Od srednje klase do srednje žalosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Stručnjaci su se manje – više usuglasili zašto su izumrli dinosauri. Planet je pogodio veliki asteroid, sručio se na zemlju kao meteor, a golema eksplozija podigla je ogromnu količini dima i prašine. U novonastalim izmijenjenim uvjetima življenja golemi stvorovi jednostavno nisu imali šanse. Nisu oni baš odumrli odmah, nije ih sve odmah zbrisalo, u agoniji i patnji kroz naredne godine, u nepovoljnim okolnostima, bez hrane u količinama na koje su navikli, oni su polagano izblijedjeli.

Srednja klasa je, kažu, nekoć bila moćna i brojna. Stručnjaci su danas uglavnom složni – srednja klasa izumire! Čak i u zapadnoj Europi gdje je i ranije bio kapitalizam, slažu se analitičari da je srednji sloj društva na aparatima. A kažu da je i kod nas srednja klasa bila nekoć velika i razvijena. Sad znamo da to više nije. Pogodila i nju katastrofa, novi uvjeti življenja guše je baš kao nekoć onaj asteroid dinosaure.

Neki se vjerojatno i sjećaju obitelji u kojoj su lijep posao imali i mama i tata, obitelji koja je imala kuću ili stan, čak i vikendicu na djedovini, obitelji koja je imala automobil kupljen nov, obitelji koja je išla svake godine na more barem sedam dana, pa onda u planinu preko zime, obitelji koja je imala uvijek i na stolu i u frižideru. Obitelji koja je mogla i uštedjeti. Naravno, europska srednja klasa naspram one naše bila je moćnija, imala je više novca, vozila je bolje automobile i ljetovala i po mjesec dana. Naša je imala niže standarde, gurali su je ljetovanje i zimnica preko sindikata, čekovi na poček i baka – servis, ali i naša srednja klasa imala je ono što i zapadna varijanta – imala je šansu i mogućnosti za razvoj, za napredovanje, za zadovoljstvo u životu. Srednja klasa imala je vremena za sebe i za prijatelje. Spavala je mirno.

Je li ovo ta budućnost koju smo htjeli?

Naša srednja klasa iznikla je u našem socijalizmu, ma koliko mi sad šutjeli o tome. Ona je ipak jasno davala poguranac demokraciji u onim danima velikih demokratskih promjena. Naime, bila je dovoljno školovana da skuži kako stari sustav gubi dah i uopće gubi smisao i kako je vrijeme za iskorak. Da je znala da će je taj iskorak koštati koliko već košta, bojim se da bi, da opet može, srednja klasa sad dvaput razmislila. Jer upravo je srednja klasa stradala najviše u ovoj našoj tranziciji. Pala je kao žrtva vlastite zablude da se u nas tek tako može skočiti iz jedne dimenzije društva u drugu. Pala je na nevjeri da mi znamo ići samo demonskim skokom u bolju budućnost.

Što, dakle, ono bješe srednja klasa? I u nas je, kao i napolju, srednja klasa kvalificirana radna i intelektualna snaga, ona koja društvo vuče naprijed. Nalazi se između onih koji su u vrhu društvene hijerarhije, dakle onih koji upravljaju - i onih niskokvalificiranih koji su gorivo društva. Automobilskim rječnikom – srednja klasa je sve ono u automobilu što ga čini ugodnim oku, udobnim za vožnju i sigurnim u svakoj situaciji.

Srednja klasa su ljudi koji žive od svog znanja jednako kao i od svog rada. Srednja klasa više zarađuje i više troši, ali iako nije previše rastrošna i zna što znači štedjeti, ona najviše čini da „money go round“. Ona cijeni rad, ali isto tako želi da joj se taj isti rad cijeni. Ona voli posao, ali isto tako zna cijeniti samu sebe i svoje dane odmora. Srednja klasa ima snove, ali zna da se oni ostvaruju polako i radom, a ne na brzinu i na sumnjiv način.

Ona je, rekli smo, školovana i njezin rad se cijeni i on košta. Ali, ona zato uzvraća novim idejama i kvalitetnim rješenjima. Ona čita knjige, ona sluša muziku, ona gleda filmove, ona radi na svom stručnom, ali i općem znanju, ona briljira u kvizovima. Ona od života ne očekuje više nego se može izboriti, ona poštuje zakone, ona odgaja djecu da budu pošteni, brižni i humani.

