili Stübner i Lindner, naprijed su preokret kreirali Thom i Sammer.

Onda se zid srušio 

Reprezentativci DDR su doputovali u Austriju, kamp gdje će se pripremati za posljednju utakmicu u ciklusu. Utakmicu kojom bi jedna mlada generacija napravila puno. Bod je bio dovoljan za plasman. Nisu ni sanjali da će se u trenutku sve okrenuti. Kada su na tv ekranima vidjeli rušenje zida. Kako nestaje zemlja za koju još uvijek igraju. I kako ustvari utakmica protiv Austrije više nema smisla.

"Njihove misli su već bile na Zapadu", reći će Geyer.

"U kampu su se pojavili predstavnici klubova iz Bundeslige, svi su pokušavali nešto" dodao je Geyer.

Austrija je slavila 3:0. Tri komada je složio razigrani Polster. DDR je na toj utakmici 15. studenog 1989. godine nastupio u sastavu:

Heyne – Kreer (c), Schößler, Stahmann, Lindner, Doschner (Doll 43) – Steinmann, Stübner, Sammer (Weidemann 80) – Kirsten, Thom.

"Tijekom te sezone znam da su menadžeri klubova iz Bundeslige dolazili svakodnevno na treninge. Razgovarali su s nama. Mi smo u tom trenutku stvarno imali dobar tim, koliko bi smo bili uspješni teško je reći. Da smo imali još jedan ciklus kvalifikacija, vjerojatno bi se našli na završnom turniru" mišljenja je Ulf Kirsten koji će vrlo brzo postati u dresu Bayera iz Leverkusena jedan od najboljih napadača Bundeslige svih vremena.

Još se igra 

Bez obzira na sve, DDR je i dalje bio aktivan. Samo u prvoj polovini 1990. godine, ova selekcija je igrala šest prijateljskih utakmica. Protivnici su bili renominirani, od Francuske, do Škotske i Brazila, pobijedili su u Istočnom Berlinu Amerikance 3:2, posljednja na domaćem terenu je bila protiv Egipta 11. travnja. Da je ta selekcija i tada imala kvalitetu potvrđuje remi na Maracani protiv Brazila 3:3.

Rijetko koja je utakmica mogla proći bez gola Kirstena, Sammera, Dolla. Trebali su igrati i kvalifikacije za EURO 1992. godine, ali su odustali. Nakon što se su našli u skupini s Belgijom, Luksemburgom i Njemačkom! Na kraju je priča definitivno došla do kraja.

Vrijeme je za kraj 

Sudbina Istočne Njemačke bila je zapečaćena 12. rujna 1990. godine. U Moskvi su ministri vanjskih poslova Istočne i Zapadne Njemačke, Engleske, Francuske, Amerike, potpisali sporazum koji je doveo do ujedinjenja Njemačke tri tjedna kasnije. Dok se tinta sušila, za svoj oproštaj su se pripremali oni koji su ostali. Većina ih nije željela doći, riskirati neku ozljedu, kako su vidjeli, u besmislenoj utakmici.

"Znao sam da će ta utakmica ući u povijest. Bio sam ponosan što sam pozvan i nekako smo željeli da se na častan način oprostimo. Jednom dobrom utakmicom. Mislim da je na početku bilo samo 10 igrača. Sjećam se da su trener i drugi ljudi iz administracije bili na telefonu cijeli dan. Svakog sata bismo čuli da ovaj igrač ne dolazi ili da taj igrač ne dolazi", vratio je film Uwe Rösler. 

Dva gola za oproštaj 

Jedan je ipak došao, iako je u to vrijeme imao već ugovor sa Stuttgartom, iako je već Beckenbauer pripremio poziv. Matthias Sammer. Jedan od njih 14 na kraju. Navodno se i on po dolasku raspitivao o letovima za povratak, ali ih nije bilo.

"Kada gledam unazad, sretan sam što više nije bilo letova. Koncept onoga što bi se dogodilo da se zid nije srušio je očigledno nešto o čemu sam razmišljao. Ja sam prošao puno toga, bio sam pod pritiscima koje je bilo nemoguće izbjeći u vrijeme Istočne Njemačke. Igrači Dynamo Dresdena bili su pridruženi Stasiju, tako da nismo morali služiti vojsku. Očigledno je bilo tužno i bilo je dio lošeg sistema, ali nismo imali izbora. Ja nikada nisam bio na vježbi, niti sam bilo koga špijunirao" priznao je puno godina kasnije.

"Mislim da su svi imali veliko poštovanje prema Matthiasu. To što se pojavio i način na koji je igrao je bio fenomenalan. Bio je pravi kapetan tog dana", naglašava Uwe Rösler.

I jeste bio pravi. Odigrao je vrhunsku utakmicu. Zabio dva gola za pet minuta. Kada je John Blankenstein iz Nizozemske označio kraj na stadionu Constant Vanden Stock Bruxelles tog 12. rujna u povijest je otišla jedna reprezentacija. Ono što nisu napravili u dresu DDR-a, jesu u dresu "nove Njemačke, svojih klubova. I Sammer i Kirsten i Doll i Marshall. Zaslužili su.