Dvanaest godina od ubojstva Zorana Đinđića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 12. ožujka 2003. u atentatu ispred zgrade Vlade Srbije snajperskim hicem ubijen je Zoran Ðinđić, predsjednik vlade Srbije.

Gimnaziju je završio u Beogradu. Diplomirao je filozofiju 1974. u Beogradu a 1979. doktorirao je na sveučilištu u Konstanzu u Njemačkoj, s tezom "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva".

Privođen je još kao student navodno zbog organiziranja "ilegalnih aktivnosti u studentskoj organizaciji". Nakon što se Willy Brandt, njemački kancelar, zauzeo za njega, umjesto u zatvoru našao se u Njemačkoj.

Radio je u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, u Beogradu, bio zastupnik u tri saziva Narodne skupštine Srbije kao i tadašnje Savezne skupštine SRJ, i kao profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Jedan je od inicijatora 1989. (s još 12 intelektualaca) obnove Demokratske stranke a na Skupštini Stranke 1990. jedan je od osnivača. Siječnja 1994. postaje predsjednik DS. Izvjesno vrijeme 1997. gradonačelnik je Beograda. Tanjug navodi kako je bio arhitekt listopadskih promjena u Srbiji 2000. Od 25. siječnja 2001. do smrti u atentatu predsjednik je vlade Srbije.

Dobitnik je nagrade "Bambi", kao i nagrade fondacije "Polak", za doprinos razvoju demokracije. Objavio je knjige: "Subjektivnost i nasilje", "Jesen dijalektike", "Jugoslavija kao nedovršena država", "Srbija ni na Istoku ni na Zapadu".

Presuda za Đinđićevo ubojstvo obrazložena je na 446 strana i jedna je od najobimnijih presuda koje su ikada napisane u srpskom pravosuđu.

Milorad Ulemek Legija, bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije i Zvezdan Jovanović, pomoćnik zapovjednika jedinice osuđeni na po 40 godina zatvora zbog ubojstva Đinđića i teškog ranjavanja njegovog tjelohranitelja Milana Veruovića.

Na po 35 godina zatvora osuđeni su Aleksandar Simović, Ninoslav Konstantinović, Vladimir Milisavljević i Sretko Kalinić, dok je 30-godišnja kazna izrečena Željku Tojagi, Branislavu Bezareviću, Milošu Simoviću, Milanu Jurišiću i Dušanu Krsmanoviću. Saša Pejaković osuđen je na osam godina zatvora.