Dva finala i dva trofeja u onoj državi
Velež nakon 33 godine
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ako je neka momčad prepoznatljiva po Kup takmičenju, onda je to Velež. Iako Rođeni u novijoj povijesti nisu osvajali Kup BiH, jesu u vrijeme bivše Jugoslavije. Dva puta, još dva puta su igrali u finalu.
Velika četvorka (Zvezda, Hajduk, Dinamo Zagreb, Partizan), to su klubovi sa najviše trofeja onog Kupa. Nakon toga imamo probrano društvo u kojem je još samo pet klubova koji s vremena na vrijeme znali gore navedenima pomrsiti račune.
To su legendarni "Romantičari" s Karaburme, Rijeka, Vardar, Borac i upravo Velež. S tim da je Velež uz dva trijumfa upisao još i dva finala (1958 i 1989.godine). Ono što je zanimljivo u osamdesetim godinama Rođeni su povezali dva trijumfa, jedno finale, ali i osvojeni omladinski Kup 1989. godine, što je svakako podatak koji vrijedi izdvojiti.
Prvo finale Velež je igrao 1958. godine. U tom su igrali: Brkljačić, Dilberović, Handžić, Rodin, Benco, Radiljević, Maksimović, Džidić, Oručević, Alajbegović, Lazović. Utakmica je odigrana pred 35.000 gledalaca a ostala je upisana kao posljednja velikog Rajka Mitića u dresu Zvezde koja je na kraju slavila sa uvjerljivih 4:0.
Na putu do finala 1981. godine, Velež je eliminirao Borac iz Banja Luke 3:2, Sutjesku, Bregalnicu i Budućnost. Do prvog trofeja u bivšoj Jugoslaviji i pobjede 3:2 nad Željezničarom, Velež su vodili Marić, Kalajdžić, Micić (Vukoje), Ledić, Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, Halilhodžić, Međedović, Skočajić.
Skočajić i Matijević će biti jedini igrači koji će se naći u postavi 1986. godine u trećem finalu kada su Rođeni nadigrali Dinamo 3:1. Protivnici do finala su bili Željezničar Doboj, Rad, Partizan i OFK Beograd. Posebnu težinu imala je pobjeda u četvrtfinalu nad Partizanom u Beogradu nakon izvođenja jedanesteraca. Junak finala je bio Nenad Bijedić koji je dobio priliku jer Dušan Bajević nije mogao računati na Kalajdžića i Hadžiabdića. Petranović, Prskalo, Goran Jurić, Bijedić, Matijević, Šišić, Kajtaz, Skočajić, Predrag Jurić, Karabeg i Tuce počeli su utakmicu tog 14. svibnja 1986. godine.
Partizan se za eliminaciju te godine u četvrtfinalu, revanširao
Veležu tri godine poslije. Sileks, Šibenik, Lirija Prizren i Rudar Ljubija su klubovi koje te sezone Velež pobjedio do finala, ali u finalu nije imao šanse. Partizan je slavio 6:1.Veležov šef tada Žarko Barbarić odlučio se za sastav: Petranović, Hadžiabdić, Šišić, Barbarić, Đurasović, Rahimić, Repak, Jedvaj, Jurić, Karabeg i Tuce.
Tog dana ipak se Velež u Mostar vratio sa trofejom, zahvaljujući omladincima koje je vodio Salem Halilhodžić. Za omladince Veleža su igrali: Džidić, Spajić, Musa, Matković, Madunović, Pintul, Jokišić, Džafić, Juričić, Vučić (Pušić), Begić.
Zanimljivo, 33. godine kasnije na klupi Veleža će se naći Kalajdžić kao pomoćni trener i Veselin Đurasović koji posljednjih sezona obavlja ulogu službenog predstavnika.