Polovica tužitelja za ratne zločine u 2020. provela u sudnici manje od deset dana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tijekom prethodne godine, 15 tužitelja Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine koji rade na predmetima ratnog zločina u sudnicama se pojavilo manje od deset puta, dok pojedini tužitelji nisu imali ni jedno ročište, niti su imali predmete pred Državnim sudom, pokazuje analiza.

Prema evidencijama novinara Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), tijekom 2020. godine tužitelji koji rade na predmetima ratnih zločina podigli su samo 15 optužnica. Od toga su dvije optužnice prebačene u sudove u Brčkom i Prijedoru jer nisu bile dovoljno složene, dok je Sud BiH odbio jednu optužnicu. Najmanje trojica optuženih tijekom protekle godine su nedostupni domaćem pravosuđu.

U Odjelu za ratne zločine Tužiteljstva BiH raspoređeno je 29 tužitelja, a na ovim predmetima rade i dva tužitelja iz drugog odjeljenja.

Tri tužitelja Tužiteljstva BiH, koja su, prema stranici ove institucije, raspoređena u Odjelu za ratne zločine, nisu imala ni jedno ročište. Od ova tri tužitelja, jedan je, prema informacijama do kojih je došao BIRN BiH, na višemjesečnom bolovanju.

Novinari BIRN-a BiH prate sve predmete ratnih zločina pred Državnim sudom od trenutka početka suđenja, odnosno ročišta na kome se čita optužnica i iznose uvodne riječi. BIRN BiH ne prati procesna ročišta kao što su ročišta za određivanje pritvora, potom obnovljena suđenja ukoliko se na njima ne saslušavaju novi svjedoci, kao i ročišta za izjašnjenja o krivnji.

Tužitelji Miroslav Janjić i Mirza Hukeljić, prema ovoj analizi, nisu imali niti jedno ročište, kao niti jednu podignutu optužnicu za ratne zločine. Tužitelj Hukeljić je na dva ročišta mijenjao kolegu. Janjić i Hukeljić nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH za komentar.

Hukeljić, za kojeg je na stranici Tužiteljstva navedeno da radi u Odjelu za ratne zločine, prošle je godine za BIRN BiH rekao da u svom zaduženju nema nijedan predmet ratnog zločina u bilo kojoj fazi postupka.

Tužilac Hukeljić je jedan od postupajućih tužitelja koji su radili istragu o nabavci 100 respiratora 2020. godine, tijekom pandemije koronavirusa.

Olivera Đurić bila je na jednom ročištu u predmetu protiv nedostupnog optuženog, a prethodne godine nije podigla ni jednu optužnicu.

Vedrana Mijović i Zorica Đurđević imale su najmanje po pet ročišta, a tužitelji Sanja Jukić i Edin Muratbegović po tri. Senad Osmić se pojavio dva puta u sudnici u jednom predmetu koji vodi, a što su pratili novinari BIRN-a BiH, kao i Izet Odobašić.

Mijović, Đurđević, Osmić i Odobašić tijekom 2020. nisu podigli ni jednu optužnicu, dok su Jukić i Muratbegović podigli po jednu optužnicu. Optužnica koju je sačinio Muratbegović je odlukom Suda BiH proslijeđena u Brčko zbog manje složenosti predmeta.

Osim ratnih zločina, Mijović također radi i na drugim predmetima.

Jedan od tužitelja, koji nije htio biti imenovan i koji je, prema analizi, bio na malom broju ročišta u suđenjima pred Sudom BiH, kaže da se radi o objektivnim okolnostima jer su predmeti u kojima zastupa veliki, odnosno s velikim brojem  optuženih, i ta suđenja nisu nikako zakazivana zbog pandemije COVID-19. Navodi da je veliki problem dugotrajnost postupaka i da suđenja traju od dvije do šest godina u prvom stupnju i da tužitelji moraju imati vrijeme i za nove istrage i predmete, a svako ročište u sudnici traži pripremu.

