U Mostaru se okupile nekadašnje rukometašice Lokomotive

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Priča o ženskom rukometnom klubu Lokomotiva je počela 60-ih godina. Priču su pokrenuli Joško Stanić i Mira Tuce. U to vrijeme u Mostaru. U to vrijeme Mostar je imao nekoliko terena uglavnom prekrivenih šljakom, na kojima se moglo trenirati, međutim jedino mjesto koje je nudilo kakve takve uvjete bila je sala popularne "desete osnovne škole". Klub je zvanično startao s radom 1964. godine, dugo godina se boreći s poprilično skromnim uvjetima rada.

Od 1977. godine, Lokomotiva je 12 sezona bila član elitnog društva, osamdesetih godina je ekipa igrala svoj najbolji rukomet. Tako je u sezoni 1982/83 Lokomotiva završila na drugom mjestu za neprikosnovenog Radničkog, ispred jedne Trešnjevke, Voždovca, Dalme, Lokomotive iz Beograda.

Sezonu kasnije Lokomotiva je treća. Na Europskoj sceni igralo se tih godina, pamti se ekipa koja je stigla do četvrtfinala EHF Cupa 1984. godine. Rezultati nisu bili iznenađenje s obzirom na to da je ekipu predvodila jedna od najboljih rukometašica svijeta, Jasna Merdan Kolar.

Ovih dana u Mostaru su se ponovo okupile nakon trideset i više godina, nekadašnje igračice Lokomotive, Zlata Košarić Barbarez, Emira Skorupan Dizdarević, Ivanka Glibić, Zdenka Prskalo Kekić, Verica Đurmez Petrović, Marica Krvavac Miletić, Nada Škobić Bovan. Koje su nakon zajedničkog druženja odlučile posjetom iznenaditi "svog" trenera Joška Stanića. Koji je odgojio mnoge generacije, kako kažu naučio ih igrati rukomet, ali i kako se družiti, poštovati, cijeniti, voljeti.