''Tajna'' srbijanska optužnica navodi da je JNA pomagala Mladiću

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U optužnici protiv pomagača Ratku Mladiću, koju je srbijansko tužiteljstvo dostavilo BIRN-u nakon što ju je prvobitno označilo kao državnu tajnu, navodi se da je Mladić prilikom skrivanja u Beogradu imao pomoć Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Optužnica, koja je BIRN-u dostavljena u redigiranoj verziji usprkos tome što je srbijansko tužiteljstvo prvobitno tvrdilo da je to povjerljiv dokument, sugerira da je JNA pružala pomoć bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) dok se 2002. kao bjegunac skrivao u Beogradu.

U optužnici protiv Mladićevih pomagača, koji su u kolovozu oslobođeni optužbi da su ga skrivali, navedeno je da je Jovan Đogo, umirovljeni pukovnik VRS-a, osumnjičen da je u lipnju 2002. vozio Mladića u bazu JNA u Beogradu, nakon čega je general vojnim vozilom prebačen u privatni stan drugog optuženika.

Tužiteljstvo u optužnici tvrdi da se Mladić između 2002. i 2006. nekoliko puta selio iz jednog u drugi stan, ali ne spominje da je boravio u vojarni u beogradskom predgrađu Topčider u isto vrijeme kada su tamo 2004. godine ubijena dva mlada vojnika.

Nijedna istraga do sada nije utvrdila tko je ubio ta dva vojnika – Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića – niti je li njihova smrt na bilo koji način povezana s Mladićem.

BIRN je prvi put zatražio optužnicu protiv Mladićevih pomagača 29. rujna, ali je Tužiteljstvo zahtjev odbilo jer je dokument ocijenjen kao povjerljiv.

''U gore spomenutom slučaju postoji velika opasnost za društvo zbog kriminalnih radnji koje su mogle rezultirati ugrožavanjem međunarodne reputacije i statusa Republike Srbije'', navelo je Tužiteljstvo u pisanom odgovoru na BIRN-ov zahtjev.

BIRN je objavio izvještaj o kategorizaciji tajnosti dokumenata, nakon čega je Tužiteljstvo promijenilo mišljenje i odobrilo BIRN-ov zahtjev odlukom donesenom 23. studenog.

BIRN je upitao Tužiteljstvo zašto je promijenilo svoju odluku, ali nije dobio odgovor na to pitanje.

Mladić seli iz stana u stan

Kompletni detalji o tome kako je Mladić skrivan u Beogradu tek se trebaju saznati s obzirom da je optužnica koju je dobio BIRN jako redigirana.

Redigirani dokument, međutim, donekle pomaže u rekonstrukciji Mladićevog kretanja u srbijanskom glavnom gradu između 2002. i 2006. godine, te nagovještava njegov rastući strah od hapšenja. Sud za ratne zločine u Haagu izdao je 1995. optužnicu protiv njega, a on je naredne godine iz Bosne i Hercegovine pobjegao u Srbiju.

Tužiteljstvo je tvrdilo da je umirovljeni pukovnik Jovan Đogo sredio da Mladić tijekom lipnja 2002. boravi u stanu Ratka Vučetića, umirovljenog mornaričkog kapetana i Mladićevog školskog druga. Vučetić je bio optužen da je osigurao dvije sobe Mladiću i još jednom navodnom pomagaču – Saši Badnjaru, koji je bio tjelohranitelj lidera vojske bosanskih Srba.

Nakon toga Đogo je navodno premjestio Mladića u iznajmljeni stan, gdje je ostao do 1. listopada. Navodi se da je Mladiću tu pomagao Stanko Ristić, umirovljeni potpukovnik srbijanske armije, koji je pokrivao stanarinu u iznosu od 250 do 300 eura.

Nakon toga je Mladić premješten u stan u Novom Beogradu, gdje je trebalo da ostane do veljače. Međutim, on je stan napustio u žurbi nakon samo mjesec i po, kada se na vratima pojavila policija radi provjere nepovezane s njim.

Pošto je morao brzo reagirati, kako se navodi, Đogo je u studenom 2002. premjestio Mladića u stan Marka Lugonje, umirovljenog oficira vojske bosanskih Srba. Međutim, tu je mogao ostati samo četiri do pet dana, do vraćanja Lugonje sa liječenja na Vojnoj medicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu.

