Branko Cikatić, čovjek koji je uzeo K1 i glumio s Anne Nicole Smith

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U njegovo vrijeme sve osim čistog boksa, karatea, bilo je dobrim dijelom egzotika. Barem kada je u pitanju profesionalni sport, odnosno tajlandski boks ili kick boks kojim se Branko bavio. Neke borbe ste mogli pogledati u snimkama, eventualno na nekom od satelitskih kanala.

S 12 godina je počeo trenirati taekwondo, pa je četiri godine kasnije prešao na Shotokan Karate. Već je s 18 godina Cikatić u svojoj kolekciji imao crni pojas u taekwondou i karateu te plavi u judu. Nakon što je nanizao ove uspjehe, okreće se boksu te ostvaruje 16 pobjeda u 17 borbi. Osamdesetih godina prošlog stoljeća prometnuo se u vrhunskog kickboksača kojeg su uspjeli pobijediti samo DennisAlexio i Don Wilson.

Gledajući amatersku karijeru, od 1979. godine je pet puta bio europski prvak u full-contactu, širom Europe i svijeta u tom periodu njegovi veliki rivali su bili Steve Babbs (Velika Britanija), DieterHerdel (Njemačka), Jean-Marc Tonus (Švicarska), Franz Haller (Itaija) Ray McCallum (USA). Pobjeda koju je ostvario baš nad McCallumom na Floridi za naslov svjetskog prvaka je bila posebno važna.

Nakon 1983. godine, Cikatić prelazi u svijet profesionalaca, počinje raditi sa slavnim trenerom ThomomHarrinckom koji je jedan od najzaslužnijih za razvoj kick i tajlandskog boksa. I tu je osvajao naslove prvaka, u različitim verzijama, različitim kategorijama.

- Sve je počelo tamo još 1975. godine, taekwondo prvo kod Petra Mijića, starog poznatog trenera, i onda poslije karate, kickboxing, tajlandski boks, K1, bio sam u Americi prvak svijeta i tada sam proglašen sportašem Dalmacije i onda sam nakon saznanja o borilačkim sportovima otišao u Amsterdam probati trenirati. Išao sam u Amsterdam kod Thoma Harincka, jednog od najpoznatijih trenera borilačkih vještina. Za prvi meč skinuo sam previše kila i izgubio, pričao je godinama kasnije Cikatić koji je do osvojenog K1 turnira, 1993. godine imao nekoliko obračuna što u tajlandskom boksu, što u kick boksu. Jedna od njih je bila protiv Vjekoslava Šafranića u tajlandskom boksu, u Zagrebu 1983. godine''.

- Kad sam se '82. borio za svjetski naslov u full-contactu u Hong Kongu, Cikatić mi je bio pred borba. Osvojio sam naslov i postao svjetski prvak. Rekao sam Branku: 'Ajmo napraviti nešto i popularizirati ovaj sport. I pristao je. Bila je to velika stvar, rivalstvo sjever - jug, nešto kao Dinamo - Hajduk, ja sam predstavljao sjever, a on jug. Borili smo se sljedeće godine u maloj dvorani Doma sportova, puno je ljudi ostalo ispred. pobijedio sam ga u toj borbi nakon sedam rundi. On se pripremio da ću ići udarcima nisko pa se čuvao 'čišćenja', znao sam da to očekuje pa sam promijenio taktiku i napadao uglavnom ručnim tehnikama.

Don Wilson, Stan Longinidis, DennisAlexio, ErnestoHoost, su bili njegovi najveći protivnici tih godina, u ringovima od Amsterdama, Miamija, Orlanda, Las Vegasa, Melborunea, a onda je stigao K1 turnir. Nešto što je do tada bilo nepoznato u svijetu borilačkih sportova.

U travnju 1993. godine u Tokiju osmorica najboljih kickboksača borila su se za naslov: Peter Aerts, ErnestoHoost, Branko Cikatić, Maurice Smith, ToshiyukiAtokawa, ToddHays, ChangpuekKiatsongrit i MasaakiSatake. Na putu do naslova, Branko je sredio ChangpuekaKiatsongrita, MasaakijaSatakea te u finalu Ernesta Hoosta. Turnir je osvojio s 38 godina i 208 dana te je i danas najstariji borac kojemu je to uspjelo.

U ringu je ostao do 1998. godine. Svoju profesionalnu karijeru je završio 1998. godine kada je proglašen svjetskim prvakom po organizaciji WMTA u Zagrebu. Prije završetka karijere osvojio je još dvije titule svjetskog prvaka, jednu u tajlandskom boksu a drugu u kikboksu. Ujedno je bio prvi pobjednik K-1 Grand Prix u Tokiju.

Okušao se i na filmu nakon što je prihvatio poziv iz Amerike. Snimio je film B-produkcije "Neboder" s bivšom Playboyevom zečicom, pokojnom AnneNicole Smith, u kojem je glumio ruskoga kriminalca.

- Nije to bio moj svijet. To je bilo nezdravo okruženje i nisam želio biti dio te priče pa sam se vratio u Japan i još dvije-tri godine borio, spomenuo je to nekoliko godina kasnije Branko.

Posljednjih godina je imao zdravstvenih problema, stvari su se počele komplicirati u svibnju prošle godine, kad je legenda borilačkih sportova primljena na hitni odjel splitske bolnice zbog bolova u potkoljenicama, u kojima su mu se od udaraca tijekom karijere stvorili trombovi. U nekoliko navrata se Branko bukvalno vraćao iz mrtvih, ali na kraju nije izdržao. Posljednju, najtežu borbu je izgubio.