Suđenje Mektiću: Svjedok 90% honorara predavao na blagajnu INZA-e

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na suđenju bivšem ministru sigurnosti Draganu Mektiću i ostalima za zloupotrebu položaja, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine izjavio je da je 90 posto honorara koji mu je isplaćivan za učešće u projektu prekogranične suradnje predavao na blagajnu Instituta za zaštitu od požara INZA-e, gdje je bio zaposlen.

Elvir Topalović je kazao da je od 2013. do 2016. radio kao stručni suradnik u INZA-i da je u jednom trenutku pozvan u ured kod direktora Edina Garaplije s molbom da zamijeni kolegu na mjestu projekt menadžera. Svjedok je napomenuo da je bilo više tvrtki – INZA Institut, Lab i Agencija.

On je rekao da je nakon dva mjeseca potpisao ugovor za to razdoblje retroaktivno, a da se potom javio na poziv i zaključio ugovor sa Ministarstvom sigurnosti.

Koliko se sjeća, bila je predviđena novčana naknada u iznosu od 1.250 KM i da je za to otvorio poseban račun.

Kazao je da mu je Garaplija rekao da će se o isplatama dogovoriti sa financijskog direktoricom, Elvirom, koja mu je kazala da pretpostavlja da je upoznat da će zadržavati deset posto honorara, a da će ostatak predavati INZA-i.

Topalović je naveo da je, nakon odbijanja poreza, sebi zadržavao 100 KM, a ostatak predavao na blagajnu. Na pitanje što bi bilo da je odbio, svjedok je rekao da pretpostavlja da bi dobio otkaz. Čuo je da i neke druge kolege također vraćaju novac.

Svjedok je kazao da se obujam aktivnosti na projektu kroz pola godine povećao i da je rekao da to više ne može raditi uz svoje redovne poslove, a da mu je Garaplija kazao da ostane i povećao mu udio honorara na 20 posto.

Topalović je rekao da je INZA-u napustio u rujnu 2016. godine.

Obrana Garaplije predočila je svjedokov ugovor na puno radno vrijeme od 15. siječnja 2016. godine sa INZA Labom, koji je potpisao direktor Admir Tatarin. Braniteljica Adna Dobojlić je navela da je potpisnik ugovora o prekograničnoj suradnji INZA Institut, a ne INZA Lab.

Ona je kazala da je ugovorom koji je svjedok potpisao sa Ministarstvom sigurnosti od 21. srpnja 2015. navedeno da će poslove obavljati u prostorijama Ministarstva, pitajući svjedoka da li je mogao u isto vrijeme biti na dva mjesta.

Dobojlić je sugerirala da je svjedoku blagajnica, a ne Garaplija, rekla kako da predaje novac, na što je Topalović ponovio što mu je kazao optuženi.

On se nije složio sa braniteljicom da mu je INZA Lab isplaćivao sve plaće i doprinose. Ona je zamolila svjedoka da ne daje pojašnjenja i najavila da će o svemu uložiti materijalnu dokumentaciju.

Garaplija je optužen s Draganom Mektićem, Igorom Golijaninom i Samirom Agićem za zloupotrebe prilikom realizacije projekta prekogranične suradnje u oblasti vatrogastva, koji je financirala Europska unija (EU) u razdoblju 2015.–2017. godine.

Golijanin je optužen kao Mektićev šef ureda, Agić kao pomoćnik ministra u Sektoru za zaštitu i spašavanje, a Garaplija kao odgovorna osoba i vlasnik Instituta za zaštitu od požara i eksplozija INZA u Sarajevu.

Kao svjedoci Tužiteljstva saslušani su i Biljana Tomić i Dragiša Tešanović, koji su u ime Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske bili uključeni u projekat.

Tomić je kazala da je projektom bila predviđena nabavka vatrogasne opreme i da su im iz vatrogasnih postrojbi u pet općina u Republici Srpskoj obuhvaćenih projektom iskazali potrebu za obućom kao najpotrebnijom, te predložili da se neke stvari smanje ili zamijene, jer ih imaju ili im nisu važne.

Svjedokinja je navela da su o tome obavijestili Ministarstvo sigurnosti, ali da ne zna što je na kraju nabavljeno, jer nije sudjelovala u projektu do kraja.

Na pitanje Mektića, ona je potvrdila da je projektom bilo predviđeno koja će se oprema nabavljati.

Tešanović je također kazao da su vatrogasne postrojbe inzistirale da materijali odijela budu kvalitetniji i da im se nabave čizme. Za metlarice su, kako je dodao, u startu rekli da im ne trebaju. On je kazao da je na kraju u suštini sve nabavljeno izuzev obuće.

Na pitanja Obrana, svjedok je potvrdio da je u projektnoj dokumentaciji bilo navedeno koja je oprema predviđena za nabavku i da čizme nisu bile obuhvaćene. Pojasnio je da su želje iskazane u slučaju da bude sredstava.

“Ljudi su imali potrebu da dobiju što im treba, a ne što će stajati u magacinu”, kazao je Tešanović.

Oba svjedoka su potvrdila da su bili predavači na edukaciji u Mostaru i da im je isplaćen honorar od 1.000 eura, od kojeg su odbijeni doprinosi i troškovi.

Nastavak suđenja je 25. veljače.