Lugonja je jedini optuženi koji se izjasnio krivim na suđenju, te je osuđen na šest mjeseci zatvora.

On je sudu rekao da je primio Mladića na inzistiranje Zdravka Tolimira, još jednog bivšeg komandanta bosanskih Srba, za koga se smatra da je bio mozak cijele operacije Mladićevog skrivanja.

“Iskreno, ja baš nisam bio za to, i tako sam rekao i na sudu. Pitao sam postoji li alternativa, ali [Tolimir] je rekao ne”, izjavio je Lugonja 2007. godine za srbijanski tjedni list NIN.

Tolimir nije bio optužen za svoju navodnu ulogu u Mladićevom skrivanju. Uhićen je 2007. i izručen Haagu, gdje je 2012. osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu za genocid u Srebrenici. Umro je u zatvoru prošlog veljače.

Mladićev boravak u narednom stanu također je trajao samo pet dana. U jednom očigledno očajničkom činu, Đogo je rekao svjedoku, čije ime je redigirano u optužnici dostavljenoj BIRN-u, da je želio posjetiti svjedokovu majku kako bi joj izjavio sućut zbog smrti njenog muža.

Međutim, kada je svjedok odvezao svoj ''Ford Explorer'' na dogovorenu adresu, u njegovo vozilo je ušao Mladić, nenajavljeno i bez ikakvog objašnjenja. Nakon toga, svjedok je ipak odvezao vozilo do kuće svoje majke Ljiljane Vasković, a onda je Mladić tamo ostao 15 dana.

Vasković je, sa svojom djecom Bojanom i Tatjanom, bila optužena da je sklonila Mladića i kupovala mu neophodne namirnice.

Tužiteljstvo je navelo kako je, nakon Mladićevog odlaska, Vasković održala još sastanaka sa dvoje drugih optuženika kako bi organizirali pomoć za odbjeglog generala.

U optužnici se navodi da je ona “upozoravala suučesnike [čija imena su redigirana] putem SMS-a da ne surađuju sa srbijanskim državnim vlastima u pronalaženju Ratka Mladića”.

Plaćena stanarina i računi, osiguran telefon

Prema optužnici, situacija se naizgled stabilizirala nakon studenog 2002, kada je Đogo navodno opet pronašao stan za unajmljivanje. Mladić je tamo ostao od veljače ili ožujka 2003. do 31. prosinca 2005. godine.

Tvrdi se da je Mladića tamo odveo Borislav Ivanović, koji je navodno od Saše Badnjara preuzeo ulogu tjelohranitelja i skrbnika. Ivanović je bio optužen da je Mladića vozio u nekoliko drugih stanova tijekom tog perioda i da ga je snabdijevao raznim brojevima mobilnih telefona.

Optužnica tvrdi da se još jedan pomagač pridružio tom krugu u lipnju 2005. godine. Predrag Ristić, najstariji sin Stanka Ristića, bio je optužen za pokrivanje Mladićeve stanarine u iznosu 400 eura, plaćanje njegovih računa, povremeni obilazak bivšeg komandanta, pa čak i popravke stvari u stanu.

Prvobitna optužnica nije uključivala Blagoja Govedaricu, koji je kasnije optužen za pomaganje u Mladićevom skrivanju, i oslobođen optužbi skupa sa drugim optuženicima.

U optužnici je Tužiteljstvo zatražilo od Suda da uzme u obzir da su djela optuženika ''predstavljala prijetnju međunarodnoj poziciji i statusu Srbije i njenih građana''.

U kolovozu ove godine Apelacijski sud Srbije oslobodio je sve optužene osim Lugonje, koji je osuđen na šest mjeseci zatvora poslije priznanja krivice.

Nakon što je Srbija uhitila njegove jatake 2006. godine, Mladić je odlučio da potpuno odustane od postojeće mreže, vjerujući da je kompromitirana, te se za pomoć obratio svojoj rodbini.

Konačno je uhićen 2011. u selu Lazarevu, na sjeveru Srbije, i izručen kako bi mu bilo suđeno pred Tribunalom u Haagu.

Tribunal ga je 22. studenog ove godine proglasio krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine, te osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Mladićev pravni tim je najavio ulaganje žalbe na prvostupanjsku presudu.