Olimpijada 84, Mustafa, KLM

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na semaforu je curila 59 sekunda, gledaoci su tražili svoja mjesta u punoj Zetri kada je potegao Mustafa Bešić. Gol.  Mustafa, Mustafa, orilo se dvoranom. Mustafa je bio kapetan reprezentacije, igrač rođen u BiH, s ogromnim iskustvom igranja po ligama Italije. Kao centar je Mustafa postigao 55 golova za reprezentaciju Jugoslavije. Do kraja prve trećine je to izgledalo dosta dobro, a onda je na scenu stupio Erich Kühnhackl. Zapadna Njemačka je slavila 8:1 i pokazala hokejašima Jugoslavije koliko teško će im biti u ovom društvu.

"Bio je to lijep događaj, drago mi je da ljudi još pamte naš nastup na Olimpijskim igrama u Sarajevu. Bilo je nešto nevjerojatno za nas biti na Olimpijskim igrama, među 12 najboljih reprezentacija tog vremena, također smo dobili jednu utakmicu, izgubili više, što je bilo normalno s obzirom da smo igrali protiv Rusa i ostalih puno jačih selekcija" reći će Bešić.

U društvu tako velikih reprezentacija u kojem su se našli kao domaćini. U godinama kada je klupski hokej na prostoru bivše države prolazio najbolje dane. Godinama je hokejaška reprezentacija Jugoslavije gravitirala u nekom prostoru između najslabijih reprezentacija B i najboljih C dizije. Bilo je i prije Sarajeva nastupa na Olimpijadama, Univerzijadama, ali bez nekih velikih rezultata.

Ipak zahvaljujući Olimpijadi, hokej je jednim dijelom dobio dobar zamah. Tako je recimo u prvenstvu Jugoslavije (sezona 1983-84) sudjelovalo 20 momčadi i to 4 u Međurepubličkoj ligi "Istok" (pobjednik Vojvodina), 8 u Međurepubličkoj ligi "Zapad" (pobjednik Bled), i 8 u Prvoj Saveznoj ligi gdje titulu prvaka osvaja ljubljanska Olimpija ispred Jesenica i Crvene Zvezde.

Stvari su išle u tom pravcu da je tri godine kasnije organiziran All Stars susret u kojem smo na ledu imali selekcije sastavljenu od stranaca koji su u to vrijeme igrali skoro u svakom klubu prve lige.
Tu negdje između smjestio se u povijesti i veliki događaj Olimpijada i hokejaški turnir.

Krajem siječnja 1982. godine, led i Zetru su isprobali hokejaši Jugoslavije i Rumunije. A onda je došao veliki turniru. Nije bilo bojkota. U jednu komunističku, socijalističku zemlju došli su Amerikanci, došli su i Sovjeti gladni osvete za Lake Placide. Sovjeti i njihov neprevaziđeni trio KLM (Krutov-Larionov-Makarov). Sa Fetisovom, Khomutovom, Kasatonovovom i često nesavladivim Tretiakom tvorili su nešto što je bilo sinonim za vrhunski hokej, sinonim za nešto najbolje na svijetu.

Dobro, tu su bili Kanađani, Čehoslovaci, Amerikanci, Šveđani, Finci, ali teško je bilo tko mogao sanjati zlato. Kako je to izgledalo na ledu najbolje potvrđuju brojke. U prvom krugu Sovjetski Savez je upisao pet čistih pobjeda, gol razlika je bila nevjerojatnih 42:5. Do kraja turnira se to popelo na 48:5. Na sedam utakmica trojka KLM je sakupila 17 bodova, dok se proslavio Nikolai Drozdetsky sa deset golova. U posljednjoj utakmici Sovjeti su tukli Čehe 2:0.

