Đoković: Do sada je koljeno dobro reagiralo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Počeo je Wimbledon. Najveći, najvažniji, najbolji teniski turnir. Iako se možda neki neće složiti s tom tvrdnjom. Jedan od onih Grand Slam turnira za koji tenisači i tenisačice najmanje pripremaju. Dva-tri tjedna nakon Roland Garrosa.

Uglavnom, oni najbolji odigraju po jedan turnir na travnatoj podlozi, neki niti to. Novak Đoković je tu, trenirao je, spreman. Iako je nakon koljena i Pariza bilo jako prostora za optimizam. Zato je na posljedjoj presici pred nastup, odmah krenuo pričati upravo o koljenu.

"Nakon onoga što se dogodilo u četvrtom kolu Roland Garrosa, brzo sam se odlučio na operaciju, bio sam veliki pod velikim upitnikom za Wimbledon. Imao sam duge razgovore sa sportašima koji su bili u sličnim situacijama, poput Taylora Fritza koji se prije tri godine također ozlijedio na Roland Garrosu, a 21 dan kasnije igrao je na Wimbledonu. Wawrinka, Lindsey Vonn, svi su podijelili svoja iskustva", kaže Novak i dodaje:

"To mi je dalo vjeru i optimizam da rehabilitaciju provodim na pravi način, a onda imam dobre šanse igrati Wimbledon ako koljeno bude reagiralo kako treba, što je uvijek nepredvidivo. Došao sam ovdje u nedjelju. Sedam dana treninga, dobrih sedam dana, intenzivni treninzi zadnja tri-četiri dana. Poeni, setovi sa Sinnerom, Tiafoeom, Medvedevom, Ruusuvuorijem, Runeom… Puno situacija na terenu gdje se koljeno maksimalno testira – promjene smjera i slično. Do sada je koljeno dobro reagiralo, što je sjajan znak za moj nastup na Wimbledonu. Imam još nekoliko dana, igram u utorak. Osjećam se dobro, a više informacija ću imati kada vidim kako koljeno reagira na meč od tri seta. Trenutno je sve pozitivno."

Nakon Wimbledona dolaze Olimpijske igre. Za Novaka, najveći prioritet ove godine. Situacija je poprlično delikatna. Prvo ozljeda koljena, operacija, pa prelazak na drugu podlogu. I trava može biti skliska, s obzirom na uvjete koji znaju vladati u Wimbledonu. Rizik je popriličan, opterečenje na koljenima veliko. Upravo ga je jedan novinar pitao da pojasni pozadinu iza te odluke:

"To je vrlo pošteno pitanje na koje, da budem iskren, nemam odgovor. Moja supruga me pitala istu stvar, znaš? To je normalno. Imam 37 godina, možda želim manje riskirati i spremiti se za Olimpijske igre. Iz te perspektive nemam odgovor, ali imam ono što se može opisati kao strah od propuštanja Grand Slama dok još mogu igrati, dok sam još aktivan i na ovoj razini. Zapravo, ne bih to nazvao strahom od propuštanja, već nevjerojatnom željom za igrom, za natjecanjem."