“Kad smo već kod vrednovanja rada tužitelja u vezi sa suđenjima i sudjelovanja na  suđenjima, treba naglasiti da u kriterijima nema vrednovanja tog rada ni na koji način. I ne samo to, nijedan akt prema Sudu u vezi s procesuiranjem se ne vrednuje – prijedlozi za pritvor i druge mjere nadzora, osiguranje dokaza, ekshumacije, pretresi i druge naredbe koje zbog njihovog karaktera i utjecaj na prava i slobode traže odluku suda – a suci su vrednovane za svaki akt u vezi prijedloga tužitelja”, navodi ovaj tužitelj.

Od sedam tužitelja koji su imali pet i manje ročišta na suđenjima za ratne zločine, samo je jedan odgovorio na upit BIRN-a BiH.

Tužitelj Ćazim Hasanspahić i Saša Sarajlić postupaju svaki u po jednom predmetu, a tijekom 2020. godine su bili oko sedam puta u sudnicama Suda BiH na suđenjima koja su u tijeku.

Sarajlić kaže da ima predmet s pet optuženih i isto toliko branitelja, u kojem nije bilo ročišta zbog odluke Suda BiH da se neće održavati suđenja s velikim brojem optuženih zbog epidemioloških mjera. Hasanspahić i Sarajlić nisu imali podignutih optužnica za ratne zločine u prošloj godini.

Oba tužitelja vode i druge predmete, pored ratnih zločina.

“Pandemija i Sud određuju dinamiku suđenja”

Na manje od deset ročišta bili su Vladimir Simović, Enisa Adrović i Ahmed Mešić, koji vode po jedan predmet, odnosno dva u slučaju Simovića.

Simović je podigao optužnicu protiv Brane Petkovića, koji je državljanin Srbije, Mešić je podigao optužnicu protiv osam osoba za zločine počinjene u Ključu, dok Adrović nije imala novih optužnica.

Tužiteljica Adrović kaže da podaci o broju ročišta na koje je dolazila nisu točni i da je bila na onoliko ročišta koliko ih je bilo zakazano.

“Ravnopravno radim na dva referata, kao ni jedan drugi tužitelj, s obzirom da nemam tim za dva referata, pa sam, pored ostalog, prinuđena da sama kucam optužnicu od preko 100 stranica, kao što je bio slučaj. I to suđenje je teklo u protekloj godini i nije ni blizu završetka. Norma za prošlu godinu, unatoč pandemiji, jeste oko 130 posto, što znači da bih dobila ocjenu i za prošlu godinu ‘izuzetno uspješna’, što je moja ocjena otkad postoji ocjenjivanje”, odgovara Adrović.

Tužitelj Mešić u odgovoru na upit kaže da je prošla godina bila godina u kojoj su se svi morali prilagođavati, ali su, bez obzira na to, početkom i u zadnjoj polovici 2020. zakazivana ročišta. On osporava evidenciju novinara BIRN-a BiH, prema kojoj je u 2020. godini bio na manje od deset ročišta.

“Uvidom u moj dnevnik i evidenciju koju sam krenuo voditi tijekom 2020., prisustvovao sam najmanje 17 puta ročištima na Sudu”, odgovara Mešić, dostavljajući spisak predmeta, među kojima je gotovo deset puta bio na procesnim ili ročištima u drugostupanjskom postupku.

Simović za BIRN BiH kaže da ne vodi evidenciju ročišta, počev od kraja 2013. do 2020. godine, ali da se radi o stotinama ročišta, te je siguran da je “po broju prisustva glavnim pretresima pred Sudom BiH među najopterećenijim tužiteljima Tužiteljstva BiH” na Odjelu za ratne zločine od 2013. do sada.

“Iako pristup sudskim ročištima visoko vrednujem i smatram podjednako bitnim istražnim aktivnostima, on uopće ne govori ništa o radu i normi tužitelja. Posebno što dinamiku ročišta diktira Sud. I posebno se to odnosi na 2020. godinu i situaciju uzrokovanu COVID-om 19”, kaže Simović.

Navodi da je i u prošloj godini, kao i ranije, imao normu od više od 100 posto, s optužnicom za ratne zločine koja uključuje preko 20 ubijenih žrtava i predmetom koji ima skoro 150 svjedoka. Prema njegovim riječima, iako je Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV) donijelo odluku da neće ocjenjivati za 2020. godinu, on ima elemente da i za prošlu godinu dobije ocjenu pet, kao i za prethodne.

