Hop! Hop! Igra kolo zemlja cijela!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ne čudim se optužnici protiv Jerke I. – L. i jataka. Ne otvaram odavno u čudu usta na te stvari, ono da mi vilica padne do poda. Stvarno, uopće više ne kažem – jaooo, jesi li vidio ti ovo? A zašto bih kad sam svjestan da stvari tako ovdje hodaju? Samo ludi, glupi, i kod zdravih čula nijemi i slijepi, ne kuže jednostavnu formulu koja je urasla u ovo društvo i izjeda ga kao rak u terminalnoj fazi. Nit' je Lijanović prvi, niti je zadnji, ali je, vrlo moguće, odveo formulu do krajnosti. Formula se zove kruženje javnog novca u prirodi, odnosno bolje reći – kruženje javnog novca u društvu i njegovo smještanje u privatne džepove.

Dakle, ovako… a napominjem, to je samo jedna varijanta kruženja javnog novca u društvu: Ministar sjedi u fotelji, dočepao se funkcije ili su ga na funkciju gurnuli da odradi posao, pa po planu i programu ima neke pare u ministarstvu, te bi pare trebao podijeliti u okviru nekih projekata, on onda to ne podijeli onima koji stvarno imaju najbolje projekte, nego podijeli stranačkim suborcima, njihovoj bližoj i nešto daljoj rodbini, ljudima od povjerenja, poslušenja i poniženja, koji su isto prijavili projekte, ali ti projekti i nisu baš nešto ili su čak izmišljeni, ali nema veze – „papir sve trpi!“ I onda sve ili većina para ode odabranima, koji su odabrani po kriteriju znamo već kakvom.

Tapir sve prpi

Da sve bude „po papirima i pravilima“ ne dijeli se lova direktno, nego prvo ide udruženjima koja su samo paravan za operaciju izvlačenja para i koja kanaliziraju „projekte“, a onda svi ti koji su dobili pare vrate ministru, ovaj put ne preko udruženja, nego preko pouzdanog čovjeka, koji opet može biti član ili šef udruženja, a vrate onoliko keša koliko je dogovoreno. To se zove postotak. Usluga za uslugu. Klasika. Onaj koji nije u tom kolu može revat' k'o magare, onaj koji je u tom kolu ima šutjeti i brojati pare. I glasati i idući put za svog ministra. I njegove. Postotak je majka, postotak je zakon. Nepisano pravilo. Modus vivendi.

Ne čudim se ničemu više, ovo je zemlja koja živi po sistemu „usluga za uslugu“. Ovo je zemlja koja crkava kao bolestan ker pod najezdom parazita. I koja na mnogim mjestima ima pogrešne ljude, jer je ovdje važnije zaposliti nečijega, da bi on zaposlio tvoga, nego da taj nečiji nešto zna ili hoće raditi. Ovo je zemlja u kojoj zbog „usluge za uslugu“ javni novac curi kao da je voda koju slijevaju u onu cjedaljku. Zbog toga je ova zemlja puna „poduzetnika“ koji od 100 milijuna naših para koje dobiju iz proračuna (opet preko nekog ministra) pola podijele sebi i onome koji mu je dao, a pola propadne u poduzetništvu koje nije ništa drugo nego uzaludno lupanje novca, uključujući i kurčenje skupim autima, vilama, dobermanima i svemu što uz to ide.

Only fools and horses…

Zbog toga oni stvarni poduzetnici, ljudi koji bi htjeli nešto napraviti u ovoj zemlji nemaju potporu iz proračuna, nego im otamo samo otežavaju stvari i sisaju ih k'o krpelji koliko god mogu. A sve da bi ovamo radili „usluge za uslugu“. Namještanje poslova, talovi, izravne pogodbe, namješteni tenderi, puna je naša povijest zadnjih godina ovih pojava. I sa desna i sa lijeva, sve silne „usluge za uslugu“, rodbina i prijatelji, jebote, kad malo prokontaš, dobro ova zemlja ikako funkcionira!

I onda se trebam čuditi što su Jerku I. – L., u javnosti odavno provaljenog kao lika koji je, uz mnoge druge, personifikacija svega nevedenoga, opet uhitili? Ni govora! U svemu je najgore što se neću čuditi ni ako ga opet puste. Neću se čuditi ako je opet napravljena proceduralna greška. Neću se čuditi i nemam se pravo čuditi više bilo čemu. Ni jalovom sudstvu, ni trapavom tužiteljstvu, ni pravnoj državi, ni reakciji bilo koga u njoj.

I sigurno se neću čuditi ako svi oni priguzi koji su plesali u njegovom kolu, kao i svi oni koji su nabrzaka prodali dušu za 100 maraka, opet sutra zaigraju na kartu „usluge za uslugu“ u nečijem drugom kolu.

A kako ću se, bolan, čuditi, kad igra kolo cijela Bosna i Hercegovina i samo još rijetki i naivni vjeruju u rokenrol?