Nije vrijeme od tihe vode

Ona ne galami i ne busa se u prsa. Srednja klasa ne kupuje dva broja veće auto samo zbog zavisti susjeda, ona ne kupuje mobitel koji joj ne treba, nego onaj koji treba rjeđe puniti. Ona je racionalna i samoreklama lažnim vrijednostima nije joj svojstvena. Ali, s vremena na vrijeme i ona zna za užitak, za opuštanje, s vremena na vrijeme i ona baci novac tu i tamo na neku glupost. Money must go round! No, ona u kredite ulazi samo ako mora i za stvari koje traju. Ona se ne zalijeće na žutom da bi prošla kroz crveno, ona poštuje zakone i pravila, ona ne gazi travu, ona plaća režije, ona smeće baca u kontejner. Ona prvo poseže za racionalnim objašnjenjem, pa onda pokušava reagirati. Ona na izborima ne glasa za nitkove.

Eto, sad vam je jasno da je srednja klasa u nas na umoru. Jednostavno, iako joj je nazivno kapitalizam morao najviše odgovarati, ona je u ovom našem divljem kapitalizmu najviše stradala, a ne odgovara joj ni kriza kapitalizma napolju. Skupa s padom srednje klase pale su i društvene norme. Pokvarili smo se. U društvu koje funkcionira kao ovo naše malo je mjesta za one koji su zadržali navike i norme srednje klase ili za one koji ih hoće vratiti. Nije da ih nema, ali su rijetki i sve su rjeđi. Oni i dalje vuku dosta toga, ali je balast koji treba vući danas veći nego ikada. Da bi danas bio na nivou srednje klase nekad, ti moraš raditi više nego nekad. Da ne kažemo da nema više ni sindikata, ni zimnice, ni ljetovanja. Da nema više džabe ni u stare babe. Da ne spominjemo da su oni koji se nisu prilagodili ili im nisu dali da se prilagode, a mnogo ih je, sišli u nižu klasu. Koja se kod nas počela omasovljavati i rasti do razine pucanja. Da, to je klasa onih koji nemaju, a koji su imali.

Imitacija življenja

Što se dogodilo s našom srednjom klasom? Pomelo ju je k'o dinosaure! Iako pripadnici srednje klase nisu bili dinosaurskih dimenzija, oni su najviše zbrisani. Iako su se doimali upravo fleksibilni, kompaktni, sposobni za primiti udar, oni su udar najgore primili. Udar je bio jak, pomeo je sve ono u što je srednja klasa vjerovala – ekonomiju, školu, razum, proizvodnju, razvoj i planiranje. Kao što dinosauri više nisu imali visoke paprati i visoka drveća kao hranu, tako je i srednja klasa izgubila zemlju visokih ciljeva, zemlju nekog plana i programa, izgubila je zemlju radnih mjesta, zemlju velikih poduzeća, izgubila je i gradove.

U novonastaloj situaciji, u kojoj su se najbolje snašli oni koji nisu imali što izgubiti i oni koji nisu zatrli iskonske nagone, srednja klasa je stradala i zato jer je, uljuljana u svoju veličinu, ali tako krhka u svojoj ovisnosti o sustavu, izgubila vremenom kandže i očnjake. Jednom kad je sustav nestao i nastao metež, primarni nagon za opstankom izbacio je u orbitu jedne, a potamanio one druge. One koji su imali što izgubiti i koji su zaboravili ujedati. Uostalom, još u ona vremena pjevalo je Dugme – Ovdje kome ne porastu zubi, kukala mu mati!

Nakon svega, danas imamo imitaciju srednje klase u kojoj ima svega i svačega. Ljude koji voze stara, nečija davno nova kola, koji stoje u redovima za kredite kojima spajaju kraj s krajem, ljude koji samo životare od prvog do prvog, bez kulturnog i duhovnog uzdizanja, ljude koji su razočarani i nervozni i ljude koji strahuju za svoju djecu i njihovu budućnost. Ljude koji se sjećaju i koji još uvijek ne vjeruju da se ovo moglo dogoditi. I koji se zato liječe antidepresivima. Današnja imitacija srednje klase je ona koja ima bilo kakav posao. Današnja imitacija srednje klase je imitacija zato jer je pristala ne biti više ono što je bila. Pristala. Točka.