Koronavirus opasno prijeti sportu u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Polovinom ožujka, koronavirus zaustavio je sportska natjecanja, najveće sportske događaje širom planete. Redom jedan za drugim otkazivani su i prekidani od nacionalnih do onih najvećih kao što su EURO 2020 ili Olimpijske igre.

Naravno i BiH nije bila izuzetak i u tom trenutku je to bilo sasvim logično, međutim vrlo brzo su se u svijetu sporta počela tražiti rješenja, kako će se pojedine lige nastaviti, neka natjecanja završiti, ili priče privesti kraju na samim terenima.Čak i tamo gdje je bilo najgore, recimo u Italiji ili Španjolskoj. Dobro, bilo je zemalja poput Francuske, Belgije, Nizozemske gdje su zavjese odmah spuštene, ali kasnije je bilo određenih polemika, rasprava, da li su pravi potezi povučeni, posebno u Francuskoj gdje se u nogometnoj ligi okreće veliki novac.

Međutim, radi se o uređenim zemljama, gdje se zna na kojem i kakvom mjestu je sport i na koji način će se pomoći. Klubovima, sportašima, savezima.

Sport u ovoj zemlji nikada nije bio važan

U BiH je sport daleko od onog mjesta na kojem bi trebao biti. Tijekom pandemije nogometaši su nešto probali, trenirali su individualno pa se onda kao nešto pričalo o nastavku prvenstva, iako je odmah bilo jasno da od toga neće biti ništa.  Košarkaška natjecanja su zaključena, rukomet je već određeno vrijeme ni na nebu ni na zemlji, što je pandemija samo potvrdila.

Proglašeni su prvaci u mnogim sportovima bez natjecanja, odigravanja utakmica, nije se pričalo, niti razmišljalo što bi se moglo uraditi, ako se u određenom periodu otvori mogućnost za neke utakmice, neke sportske manifestacije, da se iste nastave, odigraju pa ako je potrebno i u posebnih uvjetima. Jednostavno, stekao se dojam kako je sve prepušteno nekoj stihiji.

 Za razliku od recimo od ove zemlje, u Srbiji, Hrvatskoj su tražili priliku. Od tenisača, pa onda preko nogometaša, a slična stvar je u većini europskih zemalja, gdje su aktualna nogometna prvenstva, dok su u Njemačkoj, Španjolskoj, završena košarkaška, u Grčkoj se igra odbojka, s ili bez gledatelja.

Naravno da će biti onih koji će reći kako su upravo sportska natjecanja "vratila" koronu na staro, ali kako sada stvari stoje, ovo je nešto s čime moramo nastaviti živjeti.  Iako korona virus nije nestao, jednostavno utvrđena su pravila ponašanja, pravila koja su silom prilika izmijenila sportski način života, ali se sport kao takav ipak održao u gore navedenim zemljama. 

Znamo da ništa nije sigurno

Kakva je situacija u BiH? Takva da u ovom trenutku realno ništa ne znamo. Tek znamo da je obavljen ždrijeb za Premijer ligu BiH u nogometu, ali to nije garancija da će liga startati kako je planirano 1. kolovoza.

Klubovi jesu krenuli s pripremama, igraju kontrolne utakmice, ali se i pojavljuju informacije o igračima koji su pozitivni. Tako već sada vodstvo Mladosti iz Doboja kod Kaknja traži odgađanje utakmica ove momčadi prvog i drugog kola, jer je 11 igrača uz trenera nakon testiranja pozitivno. I što sada?

Ovakve stvari se mogu dogoditi i u prvenstvu, nakon jednog ili dva kola i onda na čemu smo? Može li recimo klub u trenutku rezultatske ili financijske krize, izaći u javnost s ovakvim informacijama. Da imaju jednog, dva, tri ili više pozitivnih igrača.

Postavlja se pitanje kako ćemo privesti prvenstvo kraju, hoće li se uopće igrati?

Da stvar bude apsurdnija, nogometni klubovi iz BiH su u posljednjih šest mjeseci odigrali više prijateljskih, kontrolnih utakmica nego prvenstvenih, natjecateljskih za bodove, trofeje. Jer ne treba zaboraviti da u BiH imamo stanku na nogometnim terenima koja u zimskom periodu traje pa skoro tri mjeseca.

Idemo li sigurnim koracima prema amaterizmu

Još gora je situacija u nižim rangovima, gdje se već pojavljuju klubovi koji odustaju od natjecanja jer jednostavno nema novca. Uostalom, tko će izdvajati novac na nešto ili u nešto što nije definirano, potvrđeno. Sponzori polako dižu ruke i klubovi bi mogli imati sve više problema. Zato je potrebno što prije povući određene poteze, postaviti određena pravila u ovom "korona" vremenu. Kako u nogometu, tako i u košarci, rukometu, ostalim momčadskim, pojedinačnim sportovima, jer u većini njih bi sezona trebala krenuti za najkasnije tri mjeseca.

Koronavirus, kako sada stvari stoje neće nestati u tom vremenu, barem nije realno očekivati da se to dogodi, a sportaši, sportašice, treneri, klubovi moraju živjeti, moraju raditi ono što je njihov posao. Savezi moraju imati A, B ili C plan ako to bude potrebno, jer ne može se ići linijom manjeg otpora i čekati pomoć države. A znamo koliko je ovoj, bitan sport.

U protivnom vrlo lako bi se moglo dogoditi da neki klubovi jednostavno nestanu, da se ljudi prestanu baviti sportom, ili vratimo recimo nekih četrdesetak godina unazad, kada je amaterizam bio sasvim normalna pojava. Ništa nije isključeno.