Zmijski ugriz

Tekst članka se nastavlja ispod banera

" Bili smo prilično siromašni. Nekako smo preživljavali od socijalne pomoći. Rođen sam u Škotskoj, ali kada sam imao pet godina preselili smo se u Shooter's Hill u jugoistočnom Londonu. To su bile one kuće za ljude koji nisu imali gdje boraviti. Ležali bismo na dušeku u podrumu. Bili smo samo ja i moja mama. Znam da bi ona napravila neku supu koju bismo jeli po nekoliko dana" prisjetit će se tada siromašni dječak, danas jedan od najboljih igrača pikada u svijetu, Peter Wright. Koji je svojom majkom pobjegao iz Škotske. Majka se bojala da bi zbog siromaštva socijalna služba mogla uzeti malog Petera.

Majka je kasnije dobila neki posao, čak je i Peter počeo raditi. Kao automehaničar, kao vulkanizer, prao je suđe kako bi zaradio koju funtu. Nije mogao birati, nije imao pravo. Bilo je nešto bolje nego kada su tek stigli u London. Upoznao je očuha. Pa su često znali pogledati pikado na TV-u. U to vrijeme najveće face pikada su bili igrači poput Erica Bristowa, Jockyja Wilsona, Cliffa Lazarenka. Peter je gledao i maštao o tome kako bi on jednog dana mogao postati pravi, profesionalni igrač pikada. S kojim se sreo još kao dječak od 13 godina. Tada je dobio prve strelice. Nije imao tablu, pa je pronalazio prirodne mete, obično neko tanko drvo. 

Nakon SP-a se razočarao 

Par godina kasnije će svratiti i do jednog radničkog doma u Woolwichu. Tamo gdje su samo pobjednici ostajali, poraženi su mijenjali. Peter je bio taj koji ostaje na tabli. I onda iz doma u pub, jedan, drugi, treći. Pikado je postajao sve važniji. Ali priča je uglavnom bila lokalna. Još 1995. godine se pojavio na Svjetskom prvenstvu.Tada je imao razumnu frizuru i obukao se u crno. Svjetski broj 1, Richie Burnett, ga je razbio. Sredio tako, da se mladi Peter totalno razočarao.

Tako da je rekao kako više nikada neće igrati pikado. Dobro, nećeš igrati, ali od nečega se mora živjeti. Pa je Peter radio sve što je stigao ili što je mogao. Od gradilišta, preko ugrađivanja prozora, montiranja guma, svejedno. To je uglavnom bilo životarenje. U bukvalnom smislu riječi. Sve dok jedne večeri nije uz TV gledao jedan od jačih turnira. Nekome u društvu koje je gledalo turnir je onako usput dobacio " Ja neke od ove pobjeđivao". Krenula je rasprava, prisutni su Petera počeli uvjeravati i na kraju se ponovo prihvatio strelica.

Ipak se vratio 

Zarađivao je samo 1.200 funti u svojoj prvoj godini, a samopouzdanje mu je bilo na najnižem nivou. Njegova partnerica frizerka, Joanne, koja posjeduje vlastiti salon u Suffolku, počela je raditi na njegovom imidžu. Kćerka je dala ideju, pa se Peter počeo farbati. Svaki put u drugom bojama, od turnira do turnira. Sada je to bio neke drugi Peter koji između svog imena i prezimena ubaciti "Snakebite". Zmijski ugriz, ali i njegovo omiljeno piće. Stidljivog čovjeka koji dugo vremena vodio borbu za samim sobom, zamijenio je neki novi Peter.

Nakon šest godina se sve vratilo

" Ja sam osoba koja voli nekako biti sama. Jednostavno volim zmije. Pomalo sam poput zmije. Miran i sam, ali ne volim da me netko provocira, bocka. Onda mogu da ugrizem" kaže danas Snakebite. Igrao je Peter sve bolje, ali nije bilo zvanične potvrde. Šest godina, od 2014. godine, jedanaest velikih finala, deset poraza. Crna mačka je bio Michael van Gerwen, koji ga je sredio u finalu Svjetskog prvenstva i na još osam turnira.

"Nije važno koliko puta dobiješ batine, važno je koliko se puta ustaneš", pojasnit će Wright. Kojem se sve vratilo ipak na kraju. Čekao je i čekao Peter za jedan pravi ugriz. O dočekao je svojih pet minuta nakon svega što je prošao u karijeri. Prije dvije godine. Pobjedom protiv prvog nositelja Michaela van Gerwena (7:3) ispunio je svoj san i pospremio u džep nagradu od 500.000 funti (588.236 eura). Nakon što je podigao trofej koji nosi ime Sida Waddella potekle su suze. Suze radosnice.

"Nikad ne smijete odustati, bez obzira na sve", rekao je 49-godišnji Wright čija se zarada u karijeri od pikada tada nakon pobjede u finalu popela na 3.3 milijuna funti.

Napokon je postao svjetski prvak. Zvanično najbolji na svijetu. Stvari su se žestoko promijenile, sada je Peter najveća faca, poput Erica Bristowa, Jockyja Wilsona, Cliffa Lazarenka koje je nekada gledao. Sada njega uporno pokušavaju da izguraju s trona. Ako uspiju, on brzo uzvraća udarac.

Don't Stop the Party

Na početku ove godine je u krcatoj londonskoj dvorani Alexandra Palace reprizirao svoj najbolji rezultat. Ovaj put je u dramatičnom finalu sredio 7:5 Michaela Smitha u maratonu koji je trajao preko tri sata. Smith je nakon zadnje pauze poveo s 5:4 u setovima, ali u igri do sedam setova nije imao više snage pa je Wright s tri seta u nizu vratio titulu prvaka koju je lani uzeo Velšanin Gerwyn Price. I još je dodao 500.000 funti. Danas je milijunaš, od pikada je zaradio do sada skoro pet milijuna funti ali supruga je ta koja i dalje vodi brigu o novcu. Jer je znao nešto i prokockati, potrošiti.

" Znao sam potrošiti po 1000 funti tjedno, onda su me uhvatili i Jo je rekla da više nećemo biti zajedno ako nastavim da se kockam. Upalilo je. Nisam se kladio 16 godina. Većina novca je na njenom računu danas" reći će "Snakebite".

Koji je realno promijenio jednim dijelom priču o pikadu. Svojim izgledom, silnima bojama kose, irokezom, posebnim nastupima. Plesom pobjednika. Don't Stop the Party". Party još uvijek traje. Peter je spreman za novi ugriz.