Kandić i ostali: Civili odvedeni u školu u selu Zijemlje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na suđenju za zločine na području Nevesinja i Mostara, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ispričao je da je po naredbi Zdravka Kandića otišao na zadatak u selo Šarice, a potom na Teleću lastvu, odakle su civili odvedeni u školu u Zijemljima.

Zoran Rajković ispričao je u Državnom sudu da je bio pripadnik Izviđačkog voda koji je bio u sklopu Petog bataljona Nevesinjske brigade, da je zapovjednik bataljona bio Zdravko Kandić, a Dragan Đurđić i Goran Došlo njegovi zamjenici.

U Izviđačkom vodu su, kako je rekao, pored njega bili i Neđo Janjić, Dragan Aćimović, Goran Došlo, Milan Trifković, i Dragan Ivanišević.

Grupa civila na ledini

Svjedok je naveo da je njegov vod naredbe najčešće dobijao od Đurđića i da su bili smješteni u školi u Zijemljima, gdje su jedno vrijeme bile komanda i policija.

Kako je ispričao svjedok, iz zapovjedništva su dobili zadatak da idu u selo Šarice, da tamo ima naoružanih ljudi, te su trebali blokirati klance i spriječiti naoružane ljude da prođu.

''Na jednoj ledini smo vidjeli grupu civila, a oko njih je bila vojska'', rekao je svjedok, navodeći kako misli da je to bio Interventni vod kojim je zapovijedao Ranko Zubac.

Potom je, prema iskazu svjedoka, Dragan Đurđić otišao do tih civila, a oni su se preko njiva vratili prema školi, gdje su vidjeli civile iz Šarica koji su odvedeni u školu u Zijemlju.

''Naoružane ljude u Šaricama nismo našli, niti oružje'', rekao je svjedok.

Svjedok je ispričao da su nakon toga dobili naredbu od Đurđića da idu na Teleću lastvu te da, ako bude napada, blokiraju klanac. Nakon što su došli, prenoćili su, a ujutro su vidjeli grupu civila udaljenu nekih 200 metara od njih te je, kako je naveo svjedok, Dragan Ivanišević pozvao komandu i oni su mu rekli da ih dovedu u školu.

Razdvajanje muškaraca, žena i djece

''Nas četvorica smo ostali, a oni su odveli te civile u školu'', rekao je svjedok te dodao da je nakon tri sata naišlo još civila, koje su oni presreli i odveli ih u školu u Zijemljima.

Pred školom su razdvojili muškarce od žena i djece, te ih, prema iskazu svjedoka, natjerali da uđu u školu, dok su žene i djeca ostali u dvorištu škole.

''Bio sam na ulazu u školu; vidio sam da guraju muškarce, tuku, čuo sam vrisku'', ispričao je svjedok, te naveo da je potom Zdravko Kandić naredio da se pripreme vozila kako bi se žene i djeca odvezli u Nevesinje.

Svjedok je rekao da je tada otišao do kuće Rade Sjerana da se osuši, a po povratku u školu je zatekao samo četiri muškarca kako sjede na podu na kojem je bilo tragova krvi.

''Rečeno je da ih voze za Nevesinje, a kasnije sam čuo da su civili, zarobljeni na Telećoj lastvu, ubijeni u Zijemljima'', rekao je svjedok i dodao da pred školom nije bilo ni žena ni djece, te da su u pratnji kamiona sa civilima prema Nevesinju krenuli Dragan Ivanišević, Milan Trifković te Mladen Popović.

On je ispričao da je nakon toga u školu došla jedna grupa civila iz Gacka, koji su zalutali hodajući po šumama, a njemu je naređeno da ih odveze u Nevesinje.

''Zdravko mi je rekao: 'Vozi i njih''', dodao je svjedok.

Tijekom unakrsnog ispitivanja, Obrane su insistirale da se svjedok izjasni kada je formiran Peti bataljon, što on nije mogao vremenski odrediti.

Marinko Brkić, branitelj optuženog Đurđića, pitao je svjedoka da li je njegov branjenik ikada naredio nezakonito postupanje prema civilima, što je Rajković negirao.

Zatvaranje bošnjačkog stanovništva

Za zločine na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem zapovjedniku Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, njegovom tadašnjem zamjeniku i zapovjedniku Interventnog odjeljenja –Đurđiću, te Ivaniševiću, Došli i Trifkoviću, koji su bili pripadnici Interventnog odjeljenja, kao i Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima rezervnog sastava milicije Mostar, koji su također bili u sastavu Petog bataljona.

Prema jednoj od sedam točaka optužnice, Zdravko Kandić je 24. lipnja 1992. naredio napad, nezakonito uhićenje i zatvaranje bošnjačkog stanovništva zaseoka Šarice u selu Zijemlje, što je izvršio Đurđić s pripadnicima Petog bataljona.

Drugi svjedok, Ibro Omerika, krajem travnja 1992. godine pobjegao je od sukoba u Bijelom Polju kod Mostara u Zijemlje, gdje je imao obiteljsku kuću.

Kako je ispričao, u tom mjestu je bilo mirno do 19. lipnja, kada se Vojska Republike Srpske povukla iz doline Neretve, te nastanila u Zijemlju, zajedno sa civilima Srbima.

Dvije grupe

Njih oko 30 Bošnjaka dogovorili su se da krenu da Nevesinju, međutim, neki su ostali, a krenulo je njih 20.

''Ljude koji su ostali u Zijemlju više nikada nisam vidio, nađeni su u Jasenovom dolu'', rekao je svjedok, navodeći da se radilo o starijim ljudima i djeci.

U selu Kljuna skupili su se i razdvojili na dvije grupe. Jedna, u kojoj je bilo 70 muškaraca, krenula je, prema riječima svjedoka, ka Zijemljima, dok je grupa u kojoj je bio on krenula preko Nevesinjskog polja, ka Veležu.

''Prva grupa je ubijena kod Teleće lastve'', ispričao je svjedok i dodao da su njihovu grupu provela dvojica vojnika Armije BiH do Mostara.

Suđenje se nastavlja 22. veljače, prenosi Detektor.