Njima su i dva centimetra puno!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Najviše me ljuti kada se ceste nanovo prave, a ne urade ih dobro'', kaže Ivica Pavlović predsjednik udruge paraplegičara i oboljelih od dječje paralize Marko Ravlić, govoreći o arhitektonskim barijerama u Gradu Mostaru te nepristupačnosti javnih prostora i institucija.

Panel diskusija ''Mostar može biti inkluzivan grad'' u okviru Projekta Mostar – Prostori koji pokreću danas je u gradskoj vijećnici okupila nekolicinu gradskih vijećnika, skupštinskih zastupnika i pripadnika nevladinog sektora.

Za razliku od ranijih diskusija ovaj put odgovorni i oni koji trebaju čuti probleme su se pojavili, pojedini su otišli nakon pola rasprave, no nadamo se da su svi pozorno slušali, kako bi mogli i raditi na setu preporuka koji su danas prezentirani.

Kreneš, a ne možeš

''Prepreke su velike, krenuvši od same šetnje gradom, pločnici su grozni, nešto je urađeno nešto ne. Opet ostane nekih par centimetara i ljudi u kolicima se mogu zabiti, ja ih možda mogu prijeći, ali mi treba više snage, ja isto koristim električna kolica i s njima je tu prepreku nemoguće prijeći moram imati na umu koordinate gdje se nalazim i zaobići ondje gdje se može'', rekao je Pavlović u svom izlaganju govoreći o (ne)pristupačnim prostorima, napominjući da su i institucije posebna tema, koji naprave rampe samo radi forme ne poštujući pravila.

''Postoje rampe ali su opasne za život, prestrme ne znam što je opasnije popet se ili spustiti s tom rampom. To je sve samo pro forme da se zakonska stavka odradi'', rekao je Ivica.

Stjepan Šaravanja ispred gradske Službe za komunalne poslove i okoliš služba kaže kako njegova služba obavlja razne vidove održavanja u Gradu, trotoare kolovoze površine i sl., kaže da rade i održavanje s tim da mogu raditi i manje rekonstrukcije.

Kaže kako je istina da održavanje i nije išlo baš tako glatko, no veseli ga da je pokrenuta tema i da se ide u pravcu smanjivanja arhitektonskih barijera u gradu.

Pročitajte još

Zamislite - Krenete u instituciju i ne možete!

''Drago mi je čuti informacije iz prve ruke, koje su dobro potkrijepljene i što bi trebali učini da se te barijere uklanjaju, u jednoj godini se ne može uraditi sve, ali ako budemo predani cilju u izvjesnom vremenu će to biti urađeno'', kazao je Šaravanja.

Šaravanja je poručio da će prema vijećnicima ići prijedlog da se održavanju puteva predvidi iznos koji bi bio za uklanjanje barijera koje su smetnje kretanju osobama s invaliditetom.
 
''Barijere su umanjuju, ali ne na ispravan način. Dva tri centimetra za nas su ništa, ali evo čovjeku u kolicima je velika prepreka'', kaže Šaravanja govoreći kako će se njegova služba dati na raspolaganje da se izbjegnu greške.

Ne izgleda strašno, ali je

A grešaka ima. I nije trebalo otići daleko da se primijeti prva prepreka, odmah na samom ulazu u vijećnicu, jako loše je napravljen prilaz, s visokim nagibom, kojim se Ivica, uz pomoć jedva spustio. Taj nagib ne izgleda strašno, ali osobi u kolicima je strašan. Ta dva centimetra možda ne izgledaju puno, ali jesu.

 
Svojim iskustvom je to potvrdila i Vesna Šunjić, supruga osobe sa sto postotnim invaliditetom ističući kako nema opravdanja, jer sredstva postoje, ne uspiju se ni iskoristiti, postoji i uredba koja regulira način na koji se rubnjaci obaraju. Svi preduvjeti postoje, no svi ih i zanemaruju.

Naida Spužević iz ureda ombudsmana BiH posebno je istaknula kako do danas BiH nema bazu osoba s invaliditetom, što bi za početak doprinijelo poboljšanju njihovog statusa. Važno je napomenuti da su nedavno predstavljene i invalidske iskaznice, koje će nadamo se vlast usvojiti, što će biti dobra osnova za stvaranje baze osoba s invaliditetom.

