VIDEO I Autogol generala Franca i očaj Di Stéfana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iz današnje perspektive izgleda pomalo nevjerojatno. Prvo Europsko prvenstvo, igralo se tek 1960. godine. Prolazile su godine, kongresi, ali potrebnih 17 glasova nije bilo. Na kraju je presudio glas koji je stigao iz Dublina 1957. godine.

Sljedeće 1958. godine, u jednom hotelu u Stockholmu obavljen je ždrijeb. Tri godine nakon smrti inicijatora i pokretača, Henrija Delaunaya. U bubnju se kako to volimo reći našlo 17 reprezentacija što je bio problem. Odlučeno je da će igrati nokaut faza u kvalifikacijama, s tim da su Čehoslovačka i Republika Irska morale odigrati i jedno pretkolo.

Španjolska na Sovjetski Savez 

Parovi su bili sljedeći: Sovjetski Savez - Mađarska, Francuska - Grčka, Rumunjska - Turska, Norveška - Austrija, Jugoslavija - Bugarska, Istočna Njemačka - Portugal, Španjolska - Poljska te Danska - Čehoslovačka.

Utakmicu između Sovjetskog Saveza i Mađarske na Central Lenin Stadionu gledalo je malo više od 100.000 gledalaca, dok je recimo Jugoslavija tukla Bugarsku uz gol sjajnog Galića nakon svega 27 sekundi igre, dok je u Sofiji strijelac bio Muhamed Mujić.

U četvrtfinalu ždrijeb je spojio u tom trenutku nespojivo. Španjolsku i Sovjetski Savez. 

Naredba s vrha 

Ta Španjolska je imala prije svega jednog sjajnog trenera Helenija Herreru, ali takve velikane kao što su Alfredo Di Stéfano, Paco Gento, Luis Suárez, Kubala. Pola Real Madrida je bilo u reprezentaciji, a taj Real je godinama dominirao u Europi. Prva utakmica je bila na rasporedu 29. svibnja, revanš 9. lipnja. Španjolci su se spremali za put, za utakmicu koja je završila i prije početka.

Kao i svaki početak, tako je i ovaj bio težak. Prvobitna prvenstva bila su političko minsko polje za nacije koje su se našle u tom društvu. To najbolje pokazuje utakmica četvrtfinala, bolje rečeno dvije koje nisu odigrane, a koje su opet krojile nogometnu povijest. Jer Sovjeti su bili jaki, imali su sjajnu ekipu, jednako tako i Španjolska.

"Bili smo sigurni da možemo da ih pobijedimo i postanemo prvaci Europe. Ali rekli su nam da je bilo naređenja odozgo, od Franca, i da ne mogu ništa da urade", govorio je legendarni Luis Suárez.

Alfredo Di Stéfano se teško mogao pomiriti s odlukom saveza, stalno je tražio objašnjena, postavljao pitanja čelnicima saveza, odgovori su uglavnom bili isti.

"Tako su odlučili oni iznad. Ne idemo u Moskvu, rekao je Franco", pojašnjavao je predsjednik Saveza, Alfonso de la Fuente Chaos, ubojitom Di Stéfanu.

Sovjeti se spremali

Iako su igrači bili ogorčeni, nije bilo pomoći. Situacija je bila poprilično jasna, podjele nakon rata su bile "vruće". Sovjeti su bili među saveznicima u Drugom svjetskom ratu, dok se španjolski režim generala Franca zakleo na vjernost Adolfu Hitleru i nacističkoj Njemačkoj. Franco je navodno bio spreman dozvoliti okršaj sa Sovjetskim Savezom pod uvjetom da se njihova zastava ne zavijori na stadionu, da se njihova himna ne čuje...Spominjala se mogućnost utakmica na neutralnom terenu, ali ništa.

Sovjeti su bili veoma svjesni političkog prizvuka koji dolazi s igranjem protiv omraženog hladnoratovskog protivnika, pa su ozbiljno pripremali. I dok se u Španjolskoj u to vrijeme igrala liga, sovjetska reprezentacija provela je dva mjeseca na turneji po Istočnoj Njemačkoj i Nizozemskoj igrajući seriju prijateljskih utakmica protiv lokalnih klubova.

I dok su Sovjeti "bildali" svoje samopouzdanje, razbili Poljsku pred očima Herrere, Španjolci su odigrali samo jednu utakmicu, u Madridu protiv Engleske. Španjolska je slavila 3:0. Vladimir Moshkarkin, izvršni sekretar Sovjetskog nogometnog saveza je pričao o tome kako je Engleska bila podmlađena, što je bilo daleko od istine. Uglavnom, respekt je bio prisutan u oba pravca, strah od poraza poprilično veliki.

U Španjolskoj je održan hitan sastanak njihovog tadašnjeg Vijeća ministara kako se bi se razmatrala "prikladnosti održavanja međunarodnih utakmica između sovjetskih i španjolskih selekcija i posjeta španjolskih državljana Sovjetskom Savezu i sovjetskih građana Španjolskoj". Dva moćna člana Vijeća ministara, Luis Carrero Blanco i Camilo Alonso Vega, bili pokretači odluke.

Franco zabio autogol

Ne samo da su se bojali da će španjolski poraz biti iskorišten u propagandne svrhe od strane komunističkog režima SSSR-a, oni su se čvrsto protivili čistoj ideji da sovjetska delegacija, uključujući članove sigurnosnih službi, kroči u Španjolsku. Kod Franca se pojavio strah da će reprezentacija Sovjetskog Saveza imati značajnu podršku u Madridu. Tražilo se rješenje onako kako se recimo u BiH traži godinama - da se jednostavno ne nađe. Tako se zvanično 26. svibnja u svim španskim novinama pojavila kratka informacija.

"Španjolska nogometna federacija je obavijestila FIFA-u da su utakmice Kupa europskih nacija između reprezentacija Španjolske i Sovjetskog Saveza suspendirane."

Dva dana kasnije organizacioni komitet Kupa europskih nacija sastao se kako bi pronašao rješenje za ovaj problem. U službenom biltenu nakon ovog hitnog sastanka, UEFA će pojasniti kako se Španjolska povukla i kako se Sovjetski Savez kvalificirao na završni turnir.

O ovoj utakmici se jako malo pisalo kasnije u španjolskim novinama, Sovjeti su na svoj način opisali rasplet:

"Desno krilo je zabilo autogol".

Sovjeti su na kraju osvojili prvo izdanje Kupa europskih nacija, ali teško je pobjeći od istine da je general Franco na svoj način utjecao na konačni rasplet.

.