Don Božo Bešliću: Ne može se živjeti u kući u kojoj se osjeća užasan 'zemljotres' od podne do ponoći 37 dana zaredom!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Urednik Crkve na kamenu prof. dr. don Božo Goluža uputio je novo pismo gradonačelniku Grada Mostara Ljubi Bešliću zbog cijele manifestacije “zimski grad” koja se održavala tijekom prosinca i siječnja u ulici Nikole Šubića Zrinjskog u Mostaru.

Pismo preuzeto sa stranice Crkva na kamenu prenosimo u cijelosti.

Cijenjeni gospodin
Ljubo Bešlić
gradonačelnik Mostara

Poštovani gospodine gradonačelniče Bešliću!

Na moje pismo od 24. prosinca 2018., prot. br. 11/2018. odgovorili ste mi svojim pismom 27. prosinca 2018., ur. broj 02-51-78/19. Ljubazno Vam zahvaljujem na odgovoru. Žao mi je što odmah moram konstatirati da se nismo ni razumjeli, a kamoli sporazumjeli. Ne bih htio kritizirati ničiji rad i zalaganje, a najmanje Vaš osobni trud, i trud cijele Gradske uprave u poboljšanju uvjeta za život u našemu gradu Mostaru. Vjerujem da svoj posao radite na dobrobit građana ovoga grada. Silno bi me razveselilo da Mostar postane Europska prijestolnica kulture. Potpuno se s Vama slažem da bi trebalo naš grad “učiniti gradom ugodna življenja, gradom po mjeri svakog njegovog stanovnika”. Kako se i ja osjećam stanovnikom ovoga grada, i to ne od jučer, smatram da bih se i ja u njemu trebao osjećati ugodno. Moram Vam reći da mi nije bilo nimalo ugodno iseliti se iz naše crkvene kuće na više od mjesec dana. Naime, nakon što je započela manifestacija “zimski grad”, pet dana sam bio u ovoj kući, ali više nisam mogao izdržati, kako sam Vam i naveo u prvome pismu, te sam morao potražiti “sklonište” od “bombardiranja”.

Ovu priču o “europskoj tradiciji”, koju spominjete u pismu, već sam čuo od gospođe iz gradske uprave prilikom dovoženja kućica za “zimski grad”. Ne želim Vas podsjećati što je “europska tradicija”, jer to zasigurno znadete, ali vjerujte i meni je ponešto poznato o toj temi. Naime, u Rimu sam proveo četiri godine, u Stuttgartu sam boravio tijekom 13 božićno-novogodišnjih blagdana, te sam jedne blagdane proveo u Clevelandu, u SAD-u. Vjerujte mi, ovo nikada nigdje nisam doživio što nas je snašlo ove godine u Mostaru. Da, i tamo su postavljene kućice u kojima se ponešto prodaje, lijepo je sve okićeno, ali svira ulična glazba (violina, flauta, gitara i slično) bez ikakvih pojačala. Prava istinska kultura. Na početku sam rekao da se nismo razumjeli, jer sam u prvome pismu govorio o nesnosnoj, potpuno štetnoj buci proizvedenoj od decibela preko svake pristojne gradske mjere. Pozvao sam Vas na kavu, sasvim ozbiljno, u našu kuću kako biste se i sami uvjerili da je u njoj bilo nemoguće raditi, živjeti, a pogotovo spavati. Tu je glavni problem.

U pismu nekoliko puta spominjete “svim građanima”. Očekujem da među te “sve građane” uvrstite i nas u ovome dijelu grada. Recimo, pitao sam našega susjeda kako se nosi s bukom, a on mi je odgovorio da ima djevojčicu od dvije godine i da jednostavno ne zna što će s njom. Djetetu je potpuno poremećen život. A i ta djevojčica je stanovnica ovoga grada. Nisam glazbeni kritičar pa ne mogu prosuđivati umjetničku vrijednost nečije izvedbe, ali ne znam komu i čemu treba tolika frenetična halabuka da odjekuje cijeli grad? I Vi se zalažete za takvu glazbu? I mislite da ovo odgovara “svim građanima”? Iz Vašega pisma proizlazi da mi ovdje ne smijemo otići na spavanje prije 23.00 sata, i to 37 dana zaredom. Zar stvarno mislite da se time ne remeti “zasluženi odmor naših građana koji žive u tome dijelu grada”? Očito Vas kao gradonačelnika ne zanima to što neki od Vaših građana imaju obveze vrlo rano, tako da moraju ustati u 4.00 ili u 5.00 sati ujutro.

Moram Vam reći da se čudim kako Vam nisu uvjerljivi moji argumenti u svezi s nemogućnošću života u ovoj našoj kući u tim uvjetima. Zato ponavljam još jednom, ne može se živjeti u kući u kojoj se osjeća užasan “zemljotres” od podne do ponoći tijekom 37 dana zaredom.

Jasno, volio bih da sam mogao prepoznati vašu želju da Mostar učinite veselijim u ovo blagdansko vrijeme (kako sami kažete), ali kako može biti veseo onaj tko mora prisilno bježati iz svoje kuće, i to za Božić kada svi dolazimo kući za taj kršćanski blagdan!

Na kraju molite za razumijevanje i strpljenje. Nakon moga pisma mislio sam da sam Vam uistinu dostatno prikazao nesnošljivu situaciju u kojoj se nalazimo i da ćete uvidjeti da bi tu nešto trebalo mijenjati, a Vi nas molite za strpljenje i razumijevanje škandalozne tutnjave koju i opravdavate. Ponavljam, ne može se imati za nešto razumijevanja i strpljenja što nam ugrožava normalan život. Ovu našu poruku očito niste shvatili kao što bi je shvatio europski gradonačelnik kojemu je stalo do mira i zadovoljstva “svih građana”. Očekivala se barem neka naznaka da Vam nije ugodno što je ovomu dijelu grada učinjeno, i to u ovome razdoblju od Prve nedjelje Došašća do Bogojavljenja, uključivši sve Božićne blagdane. Kao da smo u trijumfalnom dobu bezbožna komunizma!

U nadi da ćete sljedećih godina pronaći na drugom mjestu i u drugo vrijeme pogodnu i prikladnu lokaciju za ovakav “zimski grad”, srdačno Vas pozdravljam.

Prof. dr. don Božo Goluža
urednik Crkve na kamenu