Viktor Stojkić, načelnik i ratni zapovjednik Policijske stanice Mostar
Ključna uloga mostarske policije bila je u stvaranju preduvjeta za operaciju Lipanjske zore
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Viktor Stojkić rođen je 1. rujna 1954. u Gorancima kod Mostara.
Kao pripadnik HVO – MUP-a HR HB bio je sudionik Domovinskog rata.
Dragovoljac je, veteran, načelnik i ratni zapovjednik Policijske stanice Mostar i pukovnik HVO-a.
Također je obnašao i funkcije pomoćnika predstojnika Odjela za unutarnje poslove HVO-a u HZ HB, pomoćnika ministra unutarnjih poslova HR HB, kao i zamjenika komesara policije EU za grad Mostar.
U kontekstu zadnjih „prepucavanja“ na različitim relacijama oko izjave pojedinih pripadnika Armije BiH o tome kako HVO nije sudjelovao u borbama u lipnju 1992. godine u Mostaru, razgovarali smo s Viktorom Stojkićem, svjedokom pomenutih ratnih događanja.
„Mislim kako je suvišno demantirati i komentirati izjave oko toga kako HVO nije sudjelovao u borbama 1992. godine, jer ponovit ću ono što je pokojni Mladen Delić rekao tijekom jednog nogometnog prijenosa: 'Ljudi moji, je li to moguće?'“, kazao nam je Stojkić.
Pročitajte još
Kako ističe, zaista ne postoji adekvatan način za demantiranje tih tvrdnji, niti to trenutno ima smisla, jer je mišljenja kako je u pozadini cijelog slučaja samo politikantstvo i sumnjive namjere.
„S pravom se može postaviti pitanje, što je stvarni cilj tih izjava i takvog ponašanja, jer ako mi ovdje želimo suživot, onda svakako moramo raditi u tom pravcu. Međutim, svi oni koji se navodno zalažu za ovu državu, na taj način ne doprinose suživotu“, tvrdi Stojkić.
Najvažnije je vraćanje povjerenja
Trideset je godina prošlo od rata i smatra kako je najbitnija stvar vratiti povjerenje, jer bez toga ne možemo očekivati bilo kakav napredak.
„Postoji toliko mnogo dokumenata koji dokazuju suprotno od tvrdnji pripadnika Armije BiH iz Mostara. Ja sam preuzeo Policijsku stanicu u ožujku 1991. i bio sam tamo cijelo razdoblje domovinskog rata, tako da znam sva događanja u Mostaru, a znaju to i Bošnjaci s kojima svakodnevno kontaktiram. Oni ove priče smatraju doslovno smiješnim“, istaknuo je Viktor Stojkić.
Smatra i kako postoje određene politike koje izgleda imaju neke druge ciljeve.
Upravo je, kako tvrdi, iz tih razloga napisao knjigu pod naslovom 'Rat prije rata', koja je objavljena 2020. godine, a u kojoj postoji više od 200 originalnih dokumenata. U njoj se nalazi i Stojkićev ratni dnevnik.
„Što demantirati kad smo primjerice u travnju 1992. trebali odrediti naziv postrojbe koja će u to vrijeme braniti grad. Nazočio sam tim sastancima i pregovorima. U to vrijeme muslimanska strana je bila protiv naziva HVO, koji je napomenimo, osnovan 8. travnja te godine. Željeli su druge nazive, no bilo kako bilo 29. travnja biva donesen dokument kako se obrana grada povjerava Hrvatskom vijeću obrane“, posebno ističe Stojkić u razgovoru za Bljesak.info.
Kaže i kako su u postrojbama HVO-a bili i pripadnici drugih naroda, pa je imajući u vidu sve prethodno pobrojano uistinu suvišno bilo što dalje komentirati.
Operacija Lipanjske zore je opsežna vojna akcija koja je zahtijevala jedan širi front.
Tada je prema nekim procjenama uz sudjelovanje 5000 vojnika oslobođeno negdje oko 2000 četvornih kilometara na prostoru Mostara, Čapljine i Stoca, a na nekim pozicijama se izašlo i na današnju međuentitetsku granicu.