"Igrati protiv KLM-linije, Fetisova, Kasatonova, to budi neke posebne uspomene na naše igračke dane. Olimpijada 1984. bila je veliko iskustvo za našu generaciju igrača. Iako smo odradili pripreme,  okupljali u kampovima, nedostajalo nam je pravih utakmica protiv jakih protivnika. I ranije smo znali da će Sovjetski Savez, Švedska i verovatno Zapadna Nemačka biti prejaki za nas, ali smo se nadali da možemo ostvariti tu jednu pobjedu, protiv Italije ili Poljske koji su kvalitetom bile nešto bliže nama" prčao je puno godina kasnije Matjaž Sekelj, tada 23 godišnjak, jedan od igrača u selekciji koju je s klupe vodio Štefan Seme.

"Atmosfera je bila sjajna na našim utakmica, posebno su navijači bili naklonjeni Mustafi Bešiću. Imali smo odlične uslove, bilo smo smješteni u Titovoj vili na Stojčevcu.Za mene je ovo bilo prvo učešće na Olimpijadi, pa je bilo još zanimljivije. Mogu reći da je sve organizovano na vrhunskom nivou. Sjećam se gola kojeg je postigao Ivan Ščap protiv Sovjetskog Saveza. Izgubili smo 9:1, ali su ljudi proslavili taj gol, ipak nije bilo lako savladati Tretiaka, naglasio je Janko Popović tada član Predsjedništva Hokejaškog saveza Jugoslavije.

Hokejaši Jugoslavije nisu imali šanse, prije Sovjetskog Saveza sredili su ih i Šveđani 11:0, ali je najvažnija utakmica turnira bila ona protiv Italije. Bilo je žestoko, kako bi drugačije bilo protiv Italije, završilo je 5:1 trijumfom Jugoslavije, koji se slavio kao medalja naravno u dvorani, među igračima. Sada je Sekelj bio dvostruki strijelac, jednom asistent. Dominik Lomovšek je također bio sjajan.

"Ušli smo 110 posto u tu utakmicu.Bila je to moja najbolja noć u dresu reprezentacije i uspomene na to me čine ponosnim. Imali smo priliku napraviti najbolji rezultat na Olimpijadi u povijesti, ali smo onda opet izgubili od Poljaka. Bili smo prazni nakon svih teških utakmica. Odigrati toliko teških utakmica protiv velikih protivnika u samo nekoliko dana bilo je nešto na šta nismo navikli" zaključio je Sekelj, dok je reprezentacija svoju priču završila na 11. mjestu. Statistika iz tog vremena kaže kako je legendarni golman Jesenica Cveto Pretnar odbranio rekordnih 427 šuteva napadača protivničkih reprezentacija. Pretnar je preminuo 2018. godine. Cveto je bio sedam puta prvak Jugoslavije kao golman Jasenica, posljednju svoju osmu titulu osvojio je u nezavisnoj Sloveniji, kada je sedmoj utakmici finale serije protiv Olimpije branio s slomljenim rebrom.

Boje reprezentacije Jugoslavije u Sarajevu su branili Igor Beribak, Mustafa Bešić, Dejan Burnik, Marjan Gorenc, Edo Hafner, Gorazd Hiti, Drago Horvat, Peter Klemenc, Jože Kovač, Vojko Lajovec, Blaž Lomovšek, Drago Mlinarec, Murajica Pajić, Cveto Pretnar, Bojan Razpet, Ivan Ščap, Matjaž Sekelj, Zvone Šuvak, Andrej Vidmar i Domine Lomovšek.

Nakon Olimpijade Zetra je opet par godina bila puna jer je Bosna s Česima i Kanađanima u sastavu pravila probleme najboljima, Olimpiji, Jasenicama, Partizanu, Medveščaku koji će krajem devedesetih oprobati i u Kupu Prvaka. Reprezentacija je nastavila po starom, posljednji ozbiljniji nastup je bio na Svjetskom prvenstvu B Divizije u Ljubljani i Jasenicama. Sa dvije pobjede (Nizozemska i Japan) osvojeno je šesto mjesto.