Pitali smo rudare: 'Rušenje tornja je vandalizam za Mostar'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Rušenje tornja predstavlja vandalizam za ovaj Grad'', tim riječima je Lovre Krešić, posljednji tehnički direktor Rudnika mrkog uglja 'Mostar', komentirao rušenje tornja nekadašnjeg rudničkog kompleksa u Mostaru.

Krešić je mišljenja kako je rušenje ovako skupe građevine čin za svaku osudu, te je Grad, kad ga već nije htio prenamijeniti u druge svrhe, trebao zadržati toranj kao simbol nekadašnjeg vremena.

''Mogli su preseliti Vatrogasni dom u taj toranj i lokaciju dati vatrogascima, zamislite koliko bi im to značio. Ali ne, kod nas dođu divljaci i ruše kako im odgovara. Naprave zgradu, prodaju stan i uberu lovu. Danas su u Mostaru, sutra u Njemačkoj'', govori za Bljesak.info Krešić koji se ovim poslom bavio 41 godinu.

Mostarski rudnik proizvodio je ugalj za široku potrošnju, te je grijao čitavo područje Hercegovine i dio Crne Gore. Iako je slovio za manje opasan rudnik, u odnosu na one u Bosni, Krešić se prisjeća kako ni rudari u Mostaru nisu bili pošteđeni nesreća i masovnih stradanja prilikom rada.

''Na gornjem šahtu nekadašnjeg rudnika, koji je bio povezan s drugim šahtom pored tornja, između kojih je strujio zrak i jamu napajao svježim zrakom, poginuo je 1945.godine moj otac, dok je masovnih nesreća najviše bilo u staroj jami, koja je bila na mjestu današnje zgrade Elektroprivrede'', sjeća se Krešić.

Nekadašnji tehnički direktor govori kako je 1925. i 1926. godina ostala zapamćena po velikim provalama vode, jer je mostarski rudnik bio bogat viškom vode, te dodaje kako su se često nosili i s pojavom požara te trovanjima dimom.

Za mišljenje o rušenju tornja u Mostaru kontaktirali smo i nekadašnjeg rudarskog nadzornika, Lazu Đurđevića, koji je u Rudniku mrkog uglja "Mostar" radio 40 godina, no koji nažalost, zbog lošeg zdravstvenog stanja, nije bio u mogućnosti dati komentar.

S Lazom smo imali priliku razgovarati prije nekoliko mjeseci, kada se, na predstavljanju knjige priča o rudarima 'Mostarski rudnici', unatoč tome što je radio težak i za život opasan posao, s radošću prisjetio trenutaka koje je proveo u rudniku.

''Poslovi su bili teški i opasni, a s obzirom na to da sam ja sam bio jedan od vodećih ljudi, imao sam obavezu odgovarati za ljude. Posebno se sjećam Dana rudara koji se slavio 21. prosinca i tad bi se sastajali i imali organizirano natjecanje po grupama. U ta doba su bili nagrađivani najbolji rudari i obično bi dobivali 13. plaću'', govorio je tom prilikom umirovljeni rudar.

Rudnik mrkog uglja 'Mostar' prestao je s proizvodnim pogonima 1985.godine dok je površinski kop, na kojem se vršila eksploatacija uglja, prestao raditi pred rat kad je već i bio pred kraj sa zalihama, te je bilo potrebno više rezervi da bi mogao opstati.

Podsjećamo, rušenje mostarskog tornja predviđeno je u petak, 8.srpnja, od 17 do 18 sati, te će na nekadašnjem rudničkom kompleksu biti sagrađen stambeno poslovni kompleks Oaza.

Na upit koliko je danas to područje uopće sigurno za gradnju bilo kakvog projekta, a naročito stambene zgrade, umirovljeni rudar Krešić kratko odgovara : 'Zavisi tko radi. U naše divljake nemam povjerenja'.