FOTO | Čović: Da nije bilo HVO-a, BiH danas ne bi išla ka Europskoj uniji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Program obilježavanja 32. obljetnice utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i 19. obljetnice utemeljenja 1. pješačke (gardijske) pukovnije Oružanih snaga (OS) BiH nastavljen je u ponedjeljak u večernjim satima svečanom misom u mostarskoj katedrali, nakon čega je uslijedio mimohod te polaganje vijenaca kod središnjeg spomenika ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače.

Tu se okupio politički vrh predvođen predsjednikom HNS-a BiH i HDZ-a BiH dr. Draganom Čovićem te izaslanikom predsjednika Vlade RH Zvonkom Milasom.

HVO imao važnu ulogu

''Hrvatsko vijeće obrane (HVO) imalo je iznimno važnu ulogu u obrani RH i očuvanju BiH i Hrvata'', ocijenio je u državni tajnik Republike Hrvatske Zvonko Milas.

''Želim još jednom čestitati pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane u ime predsjednika Vlade RH i osobno ime godišnjicu osnutka i izraziti duboko poštovanje prema obiteljima poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, pripadnika HVO-a. Danas smo tu kako bi se prisjetili svih onih najboljih koji nisu više među nama, ali prije svega kako smo nekada, u najgorim danima povijesti hrvatskog naroda, sve zajedno napraviti'', poručio je Milas.

''Danas, kad nam je dobro, kad smo u blagostanju, ne vidim razloga da ovo dobro ne oplemenimo još boljim. Zbog onih koji su nam dali sve moramo napraviti još više, to je moja poruka'', dodao je.

Dani ponosa i slave

Predsjednik HNS-a BiH i HDZ-a BiH Dragan Čović poručio je da je danas ponosan.

''Čestitam svima nama i 32. obljetnicu HVO i 19. obljetnicu naše pukovnije. Na to trebamo biti ponosni. Paleći svijeće i čineći naklon sjećamo se svih žrtava i stavljamo u naše misli sve one koji su dali najvrijednije od sebe. Bosna i Hercegovina je preživjela kao država da bi hrvatski narod ostao na svojim stoljetnim ognjištima. To je pravi odgovor za sve one koji bi malo drugačije pisali povijest i iskrivljivali povijest'', rekao je Čović.

Dodao je kako se moraju slijediti vrijednosti Domovinskog rata.

''Moramo biti ponosni na sve ono što HVO dao, ne samo za hrvatski narod, nego i za cijelu BiH, ali i u značajnoj mjeri hrvatski narod je dao doprinos za ono što imamo u RH'', naveo je.

Dodao je kako se ovakvim okupljanjima piše povijest.

Pisanje povijesti

''Neka ova okupljanja budu spomen, ali i pisanje povijesti za mlade da znaju kako drugi ne bi iskrivili ono što jeste nama na ponos. Dani ponosa i slave su dani Domovinskog rata, uz sva iskušenja koja su nas pratila, ali mi prije svega trebamo biti ponosni. Nadam se da ćemo i za 10 godina, i 20 godina ispred nas, kada budemo u Europskoj uniji i NATO Savezu, na jednak način baštiniti ono što je vrijednost hrvatskog naroda, naše organiziranosti kroz HZHB i HRHB. Da nije bilo HVO-a, ni hrvatski narod ne bi ostao na svojim vjekovnim ognjištima niti bi BiH imala ove dimenzije društva koje lagano ide ka EU integracijama'', dodao je.

Ponos se, kaže, mora održati i u godinama ispred nas.

''Moramo biti ponosni i jednostavno štititi dostojanstvo svakog predstavnika HVO-a, svakog dragovoljca, svakog zapovjednika HVO-a, kao i na svako dobro djelo koji je bilo tko od njih učinio. Nećemo komentirati presude, u zemlji i svijetu, neka svatko odgovara za ono što je učinio, ali ja sam siguran da su svi ponosni na ono što smo bili od 1991. do 1995. godine'', zaključio je Čović.

Utemeljenje i ratni put HVO-a

Podsjetimo, Odlukom političkog vodstva Hrvata u Bosni i Hercegovini 8. travnja 1992. godine utemeljeno je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) nakon što se te zemlja i Hrvati suočili s agresijom tzv. JNA.

Na početku rata HVO je kontrolirao 10 posto, a pred okončanje rata i potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma potkraj 1995. godine 26 posto teritorija Bosne i Hercegovine.

Zajedno s postrojbama Hrvatske vojske, HVO je u nekoliko vojnih operacija 1994. i 1995. godine u zapadnoj Bosni doveo srpske snage u Krajini u okruženje nakon čega je uslijedila operacija Oluja.

Vojne akcije HV-a i HVO-a koje su nastupale pod nazivom Hrvatske snage nastavljene su u drugome dijelu 1995. godine, te su zajednički stigle nadomak grada Banja Luke što je srpsku stranu 1995. godine prisililo na pregovore i potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma.