Ali vs Chamberlain ili borba koja nikada nije održana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tri godine ga zbog zabrane nije bilo u ringu. A onda je za zagrijavanje, pobijedio Jerryja Quarryja i Oscara Bonavenu. Za ono što je čekao jako dugo. Okršaj za naslov svjetskog prvaka protiv Joea Fraziera. Do tog trenutka, Ali je bio neporažen, na kontu je imao 31 pobjedu, međutim Fraizer je definitivno bio najveći izazov u karijeri. Žestoki okršaj koji je trajao petnaest rundi, iz kojeg je Fraizer išao podignutih ruku. Muhammad Ali je morao predati krunu. Nije ostao u bolnici iako su mu to predlagali njegovi najbliži suradnici.

Ali jednostavno nije želio ostaviti bilo kakav prostor za priče tipa "kako ga je Fraizer razbio". Pred novinarima je pokušao ostati čvrst, ali je negdje u duši znao kako je poraz težak udarac. Ne samo za njega već i za ljude koji su vjerovali u njega. To je za Muhammada Alija bio prvi poraz u karijeri.

Po prvi put se morao suočiti s posljedicama koje nosi jedan takav neuspjeh. Između ostalog, recimo morao se odmoriti kako bi vratio izgubljenu snagu, kako bi se tijelo oporavilo. Naravno, nastavio je razmišljati o prvoj narednoj borbi, novom protivniku. I onda se pojavilo ime zamislite, Wilta Chamberlaina. Ne nije greška.

Wilt protiv Alija?

Riječ je naravno o jednom od najvećih NBA košarkaša svih vremena. Koji je još tamo prije borbe Alija i Fraizera "nekome spomenuo" kako bi želio ukrstiti rukavice s najboljim. Chamberlain je tada imao 35 na leđima, godinu dana prije povlačenja iz NBA-a nakon 13 sezona s više od 70 rekorda. I naravno dva prstena prvaka. Njegova postignuća na košarkaškom terenu već su bila legendarna. Njegovi rekordi od 100 postignutih poena u jednoj utakmici i 55 skokova u drugoj igri ostali su netaknuti, Wilt je trebao neki novi izazov.

- Poznavao sam Alija. Ne toliko koliko bih volio u tom trenutku, ali stvari koje sam imao reći o njemu nisu bile baš lijepe. Ono što mi je najviše smetalo jeste to da su ga neki ljudi bili proglasili za glasnogovornika crnog naroda. To je bilo smiješno, jer on jedva da je mogao predstavljati samo sebe. OK, poštovao sam neke njegove odluke, kako onu da nije želio ići u Vijetnam, tako i onu da promjeni ime, ali držati jednu osobu za predstavnika ogromne grupe ljudi. Mislim da Ali nije bio ta osoba, rekao je jednom prilikom medijima, legendarni Chamberlain.

Chamberlain je sve shvatio ozbiljno

U ožujku 1967. Ali i Chamberlain pojavili su se u emisiji Howarda Cosella na ABC-u, raspravljajući o svojoj potencijalnoj borbi. Ali je u emisiji izjavio da mora odraditi nekoliko mečeva prije nego što se nađe oči u oči s Wiltom. Ugovor nije potpisan jer se Ali suočio s drugim i mnogo većim problemima.

- Od trenutka kada sam se krenuo baviti sportom, pojedini treneri su pokušali od mene napraviti boksača. Ako pitate bilo kojeg boksačkog menadžera, on će vam reći kako je od košarkaša najbolje napraviti boksača. To je zato što košarkaši imaju visinu, brzinu, sjajnu koordinaciju očiju i ruku. Uvijek sam razmišljao ako dođem u situaciju da se borim protiv nekoga, onda bi to bio Muhammad Ali. Najveći u tom trenutku, govorio je Wilt.

