Van Hanegem: Grbavac koji mrzi Nijemce

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''On je imao jednu veliku prednost u odnosu na mene. Meni kada nije išlo jednostavno sam bio neupotrebljiv na terenu. Njemu kada nije išlo, on bi samo zasukao rukave i nastavio još jače raditi'', znao je reći legendarni Johan Cruyff, opisujući još jednog velikog igrača iz tih sjajnih nizozemskih godina, Willema van Hanegema. A svi koji su pratili nogomet u njegovo vrijeme, znaju kakva je Cruyffova sujeta.

On baš i nije nešto previše hvalio suigrače. Ali Hanegemu jednostavno nije imao što reći. Jer je "Grbavac" kako su ga zvali, prije Cruyffa došao na krov Europe. S Feyenoordom 1970. godine kao prvim nizozemskim klubom. U ubojitoj formaciji 4-3-3 koju je forsirao sjajni trener Ernest Happel, van Hanegem je bio glavni igrač.

Umjetnik s loptom koji može dati pas pedeset metara "vanjskom" i koji može trčati koliko god bude potrebno. Do iznemoglosti.

Kao beba preživio bombardiranje

Willem "Wim" van Hanegem je rođen 20. veljače, 1944. godine u gradu Breskensu. U najgore moguće vrijeme. Savezničke trupe su žestoko bombardirale ovaj grad koji je u tom trenutku bio važno njemačko uporište. Mnogi nisu preživjeli.  Willem kao beba od sedam mjeseci jeste, ali otac, dva brata, sestra nisu. Bombardiranje naletu RAF-ovih aviona u sklopu operacije Switchback je bilo žestoko. Tragedija koje je bez dileme obilježila život ovog kasnije sjajnog igrača. Tragedija koja su često znao vratiti.

''Mrzio sam Nijemce i to nisam krio. Oni su ubili moju porodicu, oni su krivi. Ostao sam bez oca, braće, sestre. Svaki put kada sam igrao protiv Njemačke bio sam pun nekog bijesa, gorčine, želje za osvetom'', govorio je van Hanegem koji je u ratu ukupno izgubio osam članova uže i šire obitelji.

Nakon završetka rata, njegova majka će se ponovo udati, za građevinskog radnika iz Utrechta. Godinama kasnije, van Hanegem je priznao kako ni nastavak djetinjstva nije za njega nije bilo lijepo.

''Školu sam napustio s nekih 13 godina. Već tada sam počeo raditi na jednom gradilištu. Kombi nas je vozio u šest ujutro, ja sam nastojao završiti svoj posao do nekih 17 sati, kako bih mogao ići na trening. Tek kasnije na večer bih se vratio kući. Od umora nisam mogao jesti, glava je jednostavno padala u tanjur, to se ne zaboravlja''.

Vrlo brzo pokazao svoje kvalitete

Počeo je trenirati u jednoj lokalnoj momčadi koja se zvala Velox. Čekao bi svoju priliku kada bi lopta završila preko ograde da pokaže onima s druge strane što zna. Tako je i dobio poziv trenera Veloxa, Daana van Beeka da se priključi ovoj momčadi. Na prvim treninzima suigrači nisu bili oduševljeni, govorili su kako je težak, sport, kako ne zna igrati desnom nogom, ali mu je trener vjerovao.

Upao je u momčad s 18 godina i uglavnom je pokrivao lijevu stranu. Za Velox je igrao četiri sezone, a onda prelazi u Xerxes iz Rotterdama. Tamo će upoznati njemačkog trenera Kurta Lindera, pragmatičara, stroge discipline, koji je od mladog Van Hanegema zahtijevao naporan rad. Otkrio mu je neke slabe strane, a ovaj je prihvatio izazov. Radio je i trenirao još više, pa je igrao sve bolje.

