Brisanu presudu dostavili samo sud u Mostaru i Novom Travniku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Različita praksa sudova i nedostatak propisa o dostavljanju presuda koje su izbrisane iz kaznene evidencije otvaraju pitanja što je važnije – mogućnost osuđenih da "očiste" svoju biografiju ili pravo javnosti da zna njihovu prošlost, posebno kada se kandidiraju za javnu funkciju.

U kolovozu ove godine Detektor je od Osnovnog suda u Prijedoru tražio podatke o presudama za osobu koju su istraživali. Taj podatak bio je važan dio budućeg teksta da predstavimo djelovanje osobe unutar lokalne zajednice. Ali Sud u Prijedoru je odgovorio da u sistemu vide upise o kaznenoj evidenciji, ali da presudu ne mogu dati. Tražili su da se podaci traže od policijske stanice koja vodi takvu kaznenu evidenciju, pozivajući se na Kazneni zakon Republike Srpske.

Presudan podatak

Ovaj zakon omogućava osobama koje su osuđene da nakon nekog perioda tu presudu izbrišu iz evidencije, pa da za novinare i javnost koja želi saznati o njihovoj prošlosti – imaju "čist" kazneni dosje. Za političare koji se biraju ili imenuju na pozicije, takav podatak u javnosti može biti presudan.

Novinari Detektora su sudove u Bosni i Hercegovini pitali dostavljaju li brisane presude po zahtjevu za slobodan pristup informacijama. Njihovi odgovori pokazali su neujednačenu praksu i izostanak jasnih pravila o transparentnosti.

Tko je dostavio odgovore?

Na upite upućene 16 županijskih i okružnih sudova, polovina sudova je dostavila odgovore navodeći kako ove presude ne dostavljaju, ili nemaju određenu praksu s obzirom da dosad nisu imali ovakve zahtjeve.

Jedini koji bi brisanu presudu dostavili jesu Županijski sud u Mostaru i Županijski sud u Novom Travniku.

Većina sudova u Federaciji koji su odgovorili na upit – Županijski sud Široki Brijeg, Županijski sud Odžak, Županijski sud u Livnu i Županijski sud u Doboju – navela je da do sada nisu imali zahtjeve za brisanje presuda.

Županijski sud u Sarajevu, Okružni sud u Istočnom Sarajevu te Županijski sud u Zenici ne dostavljaju ranije brisane presude. Iz Općinskog suda u Zenici nisu odgovorili na upit Detektora o dostavljanju presuda. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) objavio je ranije priču kako je sadašnji ministar unutarnjih poslova Federacije pred Općinskim sudom u Zenici 2013. godine osuđen na uvjetnu polugodišnju kaznu, a tri godine kasnije na još jednu uvjetnu kaznu od dva mjeseca.

On je rekao da "ima urednu potvrdu da nije osuđen", a CIN je potvrdio da su presude brisane iz evidencije 2016. odnosno 2019. godine.

Brisanje povijesti

Renata Radić – Dragić, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo navodi kako propisi za nedostavljanje presuda podrazumijevaju "brisanje povijesti".

"Postavljam pitanje i sebi i javnosti kakva je svrha kaznene sankcije? Zar nije to kaznena sankcija kao preventivno djelovanje da bi se utjecalo na javnost da nešto nije dozvoljeno, zar to nije neka sankcija da se spriječi novo kazneno djelo", kaže Radić – Dragić.

Zastupnik u Parlamentu Federacije u prethodnom sazivu Boris Krešić također je, prema podacima CIN-a, tražio brisanje presude iz 2005. godine u Živinicama kojom je osuđen na uvjetnu kaznu.

Tatjana Savić, odvjetnica iz Banja Luke, pitanje smatra jednostavnim i navodi kako je zakon propisao da se podaci o brisanim kaznama ne dostavljaju, prema čemu ni sud ne bi trebao dostavljati one presude koje su brisane iz kaznene evidencije.

"Zakon tako kaže i njime nisu predviđene opcije 'osim ako'", navodi Savić.

Što kaže zakon?

Kazneni zakon Republike Srpske, u dijelu koji se tiče davanja podataka iz kaznene evidencije, definira da se podaci o brisanoj osudi ne mogu dati nikome, te da brisanjem osude prestaju njene pravne posljedice.

U Kaznenom zakonu Federacije ovako striktne odredbe nema, te se u zakonu navodi kako se brisanjem osude iz kaznene evidencije počinitelj kaznenog djela smatra neosuđivanim.

Na ovu odredbu pozvali su se u Županijskom sudu u Zenici navodeći kako "ovaj sud ne dostavlja novinarima presude za osude koje su brisane iz kaznene evidencije, a po podnesenom zahtjevu za slobodan pristup informacijama".

S druge strane, Županijski sud u Mostaru odgovorio je kako "dostavlja sve odluke donesene pred ovim sudom, u skladu s Uputstvom za anonimizaciju sudskih odluka izdanim od VSTV-a, što znači da se podaci kao što su osobna imena i ostali osobni podaci u odlukama anonimiziraju".

Iz Županijskog suda u Novom Travniku navode kako "u skladu sa Strategijom odnosa sa javnošću od 22.12.2008. godine dostavljaju podatke iz brisane presude".

Što je sporno?

Esad Fejzagić, bivši sudac i tužitelj, za Detektor kaže kako pitanje dostavljanja brisane presude nije imao ni u sudskoj ni u odvjetničkoj praksi.

"U principu, što bi bilo sporno – zna se kada bi bila presuda nedostupna javnosti, kad se tiče seksualnog delikta, a što se tiče ostalog, ne vidim razlog da se to ne dostavi, s tim što postoji pravo da se ne ističu podaci koji bi mogli identificirati počinitelja tog kaznenog djela", kaže Fejzagić.

Navodi kako je pitanje brisanja presude postupak koji treba po službenoj dužnosti uraditi ministarstvo unutarnjih poslova po mjestu prebivališta određene osobe. Ukoliko to ne urade sami, od njih to može tražiti osoba čija je presuda izbrisana iz registra.

Halil Lagumdžija, predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV), za Detektor kaže kako je ovakva praksa zabrinjavajuća te da će se o ovom problemu morati razgovarati i na sjednicama ovog tijela.

"Ova praksa trebala biti regulirana na entitetskoj razini", kaže on.

Različiti rokovi

Prema Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine, presude se brišu u više slučajeva po različitim rokovima, podrazumijevajući da osuđeni u roku od jedne godine od pravosnažnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Presude za novčanu kaznu i kaznu zatvora brišu se nakon tri godine, dok se kazne zatvora preko jedne do tri godine brišu u roku od pet godina od kazne.

Kazne od tri do pet godina se brišu po proteku roka od deset godina, a one od pet do deset godina po proteku roka od 15 godina.

Normiranje

Odvjetnik Ifet Feraget za Detektor navodi kako je problem pitanja dostavljanja presude potrebno normirati.

"Kod nas nije normirano i zbog toga bi trebala odredba da ondje gdje postoji sumnja, treba postupati na način povoljniji za osuđeno ili optuženo lice", navodi Feraget.

Smatra da je interes optuženog ili osuđenog da se ovakvi podaci ne objavljuju, bez obzira što postoji interes medija i javnosti, te da u ovom interesu treba postupati.

Različitu praksu u entitetima, Radić – Dragić vidi kao problem i navodi kako to znači da ne može postojati jednak pristup niti se mogu na isti način tretirati osuđeni za isto kazneno djelo zbog manjka informacija.

"To nije profesionalno, nije ni pravično, nije ni uredu da se za nekog znamo, za nekog ne znamo. Ne znači da se praksa treba ujednačiti da sve za sve zatvori. Kazneni postupci bi trebali u potpunosti da se otvore za javnost i da javnost ima pravo da zna kome se sudi, za koja kaznena djela", kaže ona.

Smjernicama za objavljivanje tužiteljskih i sudskih odluka

Prema Smjernicama za objavljivanje tužiteljskih i sudskih odluka na službenim web stranicama Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, određeno je da su presude javne i da se objavljuju bez ograničenja u vezi s prirodom i težinom kaznenog djela.

Ovim smjernicama je propisano da se osigura objavljivanje presuda za ona kaznena djela za koja se objavljuju optužnice, kao i presuda od značaja za pravnu praksu.

Njima nije određeno brisanje presude sa službenih stranica.

Ograničavanje slobode izražavanja

Pravo na brisanje iz kaznene evidencije, za novinare, dovodi do još jednog problema. Od BIRN-a BiH i CIN-a ranije je traženo da izbrišu tekstove i dijelove tekstova o osudama nekoliko godina nakon objave, kada su presude izbrisane iz evidencije. Tijekom konferencije koju su ove dvije medijske organizacije organizirale 2021. godine zaključeno je da su zahtjevi za brisanje tekstova o počiniteljima kaznenih djela vrsta naknadne cenzure i pritiska na medije.

Zbog nedovoljno definiranog ili parcijalnog tumačenja zakona, zahtjevi za brisanje objavljenih tekstova ograničavaju slobodu izražavanja i služe kao sredstvo za nametanje cenzure, bio je jedan od zaključaka konferencije o načinima gušenja neovisnog novinarstva.

Osobe koje su osuđene zbog kaznenih djela, nakon brisanja iz kaznene evidencije na koje imaju zakonsko pravo, traže od medija da uklone objavljene sadržaje. Obično smatraju da objave o njihovim kaznenim djelima, do kojih se lako dolazi jednostavnom pretragom na internetu, štete njihovoj reputaciji.

Iako mediji zahtjeve smatraju neutemeljenim i nemaju obavezu da im udovolje, oni stvaraju pritisak na prošli i budući rad.

"Zato su ovi zahtjevi za brisanje tekstova o počiniteljima kaznenih djela nakon brisanja počinitelja iz kaznene evidencije zapravo jedna vrsta post festum cenzure ili pritiska na medije", rekla je ranije Lejla Turčilo, profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu.