2020.: Godina u kojoj ima više tužitelja nego optužnica za zločine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za 12 mjeseci ove godine, 29 tužitelja Državnog tužiteljstva koji rade na predmetima ratnog zločina podiglo je devet optužnica protiv 25 osoba, što je upola manje optužnica u odnosu na 2019. godinu. Sud Bosne i Hercegovine je za ratne zločine pravosnažno osudio devet osoba na ukupno 93 godine i devet mjeseci zatvora.

Prema podacima Tužiteljstva BiH, u Odjelu za ratne zločine zaposleno je 29 tužitelja, koji su tijekom 2020. godine podigli devet optužnica protiv 25 osoba, što bi značilo da je broj tužitelja viši za 20 od broja podignutih optužnica.

Optužnice protiv nedostupnih

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je u zadnje tri godine utvrdila trend smanjenja broja podignutih optužnica, kao i broja osoba optuženih za ratne zločine. Tijekom 2018. godine 28 tužitelja je optužilo 62 osobe u 27 predmeta, a u 2019. je 27 tužitelja u okviru 22 optužnice optužilo 32 osobe.

Sutkinja Joanna Korner je u svom posljednjem izvještaju u rujnu ove godine ukazala na probleme da Tužiteljstvo BiH podiže optužnice protiv osoba za koje se zna da nisu dostupne pravosudnim organima u državi, odnosno protiv osoba koje se već nalaze na izdržavanju dugotrajne kazne zatvora za ratni zločin.

''Zbog niza prepreka uspješnom krivičnom gonjenju navodnog počinitelja koji nije dostupan organima krivičnog gonjenja BiH – a posebno oni koji se nalaze u državi s kojom ne postoji sporazum o izručenju – moguća korist od podizanja optužnice protiv takvog počinitelja u principu ne opravdava ni utrošak vremena ni utrošak resursa'', navodi se u Izvještaju sutkinje Korner ''Unapređenje procesuiranja predmeta ratnih zločina na državnoj razini u BiH''.

Tužiteljstvo BiH je i ove godine optužilo osobu koja već služi dugotrajnu kaznu zatvora za ratni zločin. Sredinom rujna je potvrđena nova optužnica protiv Predraga Bastaha za ratne zločine u Vlasenici. On se, kao nekadašnji pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SBJ) Vlasenica, trenutno nalazi na izdržavanju 22-godišnje kazne zatvora za ratne zločine.

Prema sutkinji Korner, ne bi trebalo podizati optužnice protiv osoba koje su već osuđene za ratne zločine u ranijem postupku, ukoliko se optužnicom ne terete za zapovjednu odgovornost za zločine takvih razmjera da interes javnosti zahtijeva da se pozovu na odgovornost i da će izrečena krivičnopravna sankcija produžiti kaznu zatvora na koju su već ranije osuđene.

Regionalna suradnja na papiru

Usprkos upozorenjima međunarodnih pravnih stručnjaka, od 25 optuženih osoba u 2020. godini dvije su nedostupne pravosudnim institucijama jer se nalaze na području Crne Gore i Srbije. Osam optuženih ima državljanstvo Srbije.

Regionalna suradnja između tužiteljstava u predmetima ratnih zločina je problem koji traje više od dva desetljeća i predstavlja veliku prepreku za procesuiranje ratnih zločina. Suradnja postoji formalno i teorijski, ali u praksi tužitelji vrlo malo surađuju.

Tijekom 2020. godine, Sud BiH i Interpol su raspisali potjernice za devet osoba koje su optužene za ratne zločine počinjene u Zvorniku, Bihaću, Foči, Vlasenici, Višegradu i Sanskom Mostu.

Jedna od potjernica Interpola bila je raspisana za Mirkom Vrućinićem, kojeg optužnica tereti za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. na području Sanskog Mosta, nakon što je on napustio BiH krajem kolovoza ove godine, neposredno pred ročište u Državnom sudu na kojem je njegova Obrana trebala dati završnu riječ.

Revidiranom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina je uvedena nova mjera podnošenja izvještaja Nadzornom tijelu u vezi sa stanjem u oblasti regionalne suradnje od strane svih institucija nadležnih za ovu oblast, te održavanje sastanaka između tužiteljstava u BiH kao bi se sagledalo stanje u oblasti suradnje i koordinirale aktivnosti.

S obzirom na postojanje jasne opredijeljenosti BiH da se najsloženiji predmeti ratnih zločina procesuiraju pred Sudom i Tužiteljstvom BiH, a da se predmeti koji se ocijene kao manje složeni procesuiraju pred kantonalnim, odnosno okružnim sudovima i tužiteljstvima entiteta i Brčko distrikta, jedno od najvažnijih pitanja u vezi s efikasnim procesuiranjem predmeta ratnih zločina jeste pitanje upravljanja predmetima, odnosno raspodjele predmeta, stoji u Revidiranoj strategiji.

Raspodjela predmeta

“Neravnomjerna raspodjela predmeta te procesuiranje manje složenih predmeta od strane Tužiteljstva BiH i Suda BiH su, između ostalog, jedan od uzroka neefikasnog procesuiranja najsloženijih predmeta ratnih zločina i proteka prvobitnog roka od sedam godina predviđenog Strategijom”, navedeno je u Strategiji.

I Državni sud u svojim odlukama podsjeća da je cilj Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina, između ostalog, i težnja da se svi resursi kojima raspolaže ovaj sud prvenstveno usmjere na procesuiranje najsloženijih predmeta ratnih zločina.

Tako je Državni sud u prosincu donio rješenje da se postupak protiv Ivana Đurića, kojeg Tužiteljstvo BiH sumnjiči za zločin počinjen nad civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u logoru “Luka”, vodi pred Osnovnim sudom Brčko distrikta, u skladu s Državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina, jer se radi o manje složenom predmetu.

“Uzimajući u obzir činjenicu da se radi o manje složenom predmetu, vođenje krivičnog postupka prenosi se na mjesno nadležni sud radi ispunjenja obveza predviđenih Državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina”, naveli su iz Suda BiH.

Prema informacijama iz Suda BiH, posljedice krivičnog djela koje se osumnjičenom stavlja na teret nisu takvog intenziteta kao posljedice krivičnih djela koja se procesuiraju, odnosno koja bi se, u skladu sa Strategijom, trebala procesuirati pred Državnim sudom.

Jedna optužnica za genocid – optuženi nedostupan

Sutkinja Korner u Izvještaju naglašava da, usprkos tome što je Tužiteljstvo BiH ranije podiglo optužnice protiv niza visokorangiranih počinitelja, tužioci još uvijek Državnom sudu na potvrđivanje podnose optužnice koje ne ispunjavaju kriterije Državne strategije za vođenje postupka pred Sudom BiH.

Tijekom ove godine pet osoba je optuženo po zapovjednoj odgovornosti, dok je 11 optuženih bilo nižeg vojnog ili policijskog ranga.

U lipnju ove godine počelo je suđenje Miletu Ujiću, nekadašnjem zamjeniku zapovjednika Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog 1992. i 1993. na području Rogatice. Tužiteljstvo BiH je protiv Ujića podiglo optužnicu u siječnju 2020. godine.

Zorana Malinića, bivšeg zapovjednika bataljona Vojne policije 65. zaštitnog motoriziranog puka pri Glavnom štabu VRS-a nastanjenog u Beogradu i državljanina Srbije, Državno tužiteljstvo tereti za pomaganje u srebreničkom genocidu, i ovo je ujedno jedina optužnica za genocid podignuta ove godine.

Državno tužiteljstvo podiglo je optužnicu protiv Radomira Nedića i Ratka Đurkovića, bivših zapovjednika VRS-a, zbog zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika koji su počinjeni kod Teočaka (općina Ugljevik) 1992. godine. Nedić se tereti u svojstvu zapovjednika Prve majevičke brigade VRS-a, a Đurković kao zapovjednik Prvog bataljona ove brigade.

Tužiteljstvo BiH podiglo je optužnicu protiv Brane Petkovića, zapovjednika Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Srpske opštine Goražde, zbog propuštanja da poduzme nužne i razumne mjere da spriječi ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u svibnju 1992. godine u naselju Lozje – Kokino Selo.

Također tri optužnice koje je Tužiteljstvo podiglo u decembru 2019. godine – protiv Tadije Mitrovića, Ljubana Ećima, koji živi u Beogradu, i Jugomira Marčetića – Sud BiH je početkom 2020. odbio.

Jedna presuda za Srebrenicu

BIRN BiH je ranije pisao o tome u kojoj mjeri će pandemija izazvana koronavirusom ostaviti posljedice na brojne postupke u sudovima, gdje su suđenja u predmetima s više od pet optuženih obustavljena duže od osam mjeseci.

Predmeti s velikim brojem optuženih još uvijek se neće moći voditi pred Državnim sudom zbog manjka kapaciteta, što će dodatno usporiti procesuiranje ratnih zločina i postizanje pravde koju žrtve čekaju godinama.

Sud BiH je u 2020. godini donio ukupno 12 presuda, od kojih je pet nepravosnažnih i sedam pravosnažnih. Jedna od nepravosnažnih presuda koje je Državni sud donio ove godine jeste ona izrečena Srećku Aćimoviću, koji je osuđen na devet godina zatvora zbog genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici.

Nepravosnažno je osuđeno osam osoba na ukupno 52 i pol godine zatvora, dok su dvije osobe oslobođene.

Državni sud je pravosnažno osudio devet osoba na ukupno 93 godinu i devet mjeseci zatvora, dok je osam osoba oslobođeno.

Najvišu kaznu zatvora Državni sud je izrekao Radomiru Šušnjaru. On je osuđen na 20 godina za sudjelovanje u zločinima počinjenim 1992. na području Višegrada, uključujući ubojstva 26 civila zatvorenih u kući u Pionirskoj ulici, gdje je pet osoba uspjelo preživjeti.

Pravosnažna presuda s najnižom zatvorskom kaznom – u trajanju od jedne godine – izrečena je bivšem pripadniku Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vici Bebeku, koji je osuđen za zločine počinjene nad civilima zatočenim u Vojno-istražnom zatvoru (VIZ) u Ljubuškom.