BIRN BiH je ranije pisao da je, nakon popuštanja mjera uvedenih zbog pandemije uzrokovane korovirusom, počelo zakazivanje pojedinih suđenja u određenim sudnicama koje osiguravaju distancu, ali da se još uvijek neće voditi suđenja s velikim brojem optuženih, kojih je više od 15 pred Sudom BiH.

Deset mjeseci od proglašenja pandemije koronavirusa, početkom 2021. Sud BiH je, nakon što su u najvećoj sudnici postavljene plastične pregrade, ponovo počeo zakazivati suđenja s većim brojem optuženih za ratne zločine.

Negativna percepcija oštećenih u javnosti zbog dugotrajnosti postupaka

Između deset i 15 ročišta u 2020. godini su imali tužitelji Marijana Čobović, Džermin Pašić, Eldina Biuk, Ibro Bulić, Adis Nuspahić, kao i Igor Dubak.

Čobović je podigla optužnicu protiv Neđeljka Popovića, državljanina BiH i Srbije koji je nastanjen u Pančevu, Dubak je podigao optužnicu protiv sedam osoba za zločine počinjene u Donjem Vakufu, dok Pašić, Biuk, Bulić i Nuspahić nisu imali optužnica.

Čobović, koja je imala tri predmeta i najmanje 15 ročišta te još jedno na kojem je bila zamjena, za BIRN BiH navodi da je prisustvovala na onoliko ročišta koliko ih je Sud BiH i zakazao. Kako kaže, zastupa predmete u kojima je pet i više optuženih, te zbog epidemiološke situacije izazvane virusom COVID-19, suđenja u predmetima u kojima je veći broj optuženih, u jednom periodu nisu održavana.

“S obzirom da ste kao novinar došli do podatka da sam 15 puta prisustvovala ročištima u predmetima koje zastupam pred Sudom BiH u prošloj godini, onda vjerujem da ste došli i do podatka da je Sud BiH u tim predmetima i zakazao ročišta isto toliko puta, i da je Sud taj koji određuje dinamiku suđenja”, govori ona.

Tužiteljica Biuk kaže da se njeni podaci o prisustvu ročištima slažu s podacima BIRN-a BiH, pojašnjavajući da tužitelj ne odlučuje o zakazivanju ročišta niti o dinamici suđenja, te da je Sud taj koji zakazuje ročišta.

“U 2020. godini sam imala tri predmeta u suđenju, i na sva ročišta u svojim predmetima idem osobno ja, sve svoje druge obveze prilagođavam zakazanim suđenjima, jer smatram da samo tužitelj koji je proveo istragu i podigao optužnicu istu može adekvatno i na najbolji način zastupati pred sudom”, navodi Biuk.

Ona smatra da zamjene tužitelj u suđenjima, ukoliko se dogode, moraju biti isključivo iz opravdanih i važnih razloga, dok službena putovanja i seminare ne smatra važnim razlozima za zamjenu na suđenju.

Kako navodi, suđenja u predmetima ratnih zločina predugo traju, ali na to tužitelji ne mogu utjecati jer je to u isključivoj nadležnosti Suda, tako da broj suđenja kojima prisustvuje tužitelj nije mjerodavan za ocjenu njegovog rada. Ne može se tužitelj pripisivati nešto što nije u njegovoj nadležnosti i na taj način stvarati percepciju u javnosti o radu ili neradu tužitelja, dodaje ona.

Tužilac Pašić, koji je raspoređen u dva odjela Tužiteljstva BiH, kaže da razlozi broja pristupa ročištima odgovaraju broju glavnih pretresa koje je zakazivao Sud BiH, a koji je, prema njegovom stavu, nerazumno i neopravdano mali.

“Ovaj stav sam u kapacitetu potapajućeg tužitelja u više navrata iskazao na  održanim ročištima i zahtijevao održavanje većeg broja pretresa u kraćim vremenskim periodima, što apsolutno odgovara obveznom standardu suđenja u razumnim rokovima i interesima izvođenja dokaza optužnice”, navodi Pašić i dodaje da zastupanja optužnice u predmetima moraju biti prioritet u radu svakog tužitelja i sve druge obveze ne mogu biti u prednosti, izuzev službenih obveza koje ne trpe odlaganje.

Prema njegovom mišljenju, norma od 20 ili 30 ročišta tijekom kalendarske godine nije dovoljna za jednog tužitelja, ali se mora uvažiti činjenica da ona ovisi od rukovođenja glavnim pretresom, odnosno rasporeda zakazivanja koji određuje Sud.

Kaže da su neshvatljiva postupanja Suda tijekom proglašenja pandemije na globalnoj razini, da – i pored svih kapaciteta kojima Sud raspolaže – u pojedinim predmetima ratnih zločina, naprimjer u predmetu “Štrpci”, gdje je deset optuženih, nije održan niti jedan glavni pretres, dok je u predmetu “Paravac i ostali” saslušano samo šest svjedoka.

“Percepcija javnosti, a naročito oštećenih, u opisanim okolnostima mora biti izrazito negativna, ne samo u postupanju tužitelja već i sudskih vijeća koja rukovode glavnim pretresima, koje kroz dosadašnje iskustvo smatram najodgovornijim za dugotrajne postupke u predmetima ratnih zločina”, dodaje Pašić.

Bulić nije odgovorio na upit, dok su Dubak i Nuspahić kazali da je glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić poslao odgovor i da nema potrebe da svaki pojedinačni tužitelj dostavlja odgovore. Nuspahić je dodao da ročišta pred Sudom ne zakazuje tužitelj, nego isključivo Sud, i iz tog razloga tužitelj nema nikakvoga utjecaja na broj suđenja u konkretnom predmetu.

Tužitelji nisu ovlašteni da samostalno istupaju u javnosti

Između 15 i 20 ročišta imali su tužitelji Vesna Ilić, Ivan Matešić, Mersudin Pružan, Dževad Muratbegović i Behaija Krnjić. Matešić i Pružan imali su po tri predmeta, Ilić i Muratbegović po dva, a Krnjić jedan.

Ilić je 2020. optužila Branislava Gavrilovića, koji je, prema Tužiteljstvu BiH, nastanjen u Beogradu i državljanin je Srbije, i ovu optužnicu je Sud BiH proslijedio u Prijedor. Pružan je podigao dvije optužnice, za zločine u Foči protiv Ranka Radulovića, koji je državljanin Crne Gore, i protiv Spomenka Novovića i Borislava Pjane, također za zločine u Foči. Matešić je optužio devet osoba za zločine u Novoseocima kod Sokoca, Muratbegović je podigao optužnicu protiv Mileta Ujića za zločine u Rogatici, dok Krnjić nije podigao ni jednu optužnicu.

Pružan je u odgovoru na upit uputio BIRN BiH na Odjel za odnose s javnošću, jer tužitelji, kako navodi, nisu ovlašteni da samostalno istupaju u javnosti. S druge strane, tužitelj Muratbegović kaže da je, prema svojim evidencijama, imao 21 ročište te da broj nije veći zbog perioda kada suđenja nisu nikako zakazivana zbog koronavirusa.

“Uvijek dajem prednost glavnim pretresima u odnosu na druge zadatke. Tužitelja mora imati svoj plan rada. Tužitelj mora da prisustvuje glavnom pretresu, na kojem ga ne može zamijeniti, osim neko od tužitelja, stručni suradnik ili istražitelj. Mene ne interesira percepcija javnosti, norma tužitelja, kao i broj ročišta mojih kolega tužitelja. Mene interesira da objektivno, stručno, zakonito i po svojoj savjesti radim na predmetima na kojim sam zadužen”, navodi Muratbegović, dodajući da posao tužitelja nije samo prisustvo glavnim pretresima.

Tužitelj Predrag Tomić najviše puta se pojavio u sudnici – više od 40. Za njim slijede Seid Marušić i Sedin Idrizović sa preko 30 ročišta, te Milanko Kajganić i DikaOmerović, koji su se u sudnici pojavili oko 25 puta. Prema broju predmeta, tužiteljica Omerović zastupa najveći broj optužnica – pet.

Tužitelj Idrizović vodio je također pet predmeta, uključujući dva u žalbenom postupku. Marušić zastupa četiri optužnice, a Tomić i Kajganić po tri. Idrizović, Omerović i Tomić nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH, dok je tužitelj Kajganić naveo da je sve odgovore pružio Odjel za odnose s javnošću.

Tomić, Kajganić, Idrizović i Omerović su 2020. podigli po jednu optužnicu, dok Marušić nije ni jednu. Optužnicu koju je Omerović radila Sud BiH je odbio potvrditi, a Zoran Malinić, kojeg je Tomić optužio, nastanjen je u Beogradu.

Tužitelj Marušić za BIRN BiH kaže da broj pojavljivanja u sudnicama nije mjerilo rada tužitelja, jer pored obveze pojavljivanja na ročištu, oni imaju i druge obveze koje su propisane Zakonom o kaznenom postupku. Trebalo bi provjeriti, kako kaže, je li taj tužitelj tijekom te godine ostvario tužiteljsku normu, a treba imati u vidu činjenicu da su predmeti ratnih zločina složeni i obimni i traže maksimum angažiranosti.

“Svakako da dajem prednost pristupima na ročištu u kojem zastupam optužnicu, a svoja službena putovanja, koja su nekada sastavni dio istrage, planiram po potrebi. Kada je u pitanju percepcija javnosti u pogledu rada pravosuđa pa i Tužilaštva koja je negativna, mišljenja sam da svaki tužilac treba da radi na vraćanju povjerenja javnosti, da svoju funkciju – dužnost obavlja savjesno i nepristrano i u skladu sa zakonom”, kaže Marušić.

Profesor prava Goran Šimić kaže kako je protekla godina bila specifična i kako “ tužitelju nije mjesto samo u sudnici” te da do dolaska u sudnicu tužitelj treba pokrenuti i provesti istragu i donijeti odluke. Ali broj njegovih pojavljivanja u sudnici, kako kaže, govori o tome koliko tužitelj ima aktivnih predmeta.

“Ukoliko nije bio u sudnici, očito da nema aktivni predmet, što je meni indikator njegovog rada (…) Čemu tužitelja služi? Tužitelj služi da ima aktivne predmete, a ne da nema”, kaže Šimić i dodaje da podatak od 15 podignutih optužnica govori sam za sebe.

Da bi cijenio rad tužitelja, kaže Šimić, promatrao bi ga u cjelini, odnosno u ukupnosti njihovog rada tijekom cijele godine.

On je podsjetio na izvještaj o radu Tužiteljstva BiH iz prethodne godine, gdje je bilo nekoliko tužitelja koji nisu donijeli ni jednu tužiteljsku odluku, što je, po njemu, važan kriterij.

“Bila su, čini mi se, dva tužitelja koja su primala plaću od 4.000 maraka svaki mjesec i koji u tijeku godine apsolutno nisu donijeli ni jednu tužiteljsku odluku, ni u jednom predmetu. Što znači da je rezultat njihovog rada bio nula. Vi i ja plaćamo čovjeka koji tijekom godine ne uradi ništa. To je problematično”, navodi Šimić.

Glasnogovornik Državnog tužilaštva Boris Grubešić kaže da je zastupanje predmeta u sudnici samo jedan segment u radu tužitelja, te se osim toga aktivnosti odnose i na istrage, prikupljanje dokaza, saslušanja svjedoka i ispitivanja osumnjičenih, ekshumacije i druge radne aktivnosti.

“Tužitelji Tužiteljstva BiH svakako imaju kvalitativne i kvantitativne norme, koje moraju ispuniti i koje ispunjavaju, te je ovo tužiteljstvo i u pandemiji COVID-19 pronalazilo načina da se radni procesi odvijaju što je više moguće, u čemu smo uspjeli, a što će pokazati i rezultati za 2020. godinu, koji će uskoro biti prezentirani”, navodi Grubešić.

On također navodi da sudska ročišta zakazuje Sud BiH i da tužitelji mogu biti prisutni u sudnici samo onda kada Sud zakaže ročište.

“Tužiteljstvo BiH također izražava zabrinutost zbog nezakazivanja suđenja u većem broju predmeta, te naročito u predmetima s većim brojem optuženih, tako da u nekim predmetima već skoro godinu dana nije bilo zakazanih ročišta, što bi se moglo vrlo negativno odraziti na proces jačanja vladavine prava, a prije svega na žrtve i oštećene u ovim predmetima”, navodi Grubešić.