Dječak iz Mostara najviše osjeti neefikasnost i sporost pravosudnog sustava

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Godinama se priča o neposvećenosti vladavine prava širom BiH kao ključnom problemu pravosudnog sustava, no izgleda kako se u slučaju koji ćemo vam predočiti, tromost sustava najviše očituje, ovog puta, na djetetu iz Mostara. 

Pred Općinskim sudom u Mostaru u tijeku je postupak radi izmjene pravomoćne odluke u dijelu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata malodobnog djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi. U cilju zaštite djeteta i njegovog identiteta dijete ćemo nazvati Mirko, a nećemo spominjati ni imena roditelja.

Ne ulazeći u razloge roditeljskih nesuglasica ili potencijalnog utjecaja roditelja na želje djeteta, fokus priče će biti na tromosti našeg sustava koji dijete provlači kroz nepotrebno traumatična iskustva.  

Brak roditelja malodobnog djeteta okončan je 2018. godine kada je Općinski sud donio presudu o prekidu braka. Maloljetni sin je dodijeljen majci na čuvanje te je određen način održavanja osobnih kontakata djeteta s ocem. Otac je uložio žalbu koja se 2019. godine odbija i potvrđuje se prvostupanjska presuda, te dijete ostaje s majkom.

Majka je 2023. godine pokrenula tužbu radi izmjene prvotne odluke o povjeravanju djeteta na čuvanje ocu i zatražila je da se smanje kontakti s ocem. Otac podnosi protutužbu te postavlja prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja, odnosno da se privremeno do okončanja postupka odredi mjera osiguranja kojim će se ocu dijete u potpunosti udijeliti.

Sutkinja prihvaća tu mjeru i donosi odluku u očevu korist.

Greške suda i traumatizacija djeteta

Advokatura Ćupina iz Mostara kao opunemoćenik majke za naš portal govorio je o ''proceduralnim greškama suda, koje su dovele do traumatizacije djeteta'', u želji da se događaji kojima su svjedočili ne ponove.

''Dana 7.2. 2024. godine Općinski sud u Mostaru je usvojio prijedlog tuženog te je određena privremena mjera osiguranja kojim se njihov malodobni sin do okončanja ovog postupka i donošenja pravosnažne odluke privremeno povjerava na odgoj, brigu i čuvanje ocu. Ovom privremenom mjerom daje se ovlaštenje ocu da preuzme dijete od majke, koja je dužna u roku od tri dana od donošenja rješenja predati malodobnog Mirka. Žalba protiv rješenja, ne odlaže izvršenje.

Punomoćnik majke je 16. 2. uložio žalbu Županijskom sudu u Mostaru na prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Mostaru. A s obzirom da je žalba protivnika predlagatelja uložena u petak, prvostupanjski sud je morao odmah, tj. najkasnije 19. 2. u ponedjeljak dostaviti žalbu.

Tražitelj osiguranja je mogao u skladu člana 282. stavak 2 Zakona o parničnom postupku (ZPP), a u daljnjem roku od tri dana podnijeti sudu odgovor na žalbu, tj. najkasnije do 22. 2. 2024. godine, jer se radi o hitnoj mjeri.

Rok od tri dana

''Pored činjenice da se radi o izuzetno kompleksnom i specifičnom predmetu, gdje je sud dužan da štiti interese malodobnog djeteta, prvostupanjski sud ipak zadržava kompletan predmet i ne šalje ga odmah na Kantonalni sud u Mostar. Općinski sud u Mostaru dostavlja prvostupanjski spis s pripadajućom žalbom po isteku svih zakonskih rokova tj. 7.3. dakle nakon 14 dana, ne prosljeđujući ga na drugostupanjski sud'', rekli su iz Advokature Ćupina za Bljesak.

Pojasnili su da je sud dužan po donošenju privremene mjere osiguranja, za koju postoji zakonska odredba, da u roku od tri dana od donošenja privremene mjere zakažu ročište radi saslušanja stranaka i preispitivanja mjere,  oni to ročište u roku od tri dana nisu zakazali.

Tu se zbog nepoštivanja rokova kažu stvorio prostor da otac podnese prijedlog za izvršenje  privremene mjere, što on i čini 12. 2., a sud isti dan donosi rješenje o izvršenju te zaključak o provođenju izvršenja.

