Iz pakla u Salakovac

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Preživjeli smo pakao i sam Bog zna što dalje", moglo se čuti u prihvatnom centru Salakovac kod Mostara gdje je 29 osoba, od kojih 8 državljana Bosne i Hercegovine našlo utočište nakon sukoba Izraela i Palestine.

Uvijek se pucalo

Ovdje imaju sve što im je potrebno. Najbitnije je da su preživjeli, kako su kazali, pakao na zemlji i uspjeli spasiti svoju obitelj dolaskom u BiH.

Jedna od njih je i 56-godišnja Sutka el-Barawy, rodom iz Bihaća, koja je 33 godine živjela na sjeveru Gaze.

"Ono što je najbitnije je da smo živi i zdravi i molimo dragog Boga da palestinski narod preživi ovo. Uvijek se pucalo, bilo je miniranja, ali uvijek bih našla mjesto gdje je bilo sigurnije. Uvijek je bilo straha. Ustala sam se i krenula na posao i odjednom je muž došao i rekao – rat", započela je svoju ispovijest.

Kazala je kako su prije granatiranja počeli padati letci iz zrakoplova koji su im poručili da moraju napustiti dom, a za nekoliko minuta dolazile su im i sms-poruke s istim sadržajem.

"Uzela sam ono što mi je najpotrebnije. Svi su bili uznemireni, a ja sam ipak bila sabrana. Usput smo vidjeli užasne stvari. Poslali su nas u jednu školu u koju može stati 1500 učenika, a nas je upisano 9500. U jednoj učionici je bilo po 20 obitelji. Imaš jedno vojničko ćebe na kojem sjediš i nisam to mogla izdržati. Jedna žena mi je uspjela donijeti još dva ćebeta i plin da mogu bebama grijati mlijeko. Vani se kuhalo, gdje se i puca. Četiri sata se čekalo u redu da uzmemo kruh, a vani se granatira. Nije te više strah smrti nego hoćeš li moći dijete nahraniti. Do koljena je plivala kanalizacija u wc-u. Imali smo šator, a muškarci su se vani pokrivali ćebetom na kiši. U  skloništu smo bili 42 dana. Jednog dana je sin samo rekao 'Mama, izaći ćete'. Bili smo gladni, prljavi... Zaista ne znam kako više stojim. Morala sam biti jaka zbog obitelji", kazala je Sutka.

Poruke podrške

Rekla je kako se posebno želi zahvaliti veleposlaniku BiH u Egiptu.

"Bio je za nas kao brat i otac. Jako su nas lijepo dočekali i zahvaljujem se u ime palestinskog naroda", dodala je.

Kaže kako je pred sam polazak osjećala velik pritisak, no čim je sletjela u Sarajevo, kako je kazala, počela je disati.

"Rekla sam djeci 'ne treba vas biti strah, mi smo u svojoj Bosni'", kaže i dodaje da  im je u Salakovcu dobro jer vidi da je dobro i njezinoj obitelji.

"Toplo je, čisto, imamo sve, dobro je i zadovoljni smo, zasad ostajemo ovdje i ne znam što dalje", zaključila je.

Zbog poruka podrške svoju zahvalnost državljanima BiH iskazao je i Ahmed Shaeen, 55-godišnji pedijatar koji je završio medicinu 1995. godine u Tuzli.

"Kad sam vidio poruke podrške iz Sarajeva bilo mi je jako drago i shvatio sam da je svijet još uvijek lijep. Hvala svim ministrima i Vladi BiH, kao i veleposlaniku u Kairu i Turskoj. Dali su sve od sebe da nas spase od genocida koji se događa u Gazi. Svjestan sam koliko je bilo teško izbaviti nas i hvala im za sve", ističe Ahmed.

Njegova budućnost zasad mu je, kako je i sam rekao, nepoznanica.

Poruke Zapadu

"Samo Bog zna što dalje, a ono što ja znam je da nas svi gledaju kao teroriste, a ja svima govorim da to nije točno. Mi smo ljudi kao i svi drugi. Volimo se i volimo sve narode u svijetu, i mi smo ljudi i imamo mnogo zajedničkih stvari", dodaje.

Posebnu poruku imao je za zapadne zemlje, točnije za Ameriku, Britaniju i Francusku.

"Amerika, Britanija, Francuska i ne znam tko još poslali su nam na početku rata četiri ratna broda na obalu kao podršku Izraelu za kojeg znaju da vrši genocid. Želim im reći da im je bolje bilo da su poslali brodove pune sreće sa glazbenicima koji sviraju ljubav, a oni su gledali genocid i ništa nisu poduzeli. To je njihova sramota do kraja života", kazao je kroz suze Ahmed, kojem je u jednom od ranijih sukoba smrtno stradao sin.