Naravno, borbu su morali ugovoriti. Bob Arum, nadaleko poznati menadžer i Herbert Muhammad koji je s druge strane vukao konce karijere Muhammada Alija su se našli za istim stolom. Obojica su se složila da kako bi se mogla velika lova okrenuti. Ali je potpisao ugovor da se bori Wiltom, nešto ranije, a onda su stvari zakomplicirale, jer je u međuvremenu Fraizer postao svjetski prvak. Međutim, menadžeri od borbe nisu odustali. Wilt je borbu shvatio krajnje ozbiljno, čak je uzeo i trenera, legendarnog Cusa D'Amata.

- Ja sam mogao da gledam snimke Alijevih mečeva i da se pripremam za borbu. Znao sam što mogu očekivati. Da sam ja određivao koeficijent na kladionici, stavio bih omjer 10-1 za Alija, ali sam nekako čvrsto vjerovao da mogu zadati poneki udarac i da ga iznenadim. Jer se on nije mogao pripremati onako kao ja. On nije mogao moje mečeve i nije mogao znati što ga očekuje. To je bila moja najveća šansa, govorio je Chamberlain.

Problem novac ili samo strah?

Bez obzira na to što nije bio profesionalni boksač, sa svojih 219 centimetara visine, nekih 125 kilograma težine, Wilt je mogao biti jako neugodan u ringu, prava figura, nešto što se do tada nije moglo vidjeti usvijetu boksa. Sve je izgledalo organizacijski idealno. Nitko nije previše spominjao novac, čak je i sam Wilt istakao kako je dobio ponudu kakvu nikada nije ranije u životu.

Ipak, u posljednjem trenutku situacija se promijenila. Baš po Chamberlainu, razlog je bio novac. Točnije, dogovor je propao zato što ljudi koji su "kontrolirali" meč nisu htjeli da se odreknu dijela "sporednih" prava". Navodno je Wiltu ostalo samo "čistih"  500.000 dolara što je njemu bilo premalo. Bob Arum tvrdi drugačije.

- Wilt je pristao da se bori. Sve što nam je nedostajalo, bio je njegov potpis. Sjedio sam s Alijem u Astrodomeu u Houstonu, čekali smo Wilta i njegovog advokata, kako bi smo nakon potpisivanja ugovora išli na zvaničnu pres konferenciju. Kako bismo najavili borbu. U jednom trenutku, Aliju sam rekao: "Samo šuti. Neka prvo potpiše ugovor pa se onda okomi na njega. Ali mi je rekao: "Ne brini". U trenutku kada se Chamberlain pojavio Ali je uzviknuo "Čuvaj pada drvo!". U svom stilu, uostalom znate kakav je bio na tim presicima, dogovorima, susretima sa svojim protivnicima. Wilt je preblijedio i odmah otišao u drugu sobu s advokatom. Po povratku je rekao kako odustaje od meča. Očito je u posljednjem trenutku Wilt shvatio kako je ipak meč protiv Alija besmislen" istakao je jednom prilikom menadžer Bob Arum.

Na kraju - ništa

I tu je priča o meču Ali - Chamberlain završila. Ali se nije previše oglašavao, tražio je novog protivnika, dok je Wilt produžio za još jednu sezonu ugovor s Lakersima.

- Borba se nije dogodila i to je to. Možda je za mene dobro, možda nije. U svakom slučaju to je završena priča, tvrdio je nakon svega Chamberlain.

I mnogi su skloni tvrdnji kako je Wilt na kraju ipak povukao pravi potez. Jer bez obzira na sve, izaći na megdan Muhammadu Aliju bilo je previše i za njega. Danas bi priča vrlo vjerojatno bila drugačija, sponzori, novac, tv prva, puno toga bi bilo u igri i vjerojatno bi se neki okršaj čak i dogodio. Međutim tada nije. Da jeste, to bi sigurno bila jedna od najvećih boksačkih priča ikada. Ovako sve je ostalo na usmenom dogovoru. I borbi koja nikada nije održana.