Sve što trebate znati o skupinama C i D

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Francuzima je grupa naoko lagana, ali je li im put ka prvom mjestu baš tako siguran? Danci su veoma neugodni, Australci borbeni, a Peru je ipak iz Južne Amerike. Isto pitanje vrijedi i za Argentinu, u čiju snagu nitko, pa ni izbornik Sanpaoli nema pravi uvid. Messi izaiziva strahopoštovanje, ali ostatak ekipe varira od izvrsnih do prosječnih. Hrvatska s problematičnom obranom, Island sa osjećajem da su razgolićeni i Nigerija, sa osjećajem za slaganje boja na dresovima. No, krenimo redom, skupine C i D:

Skupina C

Francuska – Ako bi se mjerila potražnja kulubova Europe za igračima neke reprezentacije, Francuska bi automatski postala prvak svijeta. Tu svake godine izviru novi talenti. I zbilja, dojam je kako Didier Deschamps nema brige kako pronaći najboljih 11, nego kako ostaviti na klupi one bolje, a ostaviti najbolje. Ipak, kvalitet je, pogledamo li bolje, nepravilno raspoređen, na nekim mjestima se po trojica vrhunskih guraju, a na nekim pozicijama je tek jedan vrlo dobar, što posebno vrijedi za obranu, koja iako je sastavljena od igrača poznatih velikih klubova, ipak pušta, posebno preko Umtitija, koji je nakon izostanka Koscielnyja sada najodgovorniji. Od Pogbe se traži da bude Messi, što on nikada neće biti, a i na Griezmannu se ponekad vidi preduga sezona. Ulijevaju strahopoštovanje, ali isto ih zna uhvatiti panika, kada postaju ranjivi i bezidejni.

Australija – Jedna od onih reprezentacija koja nedostatak talenta nadoknađuje radom. Nikad ih ne treba skroz otpisati, čak ni kada na papiru nema poznatijih imena od, recimo, Mile Jedinka, Robbie Krusea ili Matta Leckieja, oni uvijek mogu izvući nulu na ho – ruk i srce junačko. Najzvučnije ime za naše pojmove je Miloš Degenek, tu si i Rogić i Jurić, Vuković i Behić, a zanimljivost je da je u sastavu i na ovom prvenstvu legendarni Tim Cahill, danas tridesetosmogodišnjak, inače strijelac prvog gola za Australiju u povijesti Svjetskih prvenstava. Još jedan kuriozitet je da im je izbornik Nizozemac Bert Van Marwijk, a skupa s njim i njegov zet također - Mark Van Bommel.

Peru – Paolo Guerrero oslobođen je optužbi za šmrkanje kokaina, pa će Peruanci biti jači za nacionalnu nogometnu ikonu. Blizak tom statusu je i legendarni Jefferson Farfan, koji je također zašao u godine. Peruance treba najozbiljnije shvatiti, kao prvo nisu levati, jer ako izboriš Svjetsko prvenstvo ispred Čilea, onda si za respekt. Također, kao i svaka južnoamerička reprezentacija znaju igrati lopte i nakon 36-godišnje pauze od Mundijala dat će sve od sebe da ostave trag. Istina je da je Rusija potpuno drukčija klimatska i visinska zona za njih, ali neće biti lak zalogaj niti Francuskoj.

Danska – Uvijek disciplinirani i borbeni, Danci su rijedak primjer reprezentacije koja ne kotira najviše, ali nikome nije svejedno igrati protiv njih. Europski prvaci iz 1992., te reprezentacija koja rijetko preskače natjecanja, nakon par ciklusa lutanja i traženja nove generacije sada se vraća sa sjajnim Eriksenom kao vođom. Irci najbolje znaju kakav uragan zna krenuti od njega. Ima tu još nadirućih zvijezda, poput Yusuffa Poulsena (zvanog Yurary) ili Pione Sista, a obranom rukovode sjajni Kasper Schmeichel i od brda odvaljeni Jannik Vestergaard, neobično pokretan za svoju konstituciju. Ostali na papiru ne odveć spektakularni, ali Danska je već previše puta pokazala kako je mala zemlja za velike tuđe brige.

Skupina D

Argentina – Nakon prolaska na SP kroz iglene uši i nakon poraza u prijateljskoj od Španjolske 6:1 nekako se svjetska javnost ohladila od Argentine. Sve stoji, rijedak je argentinski reprezentativac kojeg ne znamo, tu su umjetnici Dybala i Di Maria, tu su „ubojice“ Higuain i Aguero, tu je i nadčovjek Leo Messi, ali nije nikome stran dojam da je „ubojicama“ skoro istekao rok trajanja, da umjetnici u reprezentaciji znaju začokirati, a onda kad sve padne na leđa Messija dolazi do patnje, jer igra po principu „Ne sam, Safete!“. Jorge Sampaoli je luđak, još ne znamo je li seksualno uznemiravao kuharicu ili ne, ali sigurno znamo da su Argentici, osim one utakmice s Haitijem ostali uskraćeni za pripremne utakmice, pa će do prvog zvižduka protiv Islanda ostati enigma – koliko zbilja Gaučosi mogu na ovom Mundijalu?  Ma koliko to fantastično zvučalo, ne bi nas iznenadilo da se Argentina jako, jako namuči u ovoj skupini.

Island – Po vlastitom priznanju sad su provaljeni i nitko ih više ne uzima za neozbiljno. To znači da ih se većina i plaši. Nakon odličnog nastupa na Europskom prvenstvu, gdje su uz sjajnu potporu navijača na kraju ispali u polufinalu od Francuske, te tako zabilježili povijesni rezultat, Islanđani su sve samo ne lak protivnik. Ipak, pojavljuju se ponovno određene pukotine momčadi, koja opet lako prima, ali i dalje prilično lako zabija golove, a u skupini kvalifikacija s Hrvatskom pokazivali su razna lica, od onih amaterskih do profesorskih. Ipak su na kraju, ponajviše zahvaljujući lošoj završnici Hrvatske, otišli direktno. Jedno je sigurno – njihove utakmice neće biti nimalo dosadne, ako ništa opet ih prati bulumenta navijača, jer ovo im je prvo Svjetsko prvenstvo. Znači, fešta, pogotovo jer Sigurdsson i ekipa znaju da imaju dovoljnu moć za prolaz dalje!

Hrvatska – slično kao i Danska, mala zemlja za tuđe brige. S tim da ni vlastite brige nisu malene. Prije svega u obrani, gdje nikako da se ustale četiri asa. Lovren je odigrao sezonu života u Liverpoolu, ali što to vrijedi ako Vida, Vrsaljko, Strinić, Pivarić ili Ćorluka nisu na toj razini. Sve ostalo u Hrvatskoj je na nivou svijeta – veznjaci Reala i Barcelone, napadač Juventusa, krilo Intera, no sve se na kraju svodi na to da su za dobru Hrvatsku potrebni vrhunski raspoložen Modrić, bar dva kilometra na sat brži Rakitić i neki poljubac, pa makar princa iz bajke, da se probudi Perišić. Bez te trojke na visini zadatka Hrvatska je prosječna reprezentacija, s lošom obranom. S njima u naponu, Hrvatska je odlična reprezentacija, opet s lošom obranom. To s obranom ne znači da će primiti pet golova, nego da će primiti jedan, ali idiotski. Vrlo neizvjesno prvenstvo za Hrvatsku, jednako igraju i prolaz i zastanak u skupini.

Nigerija – zapravo ih malo tko u ovoj skupini uzima za ozbiljno, jer nitko ne vjeruje da mogu povezati tri odlične utakmice. A ako odigraju neku dobru, to bi trebala biti ona prva. Navodno. Nemaju više velika imena, nije to Nigerija iz devedesetih, kad su orlovi rano letjeli, sada su im glavne violine Iheanacho, Iwobi i Moses, zapravo ne baš bitni igrači u svojim klubovima. Od starijih tu je i dalje pomalo zaboravljeni John Obi Mikel ( a tek mu je 31.!), ali ostaje dojam da ovakva Nigerija može slaviti nad svakim od tri protivnika u skupini samo ako ovi imaju baš onaj najgori dan u zadnjih četvrt stoljeća. Što ne znači da nekome od njih ne mogu stati na ranu ljutu.