"Imam dva sina i tri kćeri, a prošli rat u Gazi, prvi dan ramazanskog Bajrama pala je raketa na našu kuću koja je ubila mog sina. Tada su me htjeli evakuirati, a ja nisam želio jer sam doktor i bio sam potreban svom narodu. Doživio sam mnogo sukoba u Gazi, ali nikad nisam vidio ovo što se događa u ovom ratu", zaključio je Ahmed.

Korisnike prihvatnog centra Salakovac u četvrtak je posjetio i ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sevlid Hurtić.

"Teška tema, teška priča", kazao je na početku svog obraćanja Hurtić.

Bilo je raznih priča

Kako je potvrdio, trenutno u Salakovcu boravi 29 osoba koji su srodnici ili državljani BiH.

"37 osoba je došlo iz Palestine u BiH, a osam osoba je odmah otišlo svojim kućama, dok se njih 29 izjasnilo kako žele doći ovdje. Bilo je raznih priča gdje su sigurnosne agencije govorile da smo mi njih prisilili ovdje i to je čista laž. Želim demantirati sve te zlobne ljude koji su to pričali jer ovi ljudi su se sami izjasnili da žele ovdje i nama je kao ministarstvu koje je preuzelo odgovornost nad njima uz agenciju za strance i osigurali smo im sve uvjete ovdje", naglasio je Hurtić.

Dodao je kako je obveza njegovog Ministarstva korisnicima osigurati krevet, toplu sobu, hrani, lijekove, doktore i toplu vodu što, kako tvrdi, ispunjavaju u punom kapacitetu.

"Oni poslije ovoga mogu ostati ili otići ako imaju smještaj. Ja im ne mogu sugerirati ni jedno ni drugo, ali mogu reći da će imati lakšu prohodnost kad su na jednom mjestu kada se nalaze ovdje jer nam je lakše osigurati im najbolje uvjete. BiH ima i određen broj stanova koji su slobodni za korištenje i imaju mogućnost izjasniti se da žele ići u drugi grad. To je njihova sloboda", istaknuo je te dodao kako će u suradnji s ostalim institucijama i velikom broju djece koja se trenutno nalaze tu osigurati i nastavak školovanja.

Bez polovne robe

Posebnu zahvalnost izrazio je u pripadnicima MUP-a HNŽ jer su korisnici prihvatnog centra u neformalnom razgovoru s ministrom kazali kako se uz njih osjećaju sigurno.

Govoreći o njihovoj budućnosti, Hurtić je kazao kako osobe bez dokumenata prvo trebaju ući u proces njihova izdavanja.

"Agencija za strance će voditi taj proces, njih kao strance koji nemaju dokumente, moraju se javljati i morat će imati kontrolu. Cijeli proces nam je lakši ako su oni na jednom mjestu", kazao je.

Zahvalio se i svim ljudima koji su pomogli i nudili pomoć na bilo koji način, no uputio je apel svima koji na svoju ruku šalju pomoć.

"Imao sam samo jedan uvjet - ne dozvoljavam da se ovim ljudima donira polovna roba! Poznati smo kao humanitarci, ali bolje je kupiti jedne tene i dati ih jednom djetetu nego da čistimo svoje ormare i da ovdje imamo skladište polovne robe. U punom kapacitetu smo spremni pomoći našoj braći", naglasio je.

Hurtić se ponovno vratio na temu smještaja za državljane BiH i njihove srodnike te kazao kako država ima dostupne stanove za obitelji u preko 10 gradova.

"Mi samo čekamo njihovu odluku žele li ići odavde ili ne. Kada kažu gdje žele, tu će biti. Država stoji iza tih stanova i tako će biti. Do nas nije ništa, sve je do njih, a te stanove koristili bi do daljnjeg. Što se tiče zaposlenja, znate da će se morati pokrenuti i tražiti posao. Možda će im se netko i javiti da ih zaposle, ali vidjet ćemo to. U BiH postoje zakoni za prijavu radnika, prijavu stranaca i sva se procedura mora legalno sprovesti kako bi se oni zaposlili", kazao je.

Zašto u prihvatni centar?

Nemalom broju ljudi pomalo nejasno je bilo zašto osobe koje imaju odgovarajuće dokumente i koji su državljani BiH borave u prihvatnom centru u Salakovcu, a ne na adresi stanovanja koja je navedena u njihovim osobnim dokumentima.

"Njih nitko ne sputava u odlasku odavde. Ovdje je 8 državljana BiH. Možda nemaju stanove. Možda imaju obitelji kod kojih je mala kvadratura, a njih je ovdje puno. Mora im se naći adekvatan smještaj. Najprihvatljiviji nam je smještaj u Zenici gdje imamo šest stanova kako bi oni bili blizu jedni drugih jer bi njima život bio lakše", zaključio je.

Za to vrijeme rat se u Pojasu Gaze nastavio, a dogovoreni prekid vatre i puštanje talaca na slobodu odgođeni su za barem još jedan dan, javljaju svjetski mediji.