Istaknula je i podsjetila odgovorne na obvezu suradnje s institucijom ombudsmana jer kako kaže ''samo zajedno možemo postići rezultate, da osobe s invaliditetom uživaju sva prava''.

Druga diskusija koja je izazvala posebne reakcije ticala se sigurnih prostora a govorilo se o nasilju nad ženama i nesigurnim javnim prostorima.

(ne)sigurni prostori i žene žrtve nasilja

Aldijana Trbonja Tule iz Inicijative građana/ki Mostara posebno je istaknula kako su ruševni objekti velika opasnost, jer se tu skupljaju beskućnici, ovisnici, pa čak i djeca imaju egzibicije, što može završiti kobno.

Kao nesigurnost na javnim prostorima ističe i huligansko ponašanje, jer kako kaže ne treba svaka osoba gledati kada je koja utakmica u bilo kojem sportu i po tome planirati svoj dan.

Slabo osvijetljena mjesta u gradu potiču uznemiravanje i nasilje na javnom prostoru, smatra Trbonja Tule. 

Ilijana Miloš iz Ureda komesara policije MUP-a HNŽ-a govorila je o sigurnosti u gradu, odnosno o onome što policija radi i može uraditi.

Kao najveći problem istaknula je kada žena žrtva nasilja odustane od svjedočenja, te smatra neutemeljenim napada o tome da se ništa ne radi.

Istaknula je da su nakon događaja u Gradačcu povećane prijave i više se izriču zaštitne mjere. O prisustvu policije na terenu, što su panelisti na diskusiji isticali navela je kako policijskih službenika nedostaje, što svi znaju, ali da su prvi prijemi i obuke krenule. Istaknula je i aktivne 43 sigurnosne kamere na prostoru grada koje nadzire Operativni centar u Mostaru 24 sata, te da rade na praćenju negativnih pojava koji ugrožavaju sigurnost.

Politika kriva

Sudionici su čak i isticali potrebu pozornika koji bi odmah mogao reagirati na nasilje ili bilo što nepravilno što uoči na javnom prostoru. Sudionici su MUP-u predlagali i postojanje osobe od povjerenja.

Aldijana Trbonja Tule navela je da u gradu postoje dvije civilne educirane osobe od povjerenja, koje su prošle edukaciju. Prije slučaja u Gradačcu nije bilo izricanja zaštitnih mjera,a možda jedna do dvije godišnje, a zakonski postoji šest zaštitnih mjera.

Najrjeđe su nadležni izricali mjere socijalnog tretmana ili liječenja od ovisnosti, a posebno je skrenula pozornost da institucije prvenstveno policija i tužiteljstvo nakon izricanja mjere pritvora imaju mjesec dana da se pronađu svi dokazi o zlostavljanju iako žrtva odustane od iskaza, da se postupak može pokrenuti.

Pročitajte još

Zašto HNŽ ima najmanje izrečenih mjera prema nasilnicima?

''I na kraju nije policija kriva za ovo, mi znao zbog čega smo došli u situaciju da nema policajca. Fali nam 300 policajaca. Velik broj inspektora za dvije godine ode penziju za to je odgovorna politika i to treba reći. Policija radi koliko radi u referalnim mehanizmima koji postoje od 2002. godine'', kazala je Aldijana Trbonja Tule.

Posljednja panel diskusija o prostorima za učenje donijela je inspirativnu priču Dženana Huseinspahića iz Udruženja Sunce Mostar, koji je uz sve prepreke koje imao, počevši od škole, međuvršnjačkog nasilja i osporavanja društva uspio završiti osnovnu i srendju školu, gdje su pored svih arhitektonske barijere prve koje se sretnu. Sada je druga godina ekonomskog fakulteta, išao je na work and travel program u Ameriku, a svojim primjerom može i želi biti primjer svima da se uz sve prepreke može uspjeti.

Nemojte samo slušati, radite

Problema i tema u kojima kaskamo je puno, danas su kako je rečeno na panelu 'odškrinuta vrata', čini se pandorine kutije, jer kada se zagrebe ispod svake površine, ispliva more problema.

Marijan Tustonja iz Ureda za studente s invaliditetom u Mostaru s ovog panela pozvao je nadležne da ne ostane sve samo na riječima i projektu nego da se zada rok od godinu dana i da se počnu ispunjavati barem spomenute preporuke.