Logor ''Vojno''

Kordić Jure i ostali: Ranjavanja i liječenja optuženih

Vinko Jurišić kazao je da je radio kao medicinski tehničar u vojnom sanitetu, gdje je Dario Mihalj donesen u besvjesnom stanju 16. rujna 1993. Svjedok je rekao da je optuženi obilno krvario i da je imao ozljede na vratu i gornjem dijelu grudnog koša
Vijesti / Flash | 30. 05. 2022. u 17:53 BIRN

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na suđenju za zločine na području logora ''Vojno'' u Mostaru, svjedoci Obrana govorili su o ranjavanjima i liječenjima optuženih tijekom rata.

Svjedoci su govorili o ranjavanjima optuženih Darija Mihalja, Stanka Škobića i Slavka Golemca, te njihovoj nesposobnosti za vojno angažiranje u određenim razdoblja.

Ratna bolnica na Bijelom Brijegu

Vinko Jurišić kazao je da je radio kao medicinski tehničar u vojnom sanitetu, gdje je Dario Mihalj donesen u besvjesnom stanju 16. rujna 1993. Svjedok je rekao da je optuženi obilno krvario i da je imao ozljede na vratu i gornjem dijelu grudnog koša. Nakon ukazivanja prve pomoći s ozlijeđenim je išao u bolnicu.

''Transport je trajao tri sata do ratne bolnice na Bijelom brijegu'', prisjetio se Jurišić.

Kazao je da je optuženog poznavao i da je čuo da je prebačen kod rodbine u naselju Cim. Jurišić je rekao da mu je na putu do bolnice bila usput kuća gdje je bio optuženi i da je sljedeći mjesec dana svraćao da ga previja, u prosjeku svaki drugi dan, kako bi izbjegao gužvu u bolnici.

Svjedok smatra da Mihalj u takvom stanju nije mogao biti vojno angažiran.

Juri Kordiću, Draženu Lovriću, Dariju Sušcu, Nedžadu Tinjaku, Nuhanu Šikalu, Dariju Mihalju, Stanku Škobiću, Tomislavu Ančiću i Slavku Golemcu se na teret stavlja zatvaranje u logore ''Heliodrom'' i ''Vojno'', progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i ''Kažnjeničke bojne'' Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Pet svjedoka

Na poziv Obrane Škobića pet svjedoka govorilo je o ranjavanju optuženog 1992. i njegovom dvogodišnjem liječenju u Zagrebu.

''Stanko je ranjen od mene par koraka, to je bilo 19. lipnja kad je bilo oslobađanje Bijelog brijega'', prisjetio se Marinko Kolobara, dodajući da je optuženi bio ranjen u nogu i ruku.

On je kazao da je Škobić bio malo u bolnici u Grudama, a da je onda otišao u Zagreb na liječenje. Dodao je da ga nije vidio dvije godine i da ga je vojna komisija poštedila od aktivnosti.

Ivica Škobić i Nikica Zovko, rođak i šura optuženog, kazali su da su više puta išli u Zagreb, u posjetu Škobiću, koji je bio u bolnici, banji kao i kod tetke.

''On je bio na poštedi… Prvi put je došao u četvrtom mjesecu '94, trebalo mu uvjerenje od liječnika. Dovezli ga ja i Nikica Zovko'', rekao je svjedok Ivica Škobić.

Zovko je takođe kazao da je posjećivao i vozio Škobića, navodeći da misli da je bio na poštedi do kraja 1994. godine.

Dragan Glavaš rekao je da je upoznao Škobića 24. lipnja 1992. u bolnici u Grudama, gdje je i sam dovezen dan ranije zbog ranjavanja. Ispričao je kako su nakon sedam dana obojica prebačeni u bolnicu u Zagreb.

''Mjesec i pol do dva smo tamo bili, ja sam prije izašao'', rekao je Glavaš.

Dodao je da je kasnije posjećivao Škobića, koji je boravio kod tetke u Zagrebu, te da su zajedno bili u Čitluku na vojnoj komisiji, nakon čega se optuženi ponovo vratio u Zagreb.

I Škobićeva tetka Danica Lebo potvrdila je da je optuženi boravio kod nje do 1994. a da misli da je ranjen 1993. godine.

''Išao je u Varaždinske toplice u bolnicu, jako mu je bila oštećena ruka i noga'', kazala je Lebo.

Obrane okončale izvođenje dokaza

Na poziv Obrane Golemca, Boris Blagojević, nekadašnji kirurg u ratnoj bolnici u Mostaru, potvrdio je na osnovu medicinske dokumentacije da je bio jedan od liječnika koji je ukazivao pomoć optuženom nakon ranjavanja 30. lipnja 1993. godine.

Blagojević je naveo da je ozljeda Golemca bila u predjelu palca i dlana, te da je od srpnja do listopada 1993. dolazio radi previjanja, vađenja zaostalih predmeta i infekcije koja se pojavila.

Prema njegovim riječima, stanje Golmca je bilo vrlo bolno i nije bio sposoban ni za kakve vojne aktivnosti, iako se mogao kretati. Funkcionalnost njegove ruke, kako je rekao, bila je ''nula''.

Vještak Davorin Kozomara kazao je da Golemac od 15. kolovoza do 2. rujna nije bio u stanju izvoditi pokrete fine motorike ni grube sile.

''Nije mogao koristiti desnu šaku primjenom snage'', naveo je vještak.

Obrane su okončale izvođenje svojih dokaza, s tim da Obrana Ančića nije imala dokaznih prijedloga. Tužiteljstvo se pismeno treba izjasniti da li eventualno ima dodatnih ili dokaza replike, a ukoliko ih ne bude, uslijedit će završne riječi. Nastavak suđenja planiran je za kolovoz.

Kopirati
Drag cursor here to close