Kathy je trčala protiv pravila i mijenjala povijest

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije 50 godina ženama je prvi put službeno dozvoljeno da sudjeluju na Bostonskom maratonu. Bila je to velika pobjeda jer su godinama prije toga na svaki način pokušavale dokazati da su sposobne istrčati 42 kilometra. 

Dugo vremena je trajala borba. Atletičarkama je jednostavno bio zabranjen nastup na jednom od najvećih maratona, onom Bostonskom. U vrijeme zabrane atletičarke su se prijavljivale pod muškim imenima, trčale s kapuljačom na glavi, najveći borac je bila Kathrine Switzer koja je "krivac" za jednu od najpoznatijih sportskih fotografija svih vremena. Fotografiji koja pokazuje kako direktor utrke Jock Semple pokušava izgurati Kathrine Switzer sa staze, bijesan jer je jedna žena uspjela pronaći rupe u pravilima i dobiti startni broj za “njegov” maraton. Bila je 1967. godina. Pet godina kasnije, zahvaljujući Switzer stvari su se promijenile. 

"Niti jedna žena do sada nije trčala Bostonski maraton. Ako neka žena to može napraviti, onda to možeš biti, ali se prvo moraš dokazati meni. Kroz treninge ćeš trčati distancu, ja ću biti taj koji će te odvesti na taj maraton" rekao je Arnie Briggs trener kojeg je Kathy upoznala u vrijeme dok je studirala na sveučilištu
Syracuse. Kako nije bilo ženske momčadi s kojim bi trenirala, Kathy se odlučila za mušku. Veteran, trener koji je trčao 15. puta na Bostonskom maratonu je bio oduševljen, uzbuđen, kada je vidio jednu žensku osobu koja sjajno trči.

Da, želim trčati maraton

Godinu dana ranije Roberta Bobbie Gibb se pojavila na Bostonskom maratonu ali nije bila registrirana. Bukvalno je čekala start utrke u žbunju, obučena u bratovu duksericu. Na takav potez se odlučila nakon što je direktor utrke Will Cloney objasnio kako žene jednostavno nisu sposobne trčati maraton. To je bila još veča motivacija za Bobbie koja će kasnije, puno godina biti upisana kao pobjednica maratona za period 1966 - 1968. godina.

"U to vrijeme nije bilo maratona u New Yorku, Chicagu, Londonu. Boston je bio nešto najvažnije. Arnie mi je pričao o tome što je sve proživio tijekom svojih nastupa. Jednom smo trenirali, sjećam se bio je prosinac, užasna mečava, rekla sam kako želim trčati taj maraton. Znala sam da je Gibb prije mene trčala, tako da nisam morala ništa dokazivati. Tri tjedna prije Bostonskog maratona smo trčali 26 milja (41.84 km) onda sam ja tražila da odradimo još jednu dionicu kako bi smo kompletirali 31 milju (49.89 km). Kada smo završili, on se hladan onesvijestio. Sljedećeg dana Arnie je došao u moj dom i insistirao da se prijavim za utrku" ispričala je junakinja Bostonskog maratona.

Trener je bio velika podrška 

Arnie je insistirao na tome, da se Kathrine mora prijaviti. Provjerili su pravilnik i obrazac za prijavu, nisu pronašli pitanje o rodu atletičara odnosno atletičarke. Morali su uplatiti tri dolara, uzeti iz
sveučilišne ambulante potvrdu o zdravstveno sposobnosti. Kada se trebala potpisati, Kathy je upisala KW Switzer. I to je bilo to. Međutim, kada je njen momak Big Tom Miller koji je jedno vrijeme igrao američki fudbal, kasnije bacao kladivo, saznao je što sprema Kathy i sam se prijavio za maraton za koji je bio spreman nastupiti bez nekog treninga. Njemu se pridružio John Leonard, iz sveučilišnog cross country teama.

"U utorak popodne Arnie je pokupio Johna, Toma i mene, pa smo negdje oko 15 sati krenuli na put za pet sati vožnje do Bostona. Pronašli smo motel u Naticku, a nakon večere Arnie je insistirao da nam pokaže stazu iako je bilo skoro 22 sata i vani je bilo hladno i kišno. Bio je uzbuđen na svakom orijentiru. Nikada poslije više nisam u automobilu prošla maratonsku stazu, jer potpuno je demoralizirajuće vidjeti koliko je zapravo staza duga", kaže Switze.r

Kathy je nakon toga pozvala roditelje kojima je prvo objasnila što radi u Bostonu, pa im je onda pričala o tome što je maraton. I rekla im je kako želi završiti utrku.

"Ti to možeš, ti si jaka" uzvratio je tata.

Po dolasku na start, Kathy je startni broj 261, nije se previše eksponirala, iako su neki tražili da se slikaju.

Pokušali je izbaciti sa staze

Pored Kathy su trčali, Arnie i Tom, a onda su se pojavili fotografi na nekom kamionu kako bi uhvatili što bolje kadrove. Sada je već bilo jasno Kathy nastupa na maratonu. Očito je to shvatio i Jock Semple jedan od organizatora. Kathy je čula korake cipela iza svojih leđa, Jock je bio na stazi sa samo jednim ciljem. Da izbaci Kathrine Switzer. Vukao ju je za ruku, pokušao skinuti broj.

"Makni se sa staze, daj mi taj broj" vikao je Jock. Tada je Jocka pokupio Big Tom. Organizator maratona je izbačen sa staze.

"Puno toga mi je prolazilo kroz glavu. Bože, jesmo li ubili čovjeka? Završit ćemo u zatvoru. Da li ću odustati? Ako odustanem ženski sport će otići unatrag. Ako odustanem, Jock je pobjedio i svi poput njega. Moj strah i poniženje pretvorili su se u ljutnju", pričala je poslije Kathy.

Nije mogla odustati

Međutim, Jock nije odustajao. Na nekom kamionu je stigao Kathy, prijetio je ali je opet Arnie reagirao. Kada se kamion udaljio Kathy je pitala Arniea da li će ih policajci uhapstiti na kraju.

" Bez obzira na sve, moram završiti ovu trku. Čak i ako ti ne možeš, ja moram, na rukama i koljenima, ako treba" Kathy je dala do znanja svom treneru. Tom, njen momak je bio u još većem problemu, jer je udario službenu osobu, a njegov cilj je bio nastup na Olimpijadi u bacanju kladiva. Kilometri na stazi su padali dok su Tom i Kathy malo svađali, ali odustajali nisu. Nakon 4 sata i 20 minuta, su bili u cilju. Čarape koja je nosila Kathy su bile natopljene krvlju. Nakon utrke je hodala u zavojima. Bolovi su bili užasni. Dan poslije, novine, mediji su pisali o atletičarki koja je promijenila sliku života, atletike, maratona, sporta u tome trenutku.

Kathrine Switzer će 1974. godine pobjediti na maratonu u New Yorku, godinu poslije je istrčala svoje najbolje vrijeme 2:51:37, baš u Bostonu 1975. godine. Imenovana je Trkačicom desetljeća.

Napravila je veliki posao kada su u pitanju atletičarke u maratonu. Jedna je od najzaslužnijih što se su maratonke nastupile na Olimpijadi 1984. godine. 2017. godine je nastupala na maratonu u Bostonu, u svojoj 64 godini se pojavila na berlinskom maratonu. Onog trenutka kada je završila maraton u Bostonu, Kathy je kako kaže zakoračila u neki drugi život.