Koja je stvarna prosječna plaća

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Preko 100.000 novouposlenih, intenzivna gradnja koja stvara gužve, poticanje gospodarstva novim reformskim zakonima… Sve to čujemo ovih dana po medijima iz usta vladajućih. S druge imamo stvarnost. Čovjek se upita na kojoj planeti živi naša politička elita?'', navodi se u priopćenju Hrvatske republikanske stranke.

Dodaje da, kada bi se uzeli podaci Agencije za statistiku, u dvije protekle godine broj neuposlenih je manji za 106.951, a broj uposlenih porastao za 100.642. No, HRS tvrdi kako razlozi dobre statistike uposlenosti nisu u nikakvom jačanju gospodarstva, nego u depopulaciji.

''Unija za održivi povratak govori kako je, u istom razdoblju 'pada neuposlenosti', BiH napustilo 173.011 ljudi ili 48.932 obitelji. Od prošlog popisa do danas BiH je napustilo preko 250.000 ljudi. Da podaci o uposlenima nisu nikakav uspjeh najbolje dokazuje mizerni godišnji rast BDP-a od samo 3%. No, naša politička elita inzistira na mantri o 'iznimnom uspjehu' aktualne vlasti. Tako se ovih dana Dragan Čović sa svitom, u samo još jednom u nizu njegovih misijskih putovanja po BiH, sastao sa poslodavcima. Hvali se on njima kako je rast prikupljenih javnih prihoda vrlo velik, što je razlogom 'reformskih' izmjena Zakona o porezu na dohodak'', navode iz HRS-a.

Stranka Slavena Raguža navodi kako su navodi da je ''prosječna plaća narasla na preko 900 KM'' te da će ''sve plaće do 800 KM biti oslobođenje poreza na dohodak'' samo prelijevanje iz šupljeg u prazno.

''Ako se iz obračuna prosjeka plaća izuzmu plaće silnih dužnosnika, uposlenih u javnoj administraciji i poduzećima, kao i managerske plaće u bankama i osiguravajućim kućama, prosječna plaća djelatnika je daleko ispod 900 KM i ne prelazi 600 KM. Dalje, iznos prosječne sindikalne potrošačke korpe ide ovaj mjesec preko 2.300 KM, što znači da ukoliko se htjelo 'pomoći' socijalno ugroženima neoporezivi iznos plaće je morao biti minimalno 1.150 KM, a ne 800 KM. Po novom zakonu, sve plaće iznad 800 KM će imati jedinstvenu stopu oporezivanja od 13% i kada se tome pridoda novo 'reformsko' oporezivanje dividende dioničkih društava po stopi od 10%, vrlo lako se dođe do zaključka kako ovaj 'reformski' zakon nije ništa drugo nego prelijevanje iz šupljeg u prazno. Seljenje poreznog opterećenja s jedne strane na drugu, nikakvo rasterećenje. Dragan Čović nastavlja kako će 'u stalnoj komunikaciji s poslodavcima ova rješenja dovesti do povećanja plaća, povoljnijih uvjeta za ulaganje i smanjenja sive ekonomije'. Ti isti poslodavci su novi 'reformski' zakon ocijenili iznimno lošim, jer nije uvažena niti jedna njihova sugestija, prije svih ona o ukidanju parafiskalnih nameta. Zanimljivo, izjavu o 'stalnoj komunikaciji' Čović je dao u Širokom Brijegu gdje, primjerice svaki vlasnik tvrtke plaća 1.200 KM na ime tvrtke! Namet kojeg su uvele sve općine. Ukupno u BiH postoji oko 3000 parafiskalnih nameta i oni se ne diraju, jer služe za održavanje feudalnog sustava vladanja. Prema tome, ničega reformskog nema u ovim 'reformama''', kaže HRS.

Straka tvrdi da, tek kada se bude krenulo govoriti o redefiniranju teritorijalno-administrativne organizacije države, racionalizaciji uprave, koja će dovesti do stvarnih poreznih rasterećenja i umanjenja fiskalnih potraživanja, moći će se govoriti o stvarnoj borbi protiv sive ekonomije i temeljima za gospodarski rast.

''Sve ovo što ovih dana slušamo po medijima ide u sasvim suprotnom smjeru: potenciranju sive ekonomije, održavanju robovlasničkih odnosa poslodavaca sa svojim djelatnicima i širenju još većeg jaza između odnarođenih političkih elita i naroda. Fiskalni sustav umjesto služenja gospodarstvu i funkcioniranju sustava općenito, služi za održavanje kvalitete života ovih proračunskih parazita, stranačkih uhljeba i rodbine. Kad tome pridodate selektivnu primjenu zakona, odnosno, da zakon vrijedi za neke, u pravilu, manje poduzetnike, dok se 'velikim', pa i javnim poduzećima opraštaju i dopuštaju i milijunski dugovi i porezna nedisciplina, vrlo lako se može doći do zaključka kako su 'reformski zakoni' i 'stalna komunikacija s poslodavcima' ništa drugo nego mazanje očiju i prodaja magle, odvraćanje pozornosti od odgovornosti vladajućih za sve veću depopulaciju i katastrofalne ekonomske parametre, odraz njihove nesposobnosti da svemu tome stanu u kraj'', navodi HRS.