Obilježena godišnjica drugog masakra na Markalama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Građani i dužnosnici Sarajeva i BiH, rodbina i prijatelji, polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe prisjetili su se Sarajlija koji su ubijeni na današnji dan 1995. godine, u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64, kod ulaza u Gradsku tržnicu.

Okupili su se i prisjetili drugog masakra na pijaci "Markale", u kojem je ubijeno 43 Sarajlija, dok ih je 84 lakše i teže ranjeno.

Danas je položeno cvijeće i pročitana imena smrtno stradalih Sarajlija. Među prisutnima bio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, potpredsjednik FBiH Milan Dunović, kao i gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka.

Među 84 ranjene osobe tog dana bila je i Amerisa Ahmetović.

"Imala sam 16 godina. Tu sam ostala bez noge. To je bila tuga, bilo je strašno. Svaki put osjetim istu bol. To je najteže što se ikome moglo desiti. Mi, koji smo tada izgubili nekog asvog ili neki dio tijela znamo kako nam je danas živjeti", poručila je Ahmetović.

Od države, kako je kazala, nema podršku.

"Nisam zadovoljna stanjem za sve civilne žrtve rata. Znam da nam je svima isto. Nemamo pravo na ortopedsko pomagalo dostojno čovjeka. Mi imamo proteze iz '41. godine. Primanja koja dobijamo su minimalna i nisu nam dovoljna za život", pojasnila je Ahmetović.

Rasim Koso je također, preživio drugi masakr na pijaci "Markale".

"Ovdje je tog dana bilo puno naroda koji je tražio nešto od prehrane. Došao sam oko 11:15 sati. Vidio sam šta se dogodilo. Bilo je užasno, ruke, glave...Stajao sam kao da nisam ranjen, a moje cipele su bile pune krvi. Stavili su me u auto, bijeli caddy, ubacili su me na dvije mrtve žene", prisjetio se Koso.

Ovo mjesto kod Tržnice, kako je kazao, treba se zvati Trg civilnih žrtava rata.

Damir Malagić jedan je od onih koji su preživjeli masakr kod Tržnice. Te 1995. godine imao je samo 15 godina.

"Izgubio sam dva druga. Radio sam u tržnici, prodavao sam svijeće. Njih dvojicu sam ispratio do vrata. Otišli su, a ja sam ostao. Obojica su poginula. I ja sam mogao poginuti, ali ostao sam na vratima. Bacila me detonacija", ispričao je Malagić.

Slike od tog dana, poginulih i ranjenih ljudi, poručio je, proganjaju ga i dan danas. Kako je kazao, nikada, nakon tog događaja, nije imao podršku državnih institucija.