Izbjeglički kamp
Život u Tasovčićima: Siromaštvo i beznađe osjeti se u svakom kutku
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tmurna slika u izbjegličkom kampu u Tasovčićima. Od pedesetak ljudi koliko ih živi u kampu, rijetki su oni koji svoju sudbinu i dom žele podijeliti s javnošću. Siromaštvo i beznađe osjeti se u svakom kutku. Ovdje se život ne živi, nego, kažu, životari.
''Ima nas troje u 20 kvadrata. Nitko ovdje ne vodi računa o nama. Nekad dođu Talijani i nešto daju, a to je ništa'', priča Zoran Koža iz Višnjevice, općina Konjic.
''Moram plesti pape da bih sebi uzela lijekove'', dodaje Mara Anđelić iz Kraljeve Sutjeske.
Dotrajale, ruševne barake, zajednički sanitarni čvor, nesigurne elektroinstalacije - realna je slika ovoga kampa. Nekada je ovdje bilo puno više ljudi, no polako su odlazili, snalazeći se kako znaju. Ostalo ih je pedesetak koji drugoga izlaza nemaju. Mahom stari i bolesni. Čini im se, kažu, da su zaboravljeni od svih.
''Talijani nam najviše dolaze. Donesu nam koju konzervu graška, makarona. Evo ja sam skupio makarona, soli. Neće to niko. Narod se pogospodio'', kaže Mato Bošić iz Konjica.
Općina Čapljina uskoro kreće s projektom regionalnog stambenog zbrinjavanja u kojem osim naše zemlje sudjeluju Hrvatska, Srbija i Crna Gora. Skupa s Federalnim ministarstvom za raseljene i izbjeglice i Državnim ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice nakana je izgraditi 42 stambene jedinice u koje bi se zbrinuli raseljeni i socijalno ugroženi. CEP 2 naziv je još jednog projekta koji bi također trebao riješiti izbjegličku problematiku, piše Federalna.ba.
''Kroz ovaj projekt je planirano stambeno riješiti sve one koji se nalaze u kolektivnim centrima, konkretno, ovdje u Čapljini u kolektivnom centru u Tasovčićima, kao i onim koji trenutno koriste alternativni smještaj'', ističe čapljinski načelnik Smiljan Vidić.
U projekt regionalnog stambenog zbrinjavanja Općina Čapljina bi uložila pola milijuna, a u CEP2 600 tisuća maraka. U Čapljini su već ranije za izbjegličku populaciju izgrađene 24 stambene jedinice,no to je bilo samo kap u moru potrebnih kako bi na tom području konačno završila priča zvana izbjeglički kampovi.