Foxcatcher ili kako ubiti najboljeg hrvača

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hladni siječanj, dan je dvadeset i šesti, godina 1996. Ludi John du Pont je pokupio svog šefa osiguranja Patricka Goodalea, pa su Lincolnom krenuli u obilazak Foxcatchera. Ili u prijevodu velikog imanja, kampa unutar kojeg su živjeli sa svojim obiteljima, trenirali najbolji hrvači Amerike, ali i ostatka svijeta. Gazda imanja, John du Pont je ljude koji su ga poznavali tih godina navikao na svoje ispade. Unutar velikog imanja je znao praviti ludosti, incidente koji samo pukom srećom nisu prerasli u nešto gore. Ali znate onu staru, sve je do jednom.

U tom jednom trenutku, du Pont se zaustavio ispred kuće u kojoj je živio jedan od najboljih hrvača osamdesetih, devedesetih, Dave Schultz. Du Pont je pokucao na vrata, kada se pojavio Dave.

“Do you have a problem with me?” upitao je Davea koji je gledao iznenađeno. I onda je ispalio metak, pa još jedan u nemoćnog Davea. Patrick Goodale se kao šef osiguranja dao u bijeg, dok je Du Pont zapucao još jednom. Nesretna supruga Davea Schultza je istrčala, nemoćna da bilo što drugi uradi. Njen suprug joj je preminuo na rukama. Tragedija kakva se vjerojatno ne pamti u svijetu sporta. Da jedan trener, a to je jedno vrijeme bio John du Pont ubije svog najboljeg borca, hrvača, sportaš, kako hoćete.  Zašto? Zato što je jednostavno kako smo i napisali bio lud.

Ali da se vratimo na početak ove priče.

Vlado Lisjak, Refik Memišević i Jožef Tertei su osvojili po jednu medalju grčko - rimskim stilom, Šaban Trstena i njegov imenjak Sejdi su dodali jedno zlato i broncu slobodnim stilom i Jugoslavija je na Igrama u Los Angelesu po broju medalja u hrvanju bila među pet najboljih. Glavnu riječ su vodili domaćini, Amerikanci s čak devet zlatnih medalja. Među ostalim, do zlata su stigla braća Dave i Mark Schultz. Dave je već godinu ranije bio svjetski prvak, imao je dva zlata sa Svjetskih kupova, dok će njegov brat Mark s nešto skromnijim rezultatima kasnije postati dvostruki svjetski prvak. Međutim, hrvanje kao sport nikada nije bilo "in".

Nigdje se nisu mogli zaraditi novci, pa čak ni u Americi. S druge strane, taj John du Pont nije ustvari znao što bi od svog života, kako to obično bude kada recimo naslijedite ogroman novac, bogatstvo. John je tako odrastao na farmi Liseter Hall okružen čistokrvnim konjima.

Puno novca malo prijatelja

Njegova obitelj se obogatila na proizvodnji baruta, dok je John kao dječak bio poprilično usamljen. Otac mu je rijetko bio kod kuće, a njegova braća i sestre, koji su bili daleko stariji od njega, skoro da i nisu imali neku komunikaciju. Jedini prijatelj za kojeg je mislio da ga ima bio je sin njegovog šofera - iako će s vremenom du Pont saznati da je njegova majka platila dječaku da se pretvara da mu se sviđa. Bavio se plivanjem, jahanjem, kasnije je pokušavao hrvanjem koje za njega ustvari bili zabranjeno jer je zaradio tešku ozljedu testisa baš na jahanju.

I kako to obično bude, kada se već nije uspio biti hrvač, odlučio je novcem svoje frustracije liječiti. U američko hrvanje je uložio više od tri milijuna dolara, dok je na svom imanju napravio kamp u kojem je bio spreman primiti najbolje hrvače iz Amerike, ali i ostalih zemalja. Kada mu je majka umrla, Farmu Liseter je preimenovao u Team Foxcatcher u kojem je želio okupiti ili bolje rečeno posjedovati najbolje hrvače tih godina. Kako je istovremeno donirao novce za bolnice i neke druge ustanove, John je mogao raditi unutar svog imanja što želi. Na njegove ispada policija je zatvarala oči. Oružje, pucnjava, jednostavno ništa. Da stvar bude zanimljivija, policija Newtowna dopuštala mu je da se kao rezervist s policajcima u smjeni naoružan vozi patrolnim kolima. Niti sami hrvači, niti bilo tko iz njihovog okruženja se nisu nešto žalili na du Ponta.

Želio je imati najbolje

U to vrijeme na jednom mjestu ste unutar Foxcacthera mogli vidjeti Kevina Jacksona, Chrisa Campbella, Kurta Anglea, zlatni u Atlanti Marka Colemana, a kasnije se tu doselio i legendarni Valentin Jordanov.

Na početku je du Pont izabrao Marka kao "zaštitno lice" ili prvog trenera kako hoćete Foxcatchera. Marku, međutim, nije trebalo dugo, prije nego što je postao frustriran načinom na koji se Du Pont ponašao prema njemu, poput igračke koju je kupio s platom od 70.000 dolara.

- Mi smo bili jedna vrsta njegovih trofeja. Ako niste htjeli da budete izloženi na njegovom zidu, prijetio vam je da će vas uništiti, govorio je Mark, kojeg je u toj ulozi zamijenio brat Dave. Inače, Mark je za razliku od Dave proveo jako malo vremena Foxcatcher kampu. Prvo je živio blizu Sveučilišta Villanova u apartmanu i nakon toga jako kratko na Liseteru koji je napustio 1988. godine. Sljedeće se već uselio njegov brat Dave koji je nekako od svih hrvača najbolje podnosio ludosti Du Ponta čija je paranoja iz dana u dan postajala sve veća i gora. Paranoja koju je pokušavao neuspješno skrivati kokainom. Ono što je Johnu smetalo najviše jeste prijateljstvo Jordanova i Davea. Oni su razgovarali na ruskom, što je smetalo du Pontu koji je to prijateljstvo jednostavno rečeno pokvariti. Sve više je pokušavao da se zbliži s Jordanovim a najbolji način je bio novac, pa je počeo financirati i bugarske hrvače odnosno njihov savez.

John postaje paranoičan

Umišljeni trener je tražio od hrvača da se bore s njim, nastupao je na nekim seniorskim takmičenjima, dok bi se u slobodno vrijeme borio protiv svojih paranoičnih neprijatelja. Drveća koja hodaju, mehaničkih  jelena i ruskih špijuna. Kako je to izgledalo najbolje potvrđuje podatak da je u kampu, na imanju strogo zabranio crnu boju u bilo kakvom obliku. Čak i tamnopute, crne hrvače izbacio iz kampa. Na jednog od njih, Dan Chaid je pucao iz puške, pa je ovaj morao pobjeći.

- Vježbao sam u teretani kada je ušao i povukao pištolj na mene i rekao " Nemoj se zaj...s mnom. Želim da napustiš farmu, kamp.

Bio je vrlo agresivan. Ja sam otišao na policiju, pa na sud. Situacija je već tada bila takva da sam predosjećao da bi netko mogao stradati, rekao je Chaid. Hrvački savez je nakon izbacivanja crnih hrvača po prvi put reagirao ili barem pokušao nešto slično uraditi. Razgovarali su s pojedinim hrvačima, između ostalih i s Daveom koji ih je uvjerio da je sve "normalno"

"Mislite da bih boravio tu sa ženom i djecom da se ne osjećamo sigurno?”  Chaid je bio u pravu, nešto se moralo dogoditi.

I jeste, samo tri mjeseca nakon njegovog odlaska.

- Dave je bio Johnova najbliža osoba. Bio je osoba koja je jedina mogla smiriti Johna. Ali nije osoba koja će potvrditi nešto u što nije siguran. Ako je John rekao da je vidio kako stvari izlaze iz zidova, Dave je rekao da ništa ne izlazi iz zidova. Mislim da je John možda gajio neki varljivi strah od njega, reći će Mike Gostigiano veliki prijatelj Dave Scultza. Međutim, za ono što je napravio John du Pont nemamo nikakvog normalnog objašnjena. Opsada Foxcatcher kampa odnosno skloništa u koje se John du Pont sakrio nakon što je upucao Davea trajala je dva dana. 70 policajaca i cijeli tim pripadnika SWAT -a je pokušavao naći način da ga jednostavno uhapsi bez upotrebe sile. Na kraju su mu isključili struju a ovaj se kada mu je postalo prehladno, sam predao.

Njegov odvjetnik je tijekom suđenja pokušao svu krivicu svaliti na šefa osiguranja kompletnog kampa Goodalea tvrdeći kako ga je ovaj muzeo Johnov novac istovremeno ga pretvaravši u shizofrenog ubojicu. John se nije izvukao, dobio je 30 godina zatvora, u kojem je preminuo 2010. godine.

Na kraju je priča postala filmska

Daveov brat Mark prošao je kroz svoju ličnu muku kada je u kina došao film " Foxcatcher " Bennett Miller i producenta Anthonyja Bregmana. U filmu se u jednom trenutku razvija priča o tome kako su Mark Schultz i John du Pont bili u vezi. Mark je poslao redatelju poruku.

- Misliš da ću sjediti i gledati kako uništavaš moje ime i ugled zbog koji sam stekao znojem i krvlju. Ništa još nisi vidio, stari, zaprijetio je Mark.

Mark se kasnije prebacio na UFC, Patrick Goodale nije odgovarao za svoje postupke, dok je kako bismo to rekli u ovoj tragediji najbolje prošao Valentin Jordanov koji je naslijedio je 80 posto ukupnog imetka Johna du Ponta, nekih 400 milijuna dolara. Inače, Jordanov je bio jedan od rijetkih koji je ostao uz du Ponta do njegov smrti, posjećujući ga u zatvoru.