''Dok odugovlače ovaj postupak po žalbi, urgentno rješavaju izvršni postupak, dakle oni su pokrenuli po ovoj mjeri izvršenje, da se hitno izvrši mjera da se dijete preda ocu, dok mi čekamo odluku po žalbi. Po zakonu žalba ne odlaže izvršenje, ali da su oni postupili po zakonskim rokovima to bi bilo odlučeno.

Drugostupanjski sud  je bio dužan da u skladu s članom 282. stavak 3. ZPP-a po žalbi protiv prvostupanjskog rješenja odluči u roku od 15 dana, računajući od dana prijema spisa, znači odluka je morala biti donesena najmanje 22.3. Nažalost ni drugostupanjski sud nije postupio u skladu sa Zakonom'', kažu iz advokature.

Nema se kome prebaciti slučaj

Dodaju da je obrazloženje suda da je sutkinja kojoj je dodijeljen slučaj, na bolovanju i da se vraća za nekih 15 dana. Na inzistiranje advokature da se presignira drugom sucu rekli su, pojašnjavaju iz advokature, ''da nemaju kome''.

''Ove greške otvaraju mogućnost da traje izvršenje i da se dijete izlaže stresu kojem smo mi kasnije svjedočili. Privremena mjera donesena je 7. 2. 2024. godine, majka je dogovorila putem sms poruka da mu 10.2. preda dijete, što je dijete odbilo, za što postoje svjedoci.

Dva dana kasnije 12.2. punemoćenik oca pokreće izvršenje, da se dijete prinudno preda uz obrazloženje da majka ne želi postupiti po rješenju. Sud isti dan 12.2. donosi zaključak kojim određuje izvršenje i usvaja njihov prijedlog, članom 8 stav 1. Zakona o izvršnom postupku Sud o prijedlogu za izvršenje može odlučiti samo rješenjem o izvršenju, zaključkom se samo upravlja postupkom.

Sutkinja Odluku donosi u vidu rješenja, a sud isti dan postupa po njihovom prijedlogu i nezakonito donosi zaključak umjesto rješenja. Sud zaključak ne dostavlja stranci, bez obzira na punomoćnika nikada joj nije dostavljen zaključak i nije upoznata da postoji postupak, što su joj po zakonu dužni dostaviti'', pojašnjavaju iz Advokature. 

Nova praksa suda - telefonska obavještenja

Ističu da se zaključkom majci ne dozvoljava da se izjavi pravni lijek gdje bi stranka mogla reći da je dva dana prije izvršnog postupka dobrovoljno dovela predati dijete.

Iz Advokature su naveli postupanje majke, koja je tvrde dva puta dovela malodobnog Mirka na primopredaju koja se nije mogla dogoditi.

Kasnije 2. veljače na sudu se opet trebala dogoditi primopredaja, gdje je također došlo do ''nesporazuma''. Majka, njezini odvjetnici i malodobno dijete su se pojavili na sudu, dok otac i njegovi punomoćnici nisu, kažu iz advokature, a sutkinja je provjeravajući njihov službeni CMS istaknula ''kako dostava izvršenici nije uredna te da će o novom datumu biti obaviješteni''.

Advokatura Ćupina kaže da sudska policija nije dostavila zaključak izvršenici, koja je uputila sudsku policiju na njih, a dan kasnije su od odvjetnika oca dobili e-mail ''da su 28.3. obaviješteni  da će se izvršiti primopredaja Mirka, ali da on nije bio u  mogućnosti pristupiti jer  nije dobio dozvolu od poslodavca za napuštanje radnog mjesta, te da je otac 2. veljače, isti dan kad i majka bio u prostorijama suda te da su pristupili bezuspješnoj primopredaji''.

''Sudac nije prezentirao punemoćenicima tužiteljice pismenu obavijest tuženom i drugim osobama što je u obvezi uraditi pisanim putem u skladbu s odredbama Zakona o parničnom postupku (ZPP). Međutim suprotno pozitivnim propisima praksa suda da usmenim-telefonskim kontaktima s punemoćenicima odgađaju rasprave neposredno prije održavanja termina određenog za raspravu je neprihvatljivo s aspekta pravne sigurnosti i ekonomičnosti postupka'', navodi advokatura Ćupina.

