Zgodno je da pehar ima dva uha...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve je počelo još tamo 1954. godine kada je berlinski student, Francuz Gabriel Hanot, nekada vrlo dobri nogometaš, kasnije još bolji novinar tada L’Equipea odlučio malo otići do Wolverhamptona, kako bi svjedočio utakmici domaćih Wolvesa protiv mađarskog Honveda.

U to vrijeme mađarski nogomet je bio sinonim za nešto najbolje u Europi, ali i svijetu, baš kao i Wolverhampton na Otoku. Na Molineuxu su Wolvesi pokazali tko je bolji, slavili su 3:2, iako je Honved vodio 2:0.

Čitajući novine na povratku Hanot je primijetio jedan zanimljiv naslov u Daily Mailu. Pisalo je u engleskom stilu "Hail Wolves, Champions of World"! Na tragu toga, krajem te 1954. godine Hanot će napisati tekst u kojem će stajati

Prije nego što Wolverhampton proglasimo nepobjedivim, želimo ga vidjeti u Moskvi i u Budimpešti. Ili protiv drugih velikih, jakih momčadi, recimo u Milanu ili Madridu. Treba nam natjecanje najboljih svjetskih, ili barem europskih momčadi koje će dati najbolji klub

Na njegovu priču se što je bilo idealno u tom trenutku nadovezao kolega, Willy Meisl također važna novinarska ličnost tog vremena. Ipak, čelnici UEFA-e nisu baš na prvu prihvatili ideju Hanota, ali su se stvari promijenile nakon što je uz pomoć opet L’Equipe obavljen ždrijeb i turnir. Ipak, svibnja mjeseca 1955. godine čelnici FIFA-e i UEFA-e su pružili ruku, pa je krenulo natjecanje pod nazivom "Coupe des clubs champions européens" u kojem su nastupili najbolji europski klubovi bez prvaka Engleske (Chelseaja). Prva utakmica je odigrana 4.rujna 1955. godine, igrali su lisabonski Sporting i beogradski Partizan. Završilo je 3:3, strijelci za Partizan bili su Miloš Milutinović dva puta i legendarni Stjepan Bobek. Igralo se kroz nokaut fazu, 16 ekipa, dvije utakmice. Prvo finale je bilo ono na Parku Prinčeva, Real Madrid je savladao Reims 4:3.

Od te 1955. godine do danas, Kup prvaka odnosno Liga prvaka je postalo najvažnije, najprestižnije klupskog natjecanje u svijetu nogometa. Mjerilo za nešto najveće, najprestižnije. Od 1967. godine kapetan osvajača podiže pehar koji je djelo Horsta Heerena koji je dizajnirao viljuške, kašike, noževe, srebrni pribor za jelo, ali je po ovom peharu najpoznatiji. Pehar prvaka izrađen je po Heerenovim skicama u manufakturi "Koch & Bergfeld" u Bremenu. Ova kompanija se javila na natječaj UEFA-e i pehar težak 7,5 kilograma, visok 62 centimetra je napravljen.

"Zgodno je da pehar ima dva uha koje se može uhvatiti rukama i podići. To je, obzirom na težinu, sigurno pozitivan efekt", govorio je Heeren.

Prvi osvajač tog pehara bila je ekipa škotskog Celtica.

Prve značajnije promjene Kup prvaka je doživio u sezoni 1991-92, onoj kada je Crvena Zvezda branila naslov prvaka Europe. Ukupno su se 32 momčadi našle u prvom kolu, a zanimljivo, Njemačka je imala dva predstavnika, Hansu koja se tu našla ustvari kao prvak Istočne Njemačke, dok je Kaiserslautern bio one druge, Zapadne. Nakon dva kola nokaut faze, osam ekipa je bilo raspoređeno u dvije skupine. U jednoj su bili Sampdoria, Crvena Zvezda, Panathinaikos, Anderlecht, u drugoj Barcelona, Sparta Prag, Benfica i Dinamo Kijev. Nije bilo polufinalnih okršaja, dvije prvoplasirane momčadi su se našle u finalu. Naslov prvaka je osvojila Barcelona pobijedivši Sampdoriju na Wembleyu golom Koemana u 112. minuti.

Već sljedeće sezone službeno imamo UEFA-inu Ligu prvaka u kojoj se pojavljuju momčadi iz Izraela, Farskih Ostrva, nema više Sovjetskog Saveza i Jugoslavije,  tu je tek Olimpija kao prvak Slovenije. Stižu se službeni sponzori, počinje na ovo natjecanje gledati kao na nešto posebno tada pod imenom European "Champion Clubs Cup" ili European Cup. Švicarska firma TEAM AG pobrinula se za prepoznatljivi simbol. Crno-bijele boje i osam zvjezdica. Britanski kompozitor Tony Britten bio je poznat po soundtracku iz filma Robocop 1987. godine, adaptirao je Handelovo djelo "Zedok the priest" i u mjesec dana stvorio himnu Lige prvaka.

U toj prvoj sezoni Lige prvaka do grupne faze nisu se probili prvak Njemačke Stuttgart, Engleske  (Leeds), Španjolske (Barcelona).  Leeds - Stuttgart bio je uvjerljivo najjači par 1. kola, a morali su igrati majstoricu! Naime, Stuttgart je kod kuće slavio 3:0, pa je Leeds u Engleskoj  pobijedio 4:1. S tim golom u gostima, Nijemci bi prošli, ali je u revanšu njihov trener, kontroverzni Christoph Daum u jednom trenutku drugog poluvremena napravio grešku. Poslao je na teren Jovu Simanića umjesto Gaudina, a Jovo je bio novi (nedozvoljeni) stranac u tom trenutku na terenu. Uz Sverrissona, Adriana Knuppa i Slobodana Dubajića. Utakmica je nakon žalbe Leedsa registrirana 3:0, pa se igrala nova na neutralnom terenu, Camp Nou. Leeds je slavio 2:1 i prošao dalje. Dres ovog kluba su tada nosili McAllister, Batty, Strachan, Speed i Cantona.

Milan je u finale došao s deset pobjeda u deset utakmica, dok je francuski prvak tek  golovima Bokšića u 2. pretkolu slomio bukureštanski Dinamo, a osvajanje skupine osigurao je u zadnjem kolu. I to - kontroverzno. Rangersov je napadač Mark Hateley, naime, tvrdio da mu je ponuđen novac da ne igra protiv Marseillea u odlučujućoj utakmici skupine. Hateley nije igrao protiv Olimpiquea jer je kolo ranije dobio crveni karton u pobjedi 2:1 protiv Cluba Bruggea.  U tom je Marseille drastično popravio gol-razliku razbivši CSKA sa 6:0, Što je također bilo iznenađujuće jer Rusi su izbacili Barcelonu i odigrali s Marseilleom 1:1. Moskovljani su kao domaćini svoje utakmice igrali u Njemačkoj. Marseille je na kraju (napokon) došao do naslova prvaka, Bolli je nakon kornera savladao Rossija.  Ali kasnije će taj naslov Marseilleu biti oduzet zbog afere oko namještanja utakmica u prvenstvu Francuske, klub je izbačen u drugu Ligu, Uefa mu nije dopustila da igra u europskom superkupu, kao ni u Interkontinentalnom kupu, gdje je njegovo mjesto zauzeo Milan. Na kraju je prvi strijelac Lige prvaka bio Romario sa 7 golova, dok su po šest zabili Bokšić, Sauzée i Van Basten.  Već naredne godine su se našla 42 kluba na početku natjecanja koja je do danas ostalo najvažnije u svijetu nogometa, sporta uopće.