Tko je sad ovdje građanski, a tko nacionalni?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Posljednjih tjedana totalno sam izbezumljen. Ni u šta više nisam siguran, slušam ljevičare, zvuče mi kao desničari, slušam desničare, iznose tako liberalne stavove. Ubrzano gubim tlo pod nogama, izgubio sam viziju društvenog uređenja, svjetonazor, počinjem sumnjati u sve ono u što vjerujem u životu.

Mislim, nije me toliko razočaralo ni kad sam nedavno prvi put primijetio navodno instruktoricu plesa Anny Alves na OBN-u, naviknut sam da ova televizija provodi degutantne eksperimente o kojima će se na kvalitetnim institutima novinarstva i novitologije danas-sutra pisati znanstveni radovi. Tako me nije začudilo da nas latinoameričkim plesovima uči žena upitnoga smisla za ritam uopće, da ne govorimo da poznajem mnogo žena koje gracioznije plešu, a nisu nikakav "profesionalni instruktor latinoameričkih plesova". Uostalom, ne želim ni pokušati razbijati glavu svim silnim stereotipima koji su zorno prikazani baš kroz njen angažman u programu.

Nije me čak ni razočaralo kada sam saznao da ta ista kuća na domaćoj bijedi i sirotinji zarađuje, a ako ne zarađuje, ono se bar lažno prikazuje kao dobročinitelj, što je također kažnjivo u normalnim, uređenim državama. Nije me razočaralo to saznanje, nego me u potpunosti uvjerilo da sirotinja u ovoj zemlji postoji da bi se mali broj bogatih na nama zabavljao i provodio društvene eksperimente upitne moralnosti, jer zapravo, malo je nas uopće svjesno koliki su razmjeri društvenog eksperimenta kojeg ova televizija provodi.

Višemandatski društveni eksperiment

Opet, to nije nimalo drukčije od društvenog eksperimenta kojeg provodi stranka Demokratska fronta, odnosno ljudi okupljeni oko čovjeka koji je u imenu te stranke novijeg datuma, ali nikako novog političkog viđenja i djelovanja na domaćoj političkoj sceni.

Zanemarimo sada široki društveni eksperiment kojeg je Željko Komšić provodio osam godina uzurpirajući više počasnu nego politički bitnu funkciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. To je stavljeno 'ad acta', čovjek se napokon povukao, ali eksperimenti nisu prekinuti. Naoko stranka građanske "provenijencije" sada provodi nekakav bizarni ženskonacionalni eksperiment kojem se još ni ne naslućuje cilj.

Nedavno sam svojim ušima slušao predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića kako govori da žele imenovati više žena na odgovorne pozicije na državnoj i federalnoj razini vlasti. Gospođa Pendeš, iznimno sposobna, marljiva, žena iz struke – to kandidiranje nitko ni na trenutak nije doveo u pitanje, to je dugogodišnjim vrijednim radom i trudom zaslužena kandidatura. Dvije ministrice s federalne razine već su zanimljivija priča.

Dok sam isprva bio uvjeren da će DF pronaći zamjerku kandidaturi za mjesto ministrice financija Jelke Miličević, o čijoj su prošlosti brojni domaći mediji brujali čak cijeli jedan tjedan, što je u domaćim medijskim odnosima doista predugo, to se nije dogodilo. Zamjerka Demokratske fronte Željko Komšić (jel da kako je glupo kad je u imenu stranke ime osobe?!) odnosila se na HDZ-ovo predlaganje jednog ministra iz reda srpskog naroda, ta otkud pravo HDZ-u BiH da bira "srpskog" ministra. Najžalosnije što je ovog puta sporni tzv. srpski ministar zapravo kandidatkinja za ministricu Zora Dujmović.

Kaj te muči, cakani?

Istodobno dok DF ometa formiranje Federalne vlade, pravdajući to činjenicom da se ne smije HDZ-u BiH dati mehanizam blokiranja odlučivanja kroz nacionalni model, kojeg bi eventualno naknadno MOGAO isposlovati HDZ BiH, tražeći da svaka odluka Vlade FBiH ima, osim većinske, i potporu barem jednog ministra iz sva tri naroda, u Hercegovačko-neretvanskoj županiji (čitaj Bosni i Hercegovini u malom), potpuno druga slika.

Ovdje DF želi dva ministarstva od vladinih 11 plus premijer, pritom se pozivajući na činjenicu da su slični ustupci napravljeni u drugim županijama. OK, razumljivo, no ovdje se DF ne zadovoljava "srpskim ministarstvom". Ovdje želi više. Istodobno, ovdje na kandidature računaju žene, konkretno barem voditeljica pregovaračkog tima ove stranke, što bi razbilo tipično "mušku" Vladu HNŽ-a. Građanski, gender ili interesni model?!?

Meni sad, kad se sve ovo zbroji, nikako nije jasno što želi Demokratska fronta – želi li manje građansku Bosnu i Hercegovinu, u kojoj će još manje žena biti izabrano na odgovorne pozicije? Želi li manje gospodarsku Bosnu i Hercegovinu, kad šutke prihvaćaju imenovanje Jelke Miličević na poziciju ministrice financija, bez stavljanja ovog pitanja čak i na pregovarački stol, kao da ne čitaju novine i ne gledaju vijesti? Ili žele nekako više nacionalnu Bosnu i Hercegovinu, kad određuju HDZ-u Bosne i Hercegovine tko smije birati Hrvate, tko Srbe, a tko Bošnjake u vlasti?

Ne želeći iznositi vlastito mišljenje o bilo kojem od ranije navedenih imena iz teksta, pitam se samo jesam li dobro razumio: da je HDZ BiH demokratskija stranka od DF-a, da je HDZ BiH građanskija stranka od DF-a i da je HDZ BiH gospodarskija stranka od DF-a?!

Mislim da svi znamo šta je ovdje na stvari, na našu žalost, još jedan veliki i preskupi eksperiment ljudi okupljenih oko Željka Komšića nad svima nama. Ma znate šta, vi što ste ih birali, neka slobodno eksperimentiraju s vama još četiri godine. Ja bih malo da živimo u građanskoj, ekonomski stabilnoj i prema svim nacijama, ali i regijama, pravednijoj Bosni i Hercegovini.