Privremena mjera i i Obiteljski zakon FBiH

Sud je kažu iz Advokature pozvao Centar za socijalni rad da se izjasni o privremenoj mjeri, a oni se nisu mogli izjasniti, te kako navode odvjetnici iz advokature, Centar je rekao da bi trebalo pričekati da vještaci kažu šta je najbolje za dijete, te da se vještače roditelji i dijete, a kažu sud odbija vještake.

Također su napomenuli da prema odredbama Obiteljskog zakona FBiH sud privremenu mjeru osiguranja radi povjeravanja djeteta na čuvanje može donijeti isključivo u bračnim sporovima i sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva i materinstva. S obzirom da je ovo postupak izmjene odluke ovaj postupak ne spada pod gore navedene postupke, ističu iz advokature jer se bračni par razveo prije četiri godine.

''Po zakonu Sud ne može donijeti privremenu mjeru radi povjeravanja djeteta na čuvanje u ovoj vrsti spora, a on je svejedno donosi. Vrlo bitno je spomenuti da postoji konvencija o pravima djeteta koja je postavila univerzalna ljudska prava koja se u ovom slučaju krše'', smatraju iz Advokature.

Posebno ističu da se treba zaštiti interes djeteta i zaustaviti provođenje mjere osiguranja do donošenja odluke Županijskog suda u Mostaru odnosno do donošenja nalaza i mišljenja vještaka u parničnom spisu.

Čudno je, smatraju odvjetnici, da uređujući parnični sudac može donositi privremenu mjeru i pored činjenice da se Centar za socijalni rad nije izjasnio o mjeri, bez pribavljanja mišljenja struke shodno članu 147. Zakona o parničnom postupku.

Niz propusta prijavljen 

S obzirom na situaciju i interese malodobnog djeteta Advokatura Ćupina je ''s nizom propusta urađenih od strane uređujućih sudaca upoznala Općinski sud u Mostaru, Predsjednika Općinskog suda, Županijski sud u Mostaru i predsjednika županijskog suda, Županijsko tužiteljstvo grada Mostara, Centar za socijalni rad, VSTV Sarajevo i Ombudsmana za ljudska prava''.

Iz VSTV su za Bljesak.info rekli kako je predmet primljen u rad u travnju mjesecu tekuće godine i u istom nije donesena odluka.

Navode da se postupak nastavlja na štetu djeteta početkom ovog mjeseca kada je održan ponovni pokušaj primopredaje djeteta, s tog ročišta su kažu iz advokature ''iz zapisnika proizvoljno izostavljeni pojedini dijelovi pa su zatražili tonsko snimanje zapisnika s narednog ročišta, koji tonski zapis bi se kasnije u skladu s članom 375b i članom 375c ZPP-a preslušali pa tek onda prekucali u pisanu formu''.

Iz Advokature kažu kako interes djeteta Sud u ovom slučaju ne štiti jer u skladu s članom 3 Konvencije o pravima djeteta prepoznato vodeće načelo ''najbolji interes djeteta, kao obvezujući profesionalni standard ta sve aktivnosti neovisno od toga poduzimaju li ih javne ili privatne  ustanove socijalne zaštite,  sudovi, državna uprava, zakonodavna tijela ili organizacije civilnog društva  svaki akter ima obvezu izvršiti procjenu utjecaja na dijete i razmotrili posljedice svake mjere'', a u konvenciji se navodi i da postupci u kojima se odlučuje o pravima djeteta moraju imati prioritet u odnosu na ostale postupke.

U konvenciji se od suda zahtjeva da u postupcima u obiteljskim predmetima radi rješavanja spora radi zaštite i interesa djeteta obraća, pažnja na potrebu hitnog rješavanja.

''U ovom slučaju se nisu ispoštovale stavke Konvencije o pravima djeteta čime sud krši i konvenciju i Ustav BiH'', kažu iz Advokature Ćupina, jer se po zakonskim rokovima zakazivanja ročišta cijeli slučaj trebao riješiti polovicom ožujka.

Ne stajući ''na stranu'' ni oca ni majke niti ulazeći u pozadinu slučaja, žalosno je da sustav najmanje mari za one za koje treba brinuti najviše, djecu i njihovo dobro.