Briga o okolišu: Europska priča, a naša posla

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''U Zakonu o okolišu, koji smo usvojili početkom prošle godine, i dalje neke stvari izgledaju jako lijepo na papiru, dok su u praksi drugačije'', upozorava Nina Kreševljaković, pravna savjetnica iz centra Aarhus.

Kao jedan od važnih pomaka u usklađivanju Zakona s direktivama EU navodi odredbe sudjelovanja javnosti pri procijeni i izradi Studije utjecaja na životnu sredinu prilikom izdavanja okolišne dozvole. No, ističe, nasuprot želja nevladinog sektora neke uredbe Zakona adekvatno se ne implementiraju.

Učešće javnosti

Kao primjer navodi veće sudjelovanje Federalnog ministarstva okoliša u postupku izdavanja dozvola za izgradnju mini hidroelektrana. Posebno njegovo sudjelovanje pri Uredbi koja se odnosi na uključivanje javnosti tijekom procijene i izrade Studije utjecaja na okoliš, kao i izdavanja okolišne dozvole.

Naime, novim zakonom su obuhvaćena dva procesa sudjelovanja javnosti, ne samo kad se izdaje okolišna dozvola, nego i prije - za vrijeme prethodne procijene i rađenja studije utjecaja.

Iako federalna Strategija zaštite okoliša ima posebnu stavku koja kaže kako je važno ''ušeće javnosti i pristup informacijama - učešće svih zainteresiranih građana, svaki pojedinac i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se odnose na okoliš'', to u praksi nije tako.

Najsvježiji su primjeri rasprave o mini hidrocentralama na Bunskim kanalima kad je odlučeno da se javna rasprava zamijeni ''usmenom raspravom'' pa se Agencija za vodno područje Jadranskog mora opravdala time da se informacija pojavila u medijima i da su tim putem na raspravu ''pozvani svi građani Mostara'' te da oni nemaju tako veliku dvoranu za raspravu.

Uključiti sve

Federalna strategija kaže kako je cilj ''uključiti i sve subjekte, vladine i nevladine organizacije, kao i najširu javnost, u razvoj i unapređenje određenih oblika informacijskog sistema u oblasti prirodne raznolikosti''.

''Stanje i stupanj implementiranosti ovog cilja bit će i veoma dobar indikator stvarne pozicioniranosti prirode i njenih vrijednosti u državnim tijelima BiH, njeno stanje, trendovi, te dostignuti stupanj ukupne ekološke svijesti'', navodi se u strategiji.

No, stvarnost je drugačija. Tako se mostarski aktivist Marin Bago nedavno požalio kako se na raspravi o mostarsko deponiji nije činilo da javnost zna što se radi.

''Dobio sam poziv na javnu raspravu o Uborku. Tu su predstavnici EBRD-a, gradske administracije, privatnih kompanija koji rade analize možemo li dobiti novac. Koliko vidim mediji nisu dobili poziv da prate proces, građani također nisu informirani o ovome…'', napisao je Bago.

S druge strane, javnost, koju zanima ova tematika i problemi okoliša, dodatno se zbunjuje i prebacivanjem odgovornosti, nadležnosti i odgovornosti sam na papiru.

Dozvole

Kreševljaković ističe, oni su kao nevladin sektor urgirali da svi hidroenergetski objekti budu u nadležnosti federalnih ministarstva jer ima je, kako navodi, praksa pokazala da kantoni izdaju te dozvole pro forme.

''Naša je logika bila 'bit će više kontrole u Ministarstvu'. Međutim, pojedini službenici u Ministarstvu lobirali su da se donesu ove dvije uredbe ali na način da putem te uredbe se okolišne dozvole više ne izdaju za hidroenergetske objekte nego da se samo radi prethodna procjena i studija procijene utjecaja - što na papiru izgleda jako lijepo. Ne izdaje se okolišna dozvola, nego rješenje u kojem se smatra kako se neki objekt uklopio i neće utjecat na okoliš. To je to, samo se ide dalje'', govori za Bljesak.info Kreševljaković.

Objašnjava, po Zakonu sve izgleda uredu -  dva puta se uključuje javnost, sve ok. No problem je u izradi procjene i studije utjecaja objekta na okoliš koji je već izgrađen, a kojem je istekla okolišna dozvola. Pita se kako izgraditi procjenu i studiju ako više nema pravnog mehanizma koji se zove okolišna dozvola.

''Federalno ministarstvo okoliša trebalo bi naložiti i reći: 'došlo je do novog Zakona, investitor električne energije mora se prilagoditi zakonskim mehanizmima i uraditi prethodnu procjenu trenutnog stanja da vidimo kako objekt sada radi'. Međutim, ministarstvo to ne radi. Oni samo izdaju rješenja kojima nije potrebna ni prethodna ni sadašnja procjena utjecaja, iako je istekla okolišna dozvola. Prema tome, oni smatraju da to postrojenje ima validnu dozvolu i lopticu dalje prebace na Federalno ministarstvo prostornog uređenja', govori.

Teško im raditi

Ističe, to nije cilj direktive o zaštićenim područjima. Odgovorni izbjegavaju raditi svoj posao i na taj način ne oživljavaju slovo zakona.

''Gubi se smisao te procijene i ova dva stupnja uključivanja javnosti ako vi samo svoju nadležnost prebacite na drugo ministarstvo. Na taj način ovom uredbom umjesto da se unaprijedi, odnosno vrši specijalizacija objašnjenja pojedinih članova zakona, oni prave tzv. zaobilaznicu  kako sebe ne bi opteretili dodatnim poslom'', navodi.

Kreševljaković objašnjava kako je nedavno došlo do izmjene Aarhuške konvencije – UNECE-ove Konvencija o pristupu informacijama) Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu, op.a.), sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša. Od sada postoji poseban Odjel kojem može se prijaviti loš rad institucija, ili neimplementiranje Aarhuške konvencije, kao i mobing koji se vrši protiv aktivista.

''Tijekom rada na ovom Zakonu imali smo dobru suradnju s Ministarstvom, izlazili su u susret nama i kolegama. No, u Ministarstvu postoje osobe koje opstruiraju njegov rad, jer im je teško raditi. Mi sada pišemo kaznene prijave i pokazujemo da određeni službenici ne rade svoj posao i uništavaju okoliš time. Oni su posebno osjetljivi kada takve stvari izađu u medije a nama je namjera to uraditi kada pravno pokrijepimo svim činjenicama'', govori Kreševljaković.

Ističe, kao udruženje u idućem razdoblju tražit će revizije ove uredbe, ukoliko se ne bude ona radila tražiti pravno način kako tretirati ova postrojenja koja su već izgrađena, a kojima je istekla okolišna dozvola.

''Znači, ne može retroaktivna primjena, ne može ni federalna primjena ovog zakona, iako mi to želimo. Jednom kada investitor ponovno pokrene izdavanje okolišne, što im je namjera, onda se treba tretirati po novom zakonu'', ističe za Bljesak.info Nina Kreševljaković.