Dan kada je propao još jedan plan za BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Owen-Stoltenbergov plan ili službeno Ustavni sporazum o Savezu Republika Bosne i Hercegovine bio je posljednji neuspješni mirovni plan za okončanje rata u Bosni i Hercegovini. Autori plana bili su kopredsjednik Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (MKBJ) David Owen i dopredsjednik Nadzornog odbora MKBJ-a Thorvald Stoltenberg. Plan je bio predstavljen 30. srpnja 1993., no propao je odmah idući dan povlačenjem potpisa Alije Izetbegovića.

Jedan u nizu mirovnih planova u BiH koji je propao potpisan je  30. srpnja 1993. godine, koji je podrazumijevao BiH sastavljenu od tri republike, sa zajedničkom skupštinom od 120 zastupnika.

Owen-Stoltenbergov plan nastavljao se na Cutileirov plan o tri republike s jasnom nacionalnom većinom, velikim nadležnostima republika, ali zajedničkim granicama i skupštinom.

Plan je bio predstavljen 30. srpnja 1993. i muslimansko rukovodstvo ga je, kao i sve prethodne, prvo prihvatilo, a onda odbacilo.

Prema ovom mirovnom planu, savez republika BiH činile bi tri konstitutivne republike, a svaka bi obuhvaćala po jedan konstitutivni narod. Ta država trebala je biti subjekt međunarodnog prava i članica UN.

Na čelu izvršne vlasti bilo bi tročlano predsjedništvo, a predsjedavajući bi predstavljao zemlju, s tim da bi se na tom položaju smjenjivali članovi predsjedništva svaka četiri mjeseca. Odluke predsjedništva donosile bi se konsenzusom.

Uz predsjedništvo, nositelj izvršne vlasti bilo bi i vijeće ministara, koji bi se sastojao od premijera, ministra vanjskih poslova i drugih ministara, a postavljalo bi ih predsjedništvo BiH.

Zakonodavno tijelo je, prema mirovnom sporazumu, trebala biti skupština saveza republika BiH, koji bi se sastojao od 120 zastupnika, s tim da bi se iz svake republike birala po trećina.

Prema mirovnom planu, svaka konstitutivna republika trebala je usvojiti vlastiti ustav, a pretpostavka nadležnosti bila je u korist republika.

Dodatkom plana regulirano je i eventualno izdvajanje neke republike - rečeno je da se nijedna republika ne može izdvojiti bez suglasnosti svih republika. Svaka republika imala bi pravo uložiti žalbu Vijeću sigurnosti UN na jednu od takvih odluka, a odluka Vijeća trebala je biti konačna.

Zanimljivost u dodatku bila je ta što je njim određeno da će u slučaju izdvajanja republika, Neum, dijelovi općine Stolac i Brčkog ostati dio BiH. Ovim dodatkom posebno je reguliran status okruga Sarajevo i općina grada Mostara u čijoj je upravi trebala sudjelovati Europska zajednica, danas EU.