Volio je kriket, žene, predsjednik ga prisluškivao

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Seria A. Posljednje kolo u sezoni 2001/02. Gužva je bila na vrhu tabele. Inter je kao prvi imao 69 bodova. Juventus drugi jedan manje, treća Roma je zaostajala dva. Gomila kombinacija je bila na stolu. Sve tri ekipe su gostovale. Roma Torinu, Juventus Udineseu, Inter Laziju.

Navijači Lazija bi teško mogli podnijeti dva vezana naslova mrskog susjeda, te su odlučili da se udruže u podršci Interu. Zato je bilo pomalo čudno vidjeti atmosferu na prepunom Olimpicu, gdje se uglavnom navija za Inter. Kada je Vieri zabio rano, nakon kornera u 12. minuti, kamere su prikazale gazdu Morattija kako se smješka na tribinama.

Ronaldove suze

Sve je mirisalo na titulu. Činilo se kako je većina domaćih igrača spremna bez problema položiti oružje, ali nisu baš svi razmišljali tako. Recimo Čeh Poborsky koji je zabio dva puta u prvom dijelu. Valjda je imao neke svoje razloge. Za treći se pobrinuo bivši igrač Intera Diego Simeone. Konačni udarac navijačima Intera je zadao Simone Inzaghi. Ronaldo je završio na klupi, malo reći da je plakao. Ronaldova povratnička sezona, treća, posljednja utakmica u dresu ovog kluba.

Nije prvak bila ni Roma, već Juventus. Kako bi se reklo kod nas, Inter nije bilo suđeno, ni nakon 13 godina čekanja. Inter je imao Tolda, Materazzija, Javiera Zanettija, Conceiçãa, Recobu, Ronalda, Vierija. Inter je imao sve, ali nije uzeo titulu. Moratti je rušio rekorde transferima ali uzalud.

"Taj poraz nas je uništio jer smo od početka bili u prednosti. Dali smo sve što smo mogli, to je bila bol koju je nemoguće opisati. Izašao sam iz toga u komadima. Izgubili smo taj Scudetto 5. svibnja 2002. godine i to je bilo jako teško podnijeti. Da smo pobijedili taj dan sve bi bilo drugačije, ali otišao je Ronaldo, zatim trener Cuper četiri mjeseca kasnije, kao i još mnogi drugi", pričao je Vieri koji sigurno nije najbolji napadač koji je igrao u Italiji, ali svakako jedan od.

Smrtonosni napadač s instinktom za gol kakav je malo tko u njegovoj, ili bilo kojoj eri, imao. 18 godina. 12 klubova. 236 golova. Od Australije do Serie C, od Serie A do Serie B, od Serie A do La Lige, od Serie A do Lige 1. Pravi nomad koji se nije mogao zadržati na jednom mjestu, jednom klubu. Godinama. 

Počeo od kriketa

Dječak koji je imao samo jedan san. Da se bavi kriketom. Jer do 14 godine je živio u Australiji. Uživao gledajući ovaj sport kao dječak.

"Bio sam veliki fan, kao dječak sam išao gledati mečeve u Sydneyu. Da sam postao igrač bio bih kao Chris Gayle, samo bih ja bio bolji jer sam lijevak. Allan Border mi je bio idol. I danas volim pogledati neki meč kriketa na YouTubeu, volio bih možda igrati za reprezentaciju Italije. Ljudi ne razumiju, ali ja sam odrastao u Australiji."

I dok je tata Roberto po kojem je dobio nadimak Bobo, trenirao Marconi Stallionse, Vieri se dvoumio. Počeo je malo po malo u svom dvorištu, pa u klubu. Obitelj se uskoro vratila u Italiju, tamo je okus iole ozbiljnijeg nogometa prvi put osjetio kao igrač Santa Lucije iz Prata. Tada je bio u kasnim tinejdžerskim godinama, a njegov talenat nije prošao nezapaženo.

Nomad

Pridružio se klubu i igrao za njih u Serie C, gdje je postigao nekoliko golova na utakmicama i impresionirao mnoge skaute Serie A. Torino je prvi ostavio ponudu, ali Prato nije bio voljan prodati perspektivnog mladića. Na kraju je Torino kupio Boba, golmana, još neke ljude u klubu. Još nije prošao ni tinejdžerske godine, a Vierijeva priča je već počela fascinantno.

Vieri nije uspio da ostavi neki utisak i tako je započeo trend po kojem je postao toliko poznat. Sezona - klub. Nizao je ih Bobo.

Bez obzira na golove, formu, rang takmičenja. Ako realno gledamo, prava karijera je počela od Atalante. Veliki klubovi su počeli da primjećuju mladog napadača koji je snažan, odličan u zračnim duelima, koji u nogama ima top. Opet je to bio klub iz Torina, ali sada je na red došao Juventus.

Iz Juventusa u Atletico Madrid

Osvajač Lige prvaka sezonu ranije, što je bio dokaz koliko je 23-godišnjak bio visoko ocijenjen u to vrijeme – jer prvak Europe ne kupuje bilo koga. Svijet je počeo da primjećuje briljantnog igrača koji tek treba da provede više od godinu dana u istom klubu. Ni to što je bio prvak s Juventusom, što je uzeo tri trofeja nije bilo dovoljno da Bobo ostane tu gdje jeste.

"Moggi je tvrdio da mi klub ne može ponuditi više od dva milijuna lira po sezoni, dok sam bio svjestan da je Atlético spreman ponuditi 3,5 milijuna Odmah sam im rekao: 'Idem u Španjolsku i to je bio kraj sastanka”, kako je to napisao u svojoj autobiografiji .

"Priznajem da je motivacija za ovaj potez bila čisto ekonomska", dodao je Vieri. “Da sam mogao vratiti vrijeme, ostao bih u Torinu.”

Atletico je potpisao zvijezdu u usponu. Na početku nije izgledalo idealno. Mediji su pisali i udarali, Bobo nije mogao zabiti u prva dva kola, ali je pokojni Antić stao uz napadača. I onda je krenuo. Osam golova u pet utakmica. Na utakmici protiv Salamance čak četiri. Usput je poslao poruku predsjedniku, "ludom" Gilu pred utakmicu protiv PAOK-a:

"Recite predsjedniku ako zabijem hat trick mora mi kupiti Ferrari 550 Maranello". Tri komada je isporučio do 32. minute.

U toj sezoni postigao je 24 pogotka u La Ligi i bio je najbolji strijelac. Ukupno 29 golova u 31 utakmici. Ekipa je završila kao sedmoplasirana u prvenstvu i došla je do polufinala Kupa UEFA.

"U Juventusu sam bio pravi profesionalac, ali u Madridu smo izlazili svaku noć. Svi su izlazili, nisam mogao ostati sam u kući. U suštini, uvijek sam bio profesionalac, samo što sam malo više izlazio u Madridu. U svakom slučaju, bio sam najbolji strijelac. Izlazili smo na večeru svaku noć, a potom na piće i u šetnju", pričao je Vieri.

Inter nešto posebno

Na SP 1998. godine je igrao dobro, ali je Italija zapela u četvrtfinalu. Ono što je Jesus Gilu bilo važno, njegova cijena je porasla. Lazio je bio spreman platiti, nešto manje od 29 milijuna eura. Bobo je pogodio u posljednjem finalu Kupa Kupova, Lazio je savladao Mallorcu.

Inter je bio spreman istresti kesu, Inter koji je definitivno bio njegov jedini pravi dom.

"Proveo sam šest ludih godina u Interu. Dao sam sve za Inter i vjerovao u projekt. Uvijek je vladala sjajna atmosfera na San Siru i uvijek sam osjećao naklonost navijača svaki put kada bismo izašli na teren. Otišao sam u Inter zbog Ronalda, apsolutno sam želio da igram s njim. Igrati na San Siru je luda stvar. U svakoj utakmici želite da zabijete pet golova. To je nešto u što je nemoguće povjerovati. Tužan sam što smo ja i Ronaldo bili u formi u različito vrijeme. Nikada nismo odigrali 20-30 utakmica zajedno, ali bili smo napadački par iz snova. Predsjedniku sam rekao da ga ne prodaje. Ono razdoblje s njim u Interu ću pamtiti dok sam živ. Bio je to najbolji napadački dvojac koji je Inter ikada imao", reći će Vieri koji ni danas nakon svega neće reći ni slova protiv ovog kluba, bez obzira na sve. Bez obzira na to što ga je gazda Moratti jedno vrijeme uhodio, prisluškivao.

"Svi su govorili da noću izlazim, ali to sam radio samo nedjeljom kao i svi ostali. Nije bilo razloga da me se prisluškuje. Sada kad se sjetim toga oprostio sam mu jer je Moratti ipak bio moj predsjednik šest godina, učinio me najplaćenijim Interovim igračem i zbog toga sam mu zahvalan."

Pet klubova je Vieri promijenio nakon Intera, nije igrao na Svjetskom 2006. godine, ozljeda je bila jača. Nakon 18 sezona, u 36 godini je odlučio priču privesti kraju.

"Ne želim više igrati niti u Italiji niti u inozemstvu. Bilo je dosta".

Djevojka ga pretukla

Klubova i nogometa. Žena? Teško je reći. Melissa Satta, Elisabette Canalis, Elena Santarelli, Debora Salvalaggio, Fernanda Lesse, samo su neke djevojke koje su završile u krevetu s neumornim zavodnikom.

Jedna od najpoznatijih bila je manekenka Elizabeth Canalis koja se bavila i kickboxingom, a o Vieriju je rekla: "On je vrlo vesela osoba i vrlo osjetljiv na ženski šarm. Varao me cijelo vrijeme, ali to nije dobro skrivao. Mislim da sam to uvijek, ili gotovo uvijek, otkrivala. Istini za volju, dobio je nekoliko šamara nakon čega sam ga ostavila."

Vieri u intervjuu ne negira da je bio žrtva fizičkog nasilja i ističe:

"Ozbiljno me tukla kad sam je naljutio. Toliko sam je naljutio da je ključem uništila moj novi Porsche. Jedina žena koju sam stvarno volio je bila Elizabeth Canalis. Ona je bila ljubav mog života i bio sam spreman da ostanem do smrti s njom. Ostali smo prijatelji. Ali, tko zna što će biti u budućnosti. Sigurno da sanjam o obitelji i deci. Mislim da mi nedostaje prava žena da bih bio potpuno sretan. Živim dan za danom i ne želim da bilo što planiram", kaže Bobo. Koji je dao nogometu puno.

Jedan igrač, nomad, velika zvijezda, za mnoge enigma. Je li mogao bolje, više. Mogao jeste, ali njemu je bilo dovoljno.