Dokumenti demantiraju navode
Samim tim je suludo tvrditi kako je grad obranila samo jedna postrojba, dok navodno HVO nije sudjelovao u tim borbama.
Povijesni dokumenti to demantiraju sami, izjavio je Stojkić.
Kad je riječ o ulozi policije u obrani grada i sudjelovanju u operaciji Lipanjske zore, Stojkić podvlači kako je policija tu odigrala ključnu ulogu.
Naime, kako bismo to shvatili moramo se malo vratiti u 1991. godinu.
Najprije smo imali zaustavljanje tenkova, i tu je policija odigrala značajnu ulogu. Međutim krucijalna uloga policije u Mostaru bila je ona kad su u rujnu 1991. godine u grad došli rezervisti tzv. JNA.
„Dolaskom rezervista i okupacijom ovog prostora, policija je bila jedina legitimna i legalna postrojba koja je trebala surađivati s JNA i činiti komponentu općenarodne obrane skupa s teritorijalnom obranom grada. Međutim mi smo prepoznali opasnost i blokirali smo zapadni dio grada, te smo spriječili da Mostar dođe u totalnu blokadu, čime bismo, kasnije će se ispostaviti, na ovim prostorima doživjeli sudbinu Srebrenice u kojoj se dogodio genocid.“ kaže Stojkić.
Kako je kazao, ta uloga policije nije dovoljno afirmirana i istaknuta, a bila je ključna.
Da je JNA zauzela zapadni dio grada, primjerice ključne kote poput Planince i Bila, bio bi otvoren prostor za napredovanje prema Zapadnoj Hercegovini, jug Hrvatske bi bio presječen na dva dijela što bi u konačnici dovelo i do pada BiH.
Pripadnici Policijske stanice Mostar su isti dan kad su rezervisti stigli uspostavili crtu u zapadnom dijelu grada, čime je spriječen izlazak na prethodno pomenute kote.
Ta linija je sačuvana do kraja rata i nikad nije probijena.
Na taj način jedini prozor u svijet bio je slobodni prostor Zapadne Hercegovine, koji je oslobođen u tim borbama. Tim su putem prolazile i brojne bošnjačke izbjeglice, kako navodi.
„To je spasilo i Hrvatski i Bošnjački narod, jer tamo gdje su Bošnjaci bili s Hrvatima tu su i preživjeli, opstali i ostali“, kazao je Stojkić.
Obrana grada povjerena HVO-u
Ključna je, dakle bila uloga policije, jer kako je iznova podvukao, obrana grada je povjerena HVO-u i policiji, a kad je krenula operacija lipanjske zore kao policijska stanica mi smo sudjelovali i imali smo svoju specijalnu postrojbu, tvrdi Stojkić.
Policiji je u operaciji „Lipanjske zore“ dodijeljen sjeverni dio, na potezu Jasenjani – Bijelo polje.
S druge strane pošto je bila riječ o civilnoj policiji imali su zadatak i osigurati grad, što je bila i redovita policijska zadaća.
Nakon završetka operacije Lipanjske zore, policija je nastavila obnašati svoje redovite aktivnosti, ali su istovremeno po potrebi odlazili na prvu crtu bojišta.
Specijalna policija sudjelovala je u svim ratnim operacijama do konačnog oslobođenja u operacijama kao što je vojno-redarstvena operacija Oluja.
Policijska stanica Mostar ima 17 poginulih policajaca u proteklom ratu.
Mnogi su iz policije otišli u razne druge vojne postrojbe i dali su značajan doprinos u obrani.
Kazao je i kako su policajci Ppolicijske stanice Mostar bili jedina legalna postrojba koja se suprotstavila agresoru, od rujna 1991. godine do travnja 1992., kad je HVO preuzeo obranu grada.
Kad su grad i dolina Neretve oslobođeni u Lipanjskim zorama, policijska stanica Mostar kao komponenta obrane grada je i dalje ostala u sustavu Hrvatskog vijeća obrane.
Ključna uloga mostarske policije, iz svega do sada pomenutog, kao i iz njezina ratnog puta i kronologije ratnih zbivanja, bila je u stvaranju preduvjeta za operaciju Lipanjske zore, zaključio je na kraju Stojkić.