U sezoni 1967-68, van Hanegem je bio drugi strijelac lige. On i Cruyff su zabili po 26 golova. Stigao je i poziv za reprezentaciju, George Kessler je bio izbornik, dok je predsjednik Ajaxa Jaap van Praag predložio kupovinu sjajnog igrača na lijevoj strani. Rinus Michels je samo kratko pojasnio:

''Previše sporo i previše jednodimenzionalno. Njegova igra ne odgovara modernom nogometu''.

Xerxes se raspao, a van Hanegem se našao u Feyenoordu. Već u prvoj sezoni uzima prvenstvo i Kup, sljedeće je već prvak Europe. Njegovi golovi protiv Milana u drugom kolu, odnosno Legije u polufinalu bili su super važni.

''Van Hanegem je bio njihov najbolji igrač, on je vukao momčad. Taj njegov stil, toliko snage i kontrola lopte'', rekao je nakon velikog finala Jock Stein, trener tada jedne od najmoćnijih momčadi Europe, Celtica.

Početak nogometne revolucije

Wim Jansen, Frans Hasil i van Hanegem su u formaciji 4-3-3 koju je forsirao Happel, uništili Celtic. U tom periodu Feyenoord je bio pokretač revolucije totalnog nogometa. Svojevrsna najava onoga što će uslijediti s Ajaxom. Feyenoord je još dva puta bio prvak Nizozemske, pobjednik Interkontinentalnog Kupa, te Kupa UEFA, dok je van Hanegem 1971. godine proglašen najboljim u svoj zemlji.

Poniziti Njemačku

Totalni nogomet koji su predstavili Nizozemci dolazi do izražaja i na SP-u 1974. godine. Nizozemska je do finala sredila najbolje, Brazil, Argentinu, samo su remizirali protiv Šveđana. U finalu su silovito krenuli, u 53 sekunde igre su doveli Zapadnu Njemačku do očaja. Ali nisu izdržali, jednostavno su pukli. U jednom trenutku su zaigrali grublje, s jasnom željom da povrijede protivničke igrače. Posebno nakon drugog primljenog gola.

''Pod svaku cijenu smo nastojali poniziti Nijemce, tu na njihovom terenu, u njihovoj kući. Nije nas interesirao rezultat, možda je i tih 1:0 moglo biti dovoljno, ali mi smo iz nastavili ponižavati.  I danas kada počnem pričati o njima i toj utakmici hvata me neka nervoza, moram uzeti cigaretu. Kažu nemoj štetne su za zdravlje. Jesu za zavjese'', reći će van Hanegem koji je teren napustio pognute glave u nevjerici, neki kažu u suzama. Nije se čak pojavio na službenom banketu kojeg organizira FIFA.

Nepopravljiv

Nepopravljivi Van Hanegem nikada se nije promijenio, nikada se nije pomirio s prošlošću i nastavio je mrziti Nijemce. Na Europskom prvenstvu 1976. godine, zaradio je crveni karton protiv Čehoslovačke, u Argentinu nije putovao. Karijeru je zaključio 1983. godine kao igrač Feyenoorda. Kao trener je vodeći Feyenoord osvojio jedan naslov i dva Kupa. Danas ima 76 godina i određenih zdravstvenih problema. Posljednji put se oglasio u medijima nakon eliminacije Liverpoola u Ligi prvaka.

''Ono što je Atletico radio na Anfieldu je bilo lijepo. Ne možete ih kriviti što su preokrenuli rezultat protiv vas. Vaša je to greška... Trebate prestati plakati i čestitati im, poručio je van Hanegem treneru Liverpoola, što vam vjerojatno sada nije čudno''.

''On nikada nije bio loš čovjek. Jednostavno je takav, uvijek je na terenu želio biti najjači od svih. Na terenu je za njega svaka utakmica izgledala kao posljednja, kao da je riječ o životu ili smrt'', znao je reći njegov trener Ernest Happel.

Wim Van Hanegem je drugačiji od ostalih, ima taj svoj čudni karakter, ali ono što je sigurno. U gomili vrhunskih igrača jedne Nizozemske, njegovo mjesto je u elitnom društvu, među onim najboljih.