Lipanjske zore su za 3. Cimsku bojnu krenule već početkom lipnja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedna od legendarnih bojni HVO-a, 3. Cimska bojna osnovana je u mjesecu srpnju 1991. godine u strukturi ustroja Općinskog stožera Mostar.

Formirana je struktura zapovjedništva na prostoru Cima u obiteljskoj kući prvog zapovjednika, i uskoro se ustrojavaju 1. i 2. satnija iz Cima, a na prostoru Vihovića i 3. satnija.

Na prostoru Bijelog Brijega ustrojena je samostalna satnija Bijeli Brijeg, koja se uskoro pridodaje 3. bojnoj i postaje njezina 4. satnija.

Sve je krenulo nakon zaustavljanja tenkova, kad se većim dijelom naoružanja dobivenim iz RH naoružavaju prve skupine za obranu od agresije.

Prve akcije

Prva oslobodilačka operacija u gradu Mostaru i dolini Neretve, koja se danas slavi kao Lipanjske zore, krenula je s čapljinskog ratišta pod kodnim ratnim nazivom operacija "Čagalj" i pod zapovjedništvom generala Slobodana Praljka.

- Iako je operacija službeno trajala od 7. do 26. lipnja 1992. godine, za 3. Cimsku bojnu ova operacija je krenula već početkom lipnja, kazao nam je ratni zapovjednik ove bojne general bojnik u mirovini, Ilija Ile Vrljić.

Kronologija događaja govori kako dolaskom rezervista tzv. JNA, 19. rujna 1991. dolazi do okupljanja na području Smrčenjaka, gdje se postavljaju barikade, a naoružani lovci se raspoređuju po groblju i obližnjim kućama, angažira se i pričuvni sastav policije.

U mjesnoj zajednici Cim dolazi do prijavljivanja dragovoljaca i kreiraju se dragovoljački popisi.

Kako nam je kazao Vrljić, 3. bojna u tom momentu dobiva zadaću osiguravanja platoa Bile od desanta JNA na taj prostor, s lovcima i jednom grupom dragovoljaca iz Dračevica i Gnojnica.

Rezervisti i provokacije

Također 3. bojna nakon provokacija od strane rezervista JNA u Mostaru dobiva i zadatke osiguranja bolnice na Bijelom Brijegu, Radio postaje Mostar kao i samog kriznog stožera.

Pripadnici 3. bojne se spuštaju u grad, a priključuju im se i dragovoljci iz užeg dijela grada Mostara, pa se tako formira i 5 satnija 3. bojne.

Na dan utemeljenja HVO-a, 8. travnja 1992. godine, 3. bojna ulazi u njegov sastav kao jedna od najbrojnijih dragovoljačkih postrojbi.

Pred operaciju Lipanjske zore, točnije u svibnju 1992. godine, 3. Cimska bojna dobiva zadaću da forsira Neretvu i prijeđe na lijevu obalu, te izvrši napad na vojarnu Konak, gdje imaju i prvu žrtvu kada gine Knez Franček.

Bez potpore mostarskog bataljona, vraća se na desnu obalu Neretve, na potezu Titov most - Hotel Bristol, s tim da na lijevom krilu ima 2. bojnu u Šantićevoj ulici, a na desnom krilu ima 4. bojnu gdje djeluje i četa Cernica.

"Krajem svibnja 1992., a nakon miniranja Titovog mosta, 3. bojna dobiva zadaću da se spremi za odlazak u selo Vrde radi priprema za operaciju oslobađanja doline Neretve i grada Mostara", kazao je Vrljić.

Odlazak u Vrde

Zapovjednik bojne skupa sa zapovjednicima i podstožernim postrojbama radi plan za prebacivanje bojne iz Cima, preko Goranaca na Vrde.

Dana 5 lipnja, 3. bojna vrši postrojavanje u Cimu, i pod punom ratnom spremom pješice kreće iz Cima uz Drinovu dragu, preko Goranaca kako bi 6. lipnja u jutarnjim satima bila u Vrdima.

Inženjerija iz Općinskog stožera Mostar probija put u selo Vrde.

14. lipnja 1992. stiže zapovijed od zapovjedništva taktičke grupe Sjever pod zapovijedanjem Slavka Puljića i Tvrtka Miloša da 3. bojna krene u napad na plato Jasenjani i njegovo oslobađanje.

Oslobođenje platoa Jasenjani

Ile Vrljić je za Bljesak.info potvrdio kako je tada 4. satnija dobila zapovijed da se pod punom ratnom spremom s platoa Vrdi spusti u Drežnicu i stavi na raspolaganje Tvrtku Milošu.

Akcija kreće, a sami uvjeti za napad bili su iznimno nepovoljni i jako zahtjevni.

Zbog konfiguracije terena i pristupa platou Jasenjani, 5. satnija dobiva zapovijed da krene u ispomoć 4. satniji koja se nalazi na platou, dok je 3. satnija stavljen u pričuvu.

Operacija oslobođenja platoa Jasenjani obavljena je bez žrtava, dok je nekoliko bojovnika ranjeno.

Prostor predaju lokalnim postrojbama, satniji Vrdi, Grabovica i Drežnica, a satnije 3. Cimske bojne se vraćaju na plato Vrde radi odmora i čekanja novih zapovijedi.

Lipanjske zore

Operacija na području južnog dijela Mostara i Čapljine kreće već 7. lipnja, a postrojbe su na toj dionici prešle na lijevu obalu Neretve.

Oslobađa se desna obala Mostara, Orlovac, Hum, Heliodrom, a nakon prelaska na lijevu obalu oslobađaju se Buna i zračna luka, dok se neprijatelj povlači prema Istočnoj Hercegovini i Podveležju.

17. lipnja 1992. 3. bojna je postrojena po satnijama i interventnim vodom, a pridodana je i jedna satnija HOS-a iz Bijelog Polja, dok se jedna satnija 5. bojne nalazi u Grabovici u funkciji pričuve MUP-u koji je smješten u Drežnici.

"Stigli smo do mosta Bijela u noćnim satima i dobivamo signal od jedne skupine izviđača, koja biva ubačena na plato Ravne kako možemo krenuti, jer oni osiguravaju izlaz", kazao je Vrljić.

Već 18. lipnja 1992. u 4 sata ujutro 3. bojna izlazi na plato Ravne i kreće s napadom po razrađenom planu djelovanja satnija i interventnog voda.

Bitka u Bresnici

Neprijatelj pruža žestok otpor u selu Bresnica, pa se vode teške borbe do slamanja njihove obrane, a 3. satnija 3. bojne ima ranjenih bojovnika.

Po daljnjem planu 3. bojna izbija u selo Podgorane, a tu im se pridružuju zapovjednici taktičke grupe Sjever.

1. i 2. satnija dobivaju zapovijed krenuti na presijecanje puta za Rujište, zapovijeda Slavko Puljić i Trvtko Miloš.

3. satnija ide pravac Salakovac i spaja se s 4. i 5. satnijom u samom selu Salakovac, zapovijeda zapovjednik bojne Ilija Ile Vrljić, a u večernjim satima se postrojba tu i ulogorila.

U jutarnjim satima, 19. lipnja stiže zapovijed da se kreće u pravcu Bijelog Polja uz čišćenje terena.

Rijeku Neretvu je forsirala 1. bojna, te u samom središtu Bijelog polja dolazi do spajanja snaga 1. i 3. bojne gdje se sreću zapovjednici 3. bojne Ilija Ile Vrljić i zapovjednik interventnog voda 1. bojne Marko Maka Radić.

25. lipnja 1992. 3. bojna se ponovno okuplja i već 26. lipnja dobiva zapovijed da krene pravac Podveležje jer je gore nakon operacije Lipanjske zore prva crta došla u pitanje.

Kako nam je na kraju kazao ratni zapovjednik 3. Cimske bojne Ile Vrljić, važno je napomenuti  kako je u operacijama lipanjske zore bilo 680 pripadnika, od kojih je 620 operativno sudjelovalo, organizirano u 5 satnija i interventni vod, koji su čizmom pregazili preko 60 kilometara, što u napadnim djelovanjima, što u čišćenju terena.

Zapovjednici postrojbi bili su: Ilija Ile Vrljić (zapovjednik bojne), Željko Džidić Džings (zapovjednik interventnog voda), Marinko Ćorić (zapovjednik 1. satnije), Milenko Bošnjak (zapovjednik 2. satnije), Ljubomir Čuljak (zapovjednik 3. satnije), Josip Jozo Raič (zapovjednik 4. satnije) i Miroslav Šunjić (zapovjednik 5. satnije).