Dan koji je označio početak rata u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U popodnevnim satima 3. travnja oko 17:15 sati 1992. godine gradom se prolomio žestok udar nakon eksplozije cisterne na autobusnom stajalištu u naselju Zalik.

Taj proljetni dan značio je početak rata u Mostaru kao i početak brojnih sjećanja i trenutaka urezanih u pamćenje onih koji su se zatekli u gradu u to vrijeme.

Taj datum, odnosno eksplozija, osim ogromne materijalne štete odnijela je i četiri života.

Žrtve

U tom trenutku, prilikom prolaska pored vojarne u crvenoj škodi na licu mjesta poginuli su Milenko Marić i Mate Raič.

Treći stradali bio je Ivan Kožul koji se vozio u Zastavi 128, a uz njih je poginuo i jedan vojnik JNA.

Teorije

Nikad nije rasvijetljeno čime je cisterna bila napunjena, pa su jedni tvrdili da je bila puna goriva, minirana i ostavljena s postavljenim tajmerom.

Drugi su tvrdili kako je bila napunjena eksplozivom i granatama, te da je eksploziv aktiviran daljinskim upravljačem, dok su treći pretpostavljali da je na nju bačen dinamit iz vozila u pokretu.

Beogradska Politika sljedećeg je dana, 4. travnja, objavila opširan izvještaj o diverzantsko-terorističkoj akciji u Zaliku i "napadu na gradsku vojarnu JNA Mostarski bataljon". Nekoliko dana kasnije, 6. travnja, BiH će biti međunarodno priznata, a dan kasnije, 7. travnja, krenut će granatiranja mostarskih naselja kojima rukovodi general JNA Momčilo Perišić.

Razaranje grada

Ostat će zapamćen i razgovor generala Perišića s glavnim urednikom tadašnje Hrvatske radiopostaje Mostar Veselkom Čerkezom.

Pročitajte još

30 godina od eksplozije cisterne

Perišić: Ako se ne prestane s provokacijama, koje ugrožavaju mir i bezbednost, ja ću granatirati Mostar, deo po deo.

Čerkez: Ali, generale, ne mogu vjerovati, o čemu govorite?! Kakve provokacije?

Perišić: U 10:10 granatiram Cim, u 10:20 Iliće, u 10:30 Beli breg!

Kako je najavljeno, tako je i učinjeno, a dok je bio u programu, jedna granata je pogodila i zgradu Mostarke, dom radijske postaje na što mu je Čerkez kazao: "Ne, generale, mi se tu ne nalazimo, mi smo u podrumu. A vi ste pogodili zgradu u kojoj su nedužni ljudi, izbjeglice iz istočne Bosne koje su vaši protjerali".

Neizbrisiv trag

"Bijesni general tada je potpuno izgubio nadzor nad svojim ponašanjem i (bio je 19. travanj) najavio potpuno razaranje grada. Radiopostaja Mostar radila je na jednoj žici, s lošom kakvoćom zvuka koji je jedva dopirao do granica gradskoga područja, ali ta je rečenica uspjela odjeknuti svijetom, premda nije doprla do ušiju zlosretnih haških 'pravednika' koji su Perišića ostavili slobodnoga od odgovornosti za mostarsku nesreću neopisivih razmjera. Doprla je, ipak, do ušiju Vrhovnoga zapovjedništva JNA koje je svojemu pulenu dodijelilo orden za "iskazanu vojničku hrabrost i umeće ratovanja", valjda jer je od njegovih granata poginulo više civila negoli branitelja Mostara u maskirnim odorama", dio je teksta "Mostarska cisterna i travanj '92" književnika i publiciste Darke Juke iz Mostara.

U napadima je poginulo najviše civila, a porušeni su svi mostovi na Neretvi osim Starog Mosta. Od tadašnjih 14 džamija, neoštećene su ostale samo dvije a zapaljeni su i uništeni crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara...

Od 7. travnja 1992. godine do operacije Lipanjske zore, srpsko-crnogorski agresor je počinio urbicid, sustavno rušenje gradskih područja nad Mostarom.

Danonoćno granatiranje zapadnog dijela Mostara ostavilo je neizbrisiv trag. No još veće razaranje doživio je istočni dio grada, koji se nalazio pod okupacijom agresora.

Agresor je opljačkao, zapalio i minirao sve važnije objekte u Mostaru. Stara gradska jezgra potpuno je uništena, a Stari most oštećen s nekoliko izravnih pogodaka.