Kako su Torvill i Dean "ukrali" 18 sekundi i očarali svijet prije 39 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Realno, umjetničko klizanje nikada nije bilo zicer za neke velike priče na olimpijskim igrama. OK, karte su uglavnom rasprodate, ali se nekako prije igara, zvijezde uglavnom traže među skijašima, skijašicama, hokejašima, nordijcima, biatloncima, snowboarderima, slobodnim skijašima. A opet, s druge strane neke od najvećih afera imali su upravom u ovom sportu na Olimpijadama. Sjetite se Pekinga prošle godine, pa recimo Lillehammera 1994. godine. Bilo je materijala.

U Sarajevu je također na današnji dan 1984. godine, ispričana jedna ipak nešto drugačija priča. Ona puno ljepša, romantičnija, za koju su pobrinuli Jayne Torvill i Christopher Dean, taj sjajni britanski par koji je očarao prisutne u dvorani i milijune pored malih ekrana. Tom svojom famoznom izvedbom Bolera. Nastup koji je bio čista perfekcija, nešto što do tada svijet umjetničkog klizanja nije imao prilike vidjeti, pa ni puno godina kasnije.

Ona je službenica on je trebao postati policajac

Harold Wilson bio premijer, prosječna cijena kuće u Velikoj Britaniji bila je 12.000 funti, a radnici su zarađivali oko 4.000 funti godišnje, kada su Jayne i Christopher zaplesali zajedno. Tamo 1975. godine. To je otprilike bio neki njihov prvi službeni nastup, iako su poznavali jako dugo. Ona je radila kao službenik osiguranja, a on se školovao za policajca, pa su vježbali ujutro, uvečer i vikendom. To je bila ta amaterska priča, koja je trajala sve dok gradski vijećnici Nottinghama nisu odlučili pomoći novcem ovaj perspektivni par koji se mogao na miru fokusirati na led.

Od Innsbrucka sve krenulo

Nakon nastupa 1978. godine nastupa na svjetskom i europskom prvenstvu, Torvill i Dean počinju surađivati s tada vrlo cijenjenom trenericom Betty Calloway s kojom će početi osvajati medalje na velikim takmičenjima. Od njih se nije očekivalo da će biti zlatni na Europskom prvenstvu u Innsbrucku, ali u veličanstvenoj noći za britansko klizanje, Jayne i Chris su postali europski prvaci

Šest tjedana kasnije u Hartfordu, osvojili su svoju prvu zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu. Odjednom, Jayne i Chris su bili novi miljenici britanskih medija, a njihova veza izvan leda predmet je stalnih spekulacija.

Tih godina, početkom osamdesetih, Jayne Torvill i Christopher Dean dominiraju, te dodatno surađuju s Michaelom Crawfordom s kojim su se susreli nakon jedne predstave. Upoznali su ga iza pozornice i stvoreno je zastrašujuće partnerstvo koje će se pokazati nenadmašnim

Jayne i Chris su redefinirali ples na ledu. Posebno su osmislili plan upotrebe muzike tijekom kojeg je tempo ostao konstantan, ali su se intenzitet i drama povećali. I onda je došao Bolero u Sarajevu. Nakon sedam zlatni medalja s europskih i svjetskih prvenstava.

"Na Igre smo došli kao trostruki svjetski prvaci, imali smo težinu i toga smo bili svjesni. Zato smo u Sarajevu odlučili riskirati. Iako je Bolero klasični komad, znali smo da će naš izbor brojni stručnjaci proglasiti radikalnim. Većina skladbi koje klizači biraju za svoje nastupe imaju tradicionalan tijek. Melodija ide u ritmu brzo-sporo-brzo i završava furiozno. Mi smo željeli nešto sasvim drugo, nešto revolucionarno. Bolero je bio drugačiji. Često smo se uz njega zagrijavali i shvatili smo da bi on bio savršen izbor za put kojim smo željeli krenuti. Neki ljudi vole se držati onoga što im je poznato i boje se promjena. Naš je plan bio da dobro prodrmamo svijet umjetničkog klizanja. Mislim da smo u tome uspjeli", u jednom intervjuu puno godina kasnije prisjećao se Christopher Dean.

Nije klizanje, to je umjetnost

Je li Bolero bio umjetnost ili sport? Negdje između. Jer su s vremenom Jayne i Chris postali svjesniji svojih pokreta, klizanje je u tom trenutku preraslo u umjetnost, jer tu se radilo o dva života, priči u stilu Romea i Julije, što do tada svijet umjetničkog klizanja nije gledao. I upravo je taj izbor Bolera igrao presudnu ulogu. Na Bolero najveći klizački parovi tog vremena, prije svega se tu misli na one iz Sovjetskog Saveza koji su dominirali na Olimpijskim igrama, nisu imali odgovor.

"Chris i ja smo se sakrili od javnosti, trenirali smo u planinama u Njemačkoj, nismo znali gdje idemo. Ono što nas je zanimalo to su bili termini treninga. Sjećam se da smo Bolero trenirali u jutarnjim satima, negdje oko 6 i 30 ujutro. Mislili smo kako nema nikoga u dvorani, a onda se začuo pljesak. To su bili čistačice koje su pripremale dvoranu za takmičenje", prisjeća se Jayne Torvill.

Kako skratiti 18 sekundi?

I taj Bolero koliko god je bio poseban, stvarao je puno problema Britancima. Prema olimpijskim pravilima u slobodnom plesu glazba mora trajati maksimalno četiri minute - plus ili minus 10 sekundi. Čak i kada su uspjeli da od 17 minuta koliko traje u originalu sve skrate na četiri, par je opet imao viška 18 sekundi.

I onda dolazi njihov nastup, onaj fenomenalni početak u kojem Jayne i Chris leže na ledu. Kako sat počinje otkucavati onog trenutka kad prvi od plesača dotakne led oštricom klizaljke, njih dvoje su prvih 18 sekundi ležali na ledu. Svom nastupu se dodali ono nešto, usput su "ukrali" tih 18 sekundi.

"Taj naš potez, ta ideja, ta varka, ako hoćete, bilo je nešto do tada nikad viđeno u klizanju. Jednostavno, morali smo pronaći način da pustimo točku do kraja, da traje, da klizi, bez ikakvih prekidanja. Jedino je tako naš nastup imao smisla", poslije je pričao Dean

Međutim, pravilo vremena nije jedino koje su tada nekažnjeno prekršili Torvill i Dean. Uoči početka Olimpijskih igara u Sočiju oboje su priznali kako bi njihov Bolero u Rusiji bio zabranjen.

"Uz današnja pravila klizanje je stvar tehnike, a ne kreativnosti. Klizači moraju u svoj nastup uključiti određene figure i korake, a ni jednog od njih nema u našem Boleru. Tako da bismo mi prekršili mnoga pravila da nastupamo danas'', pojasnila je Torvill, a sa svojom partnericom složio se i Dean.

Očarali svijet

Od mogućih 18 ocjena, ovaj par je te večeri u Sarajevu, tog 14. veljače dobio nevjerojatnih 6.0, čak 12 puta, za svoj slobodni program. Kada su suci iz Sovjetskog Saveza dali 6.0, sve je bilo jasno. Zlato je osvojeno, Jayne Torvill i Christopher Dean su ušli u povijest, obilježili su Igre u Sarajevu.

"Kada smo ležali na ledu iscrpljeni nakon dobrog nastupa, osjetila sam neko olakšanje. Uspjeli smo, nismo mogli bolje klizati. Tek kada smo se podigli da pokupimo cvijeće, shvatili smo ogromnu veličinu onoga što se dogodilo. Publika je bila oduševljena, to je trajalo i trajalo. Bilo mi je žao onoga tko je bio sljedeći", kaže Jayne.

Jayne i Chris će se vratiti još dva puta u Sarajevo nakon Olimpijade, jednom poslije rata, drugi put na obilježavanje 30. godišnjice igara. Bolero je opet bio neizbježan. Tamo gdje se njihov život u pravom smislu riječi promijenio.

Bili su u Lillehammeru, ali samo treći

Nakon Sarajeva su Jayne i Chris osvojili još jedan naslov svjetskih prvaka i polako se okrenuli profesionalnom klizanju, revija i takmičenjima. Nastupali su pred Kraljicom i princom Charlesom. Torvill i Dean osnovali su profesionalnu klizačku trupu. Deset godina nakon Sarajeva će se ponovo pojaviti na Olimpijskim igrama, u Lillehammeru. Uz "Let's Face the Music and Dance", poput Fred Astairea i Ginger Rogers. Opet su oduševili publiku, svijet, za razliku od sudaca, pa su na kraju bili treći. I to je bilo to. Opet su vratili klizanju kao poslu. Nastavili su nastupati po Australiji, Americi, Kanadi.

Kako su na ledu djelovali kao zaljubljeni par, mnogi su bili spremni "staviti ruku u vatru" da su Jayne i Chris u vezi, ali nikada nisu bili. Christopher se ženio dva puta (oba braka su mu propala), a Jayne je u sretnom braku s Philom Christensenom s kojim ima dvoje usvojene djece. Svoje partnerstvo na ledu okončali su nakon 23 godine, nastupom "Zvijezda na ledu"

U petnaestoj sezoni Dancing On Ice, među poznatim parovima prošle godine, pojavili su se upravo oni. Jayne Torvill i Christopher Dean. Klizački par koji u jednom svom nastupu prije 39 godina promijenio puno toga. Kao nitko prije, ali ni kasnije.