Gdje su piloti?

Kako je general Momčilo Perišić 1992. htio ubiti Mostar

Perišić je bivši general-pukovnik Vojske Jugoslavije i načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, a povijest će ga pamtiti po nečasnom i zločinačkom djelovanju na najvišim zapovjednim pozicijama tijekom agresije na Hrvatsku i BiH.
Vijesti / Politika | 14. 06. 2024. u 09:24 S.G. | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pjesma Đorđa Balaševića "Čovek sa mesecom u očima" u jednom svom stihu kaže "Ne znaš ti šta znači ubiti grad".

General-pukovnik Momčilo Perišić, koji je htio ubiti Mostar, definitivno je osoba koja zna "što to znači".

Perišić je bivši general-pukovnik Vojske Jugoslavije i načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, a povijest će ga pamtiti po nečasnom i zločinačkom djelovanju na najvišim zapovjednim pozicijama tijekom agresije na Hrvatsku i BiH.

Topnički teror

Posebno će ga upamtiti građani Zadra i Mostara koji su u velikom broju ginuli i stradavali od topničkih i tenkovskih granata ispaljenih na civilne objekte po njegovu naređenju.

Jednu epizodu fantazmagoričnog ludila koje je ispoljavao general Perišić tijekom rata u Mostaru zabilježena je u knjizi Viktora Stojkića "Rat prije rata"

Detaljno je opisan događaj koji se urezao u sjećanje svih Mostaraca koji su tada uz radio uređaje strepili u podrumima u iščekivanju napada.

Prenosimo zanimljive dijelove tog povijesnog svjedočanstva iz knjige "Rat prije rata", autora Viktora Stojkića:

Kako su na istom mjestu bili smješten Krizni štab i Radio Mostar sve informacije su tu stizale, a jedina veza i mogućnost komunikacije s vanjskim svijetom bila je telefonska veza i valovi Radio Mostara, preko kojih su Veselko Čerkez i Mario Vrankić izvještavali o dramatičnoj situaciji u gradu, vapeći za pomoć da se zaustave luđaci koji razaraju grad.

Neizvjesnost i iščekivanje prekida zvonjava telefona.

Na poziv se javlja Veselko Čerkez, novinar Radio Mostara.

-Viktore, Viktore, telefon! Je li Viki tu? - čujem Veselka kako me doziva povišenim glasom.

- Ovdje sam - javljam se Veselku i pitam tko me treba.

- General Perišić te treba.

- Što je što hoće?

- Ne znam. Čini mi se nešto hitno. General djeluje jako nervozno - govori mi dok idemo k telefonskom aparatu.

Nestali piloti

- Halo! Izvolite. gospodine generale, Stojkić je pri... - nisam se uspio ni predstaviti a general je uzbuđeno i povišenim tonom počeo svoj monolog.

- Gospodine Stojkiću, u gradu se događaju čudne stvari, nestala su mi dva pilota.

- Gospodine Stojkiću imate jedan sat da mi vratite pilote, Sada je 15.00 sati, ako ih ne vratite do 16.00 sati...

- Gospodine generale smirite se. Želite li da razgovaramo i da pokušamo riješiti problem koji ste iznijeli, ili ćete i dalje imati monolog? Trebate mi dati podatke o okolnostima nestanka osoba koje tražite...

- Nestali su mi piloti, hoću da ih vratite. imate sat vremena.

- Gospodine Stojkiću, ako mi ne vratite pilote do 16.00 sati bit će granatirani Cim, Ilići, Bijeli Brijeg, Mahala...

Stojkić je pokušavao prekinuti pobješnjelog Perišića, te komunicirati smirenim tonom s njim.

- Gospodine generale poznat nam je vaš učinak u Zadru, nije potrebno da to dokazujete u Mostaru.

Kako Stojkić dalje navodi u knjizi, u iščekivanju što će se dogoditi vrtio sam ovaj film u glavi, razmišljajući o tom hoće li se njegova prijetnja obistiniti. odnosno je li odlučio pokrenuti rat i otvorenu agresiju na Mostar i Hercegovinu.

Odbrojavanje je počelo.

Ostalo nam je samo čekati i nadati se...

Neizvjesnost i iščekivanje prekidaju jake detonacije.

S terena informacije sustižu jedna drugu.

Napad je počeo

Granatira se Bijeli Brijeg, po Studentskom centru padaju granate, Cim i Ilići su u plamenu, pogođeni su Orlac i Donja Mahala.

Vatrogasna postrojba intervenira na objektima koji gore pod Bijelim Brijegom.

U gardu je panika, kao i u Kriznom štabu gdje telefoni stalno zvone.

Gledam na sat 16 sati i 10 minuta.

Bio je to početak nezapamćene agresije u povijesti Mostara i Hercegovine.

Počelo je ubijanje Mostara i Hercegovine.

General Perišić, čovjek koji je znao što znači ubiti grad, presudom Haaškog tribunala od 6. rujna 2011. osuđen je na 27 godina zatvora za zločine u Hrvatskoj i BiH, ali je nakon žalbe, 28. veljače 2013. Žalbeno veće Haškog tribunala poništilo prvostupanjsku presudu i Perišića oslobodilo po svim točkama optužnice.

Ironijom sudbine, u Haagu nikad nije terećen za granatiranje Zadra i Mostara, iako je u Hrvatskoj osuđen na 20 godina zbog zločina u Zadru.

Sudbina se opet poigrala s Perišićem, pa je u Srbiji 2022. godine pravosnažno osuđen na četiri godine zbog špijunaže odnosno odavanja tajnih podataka službeniku veleposlanstva SAD-a u Beogradu, američkom državljaninu 2002. godine.

Video: Razgovor Mladić - Perišić
Kopirati
Drag